Dani koji su slijedili nakon sloma obrane Vukovara pretvorili su se u hladnokrvni zločin. Unatoč tomu što su ovdje bili i promatrači Europske zajednice i UNPROFOR-a, agresor je na preživjelima iskalio bijes zbog velikih gubitaka tijekom bitke za Vukovar na najbrutalniji način. Do travnja ’92. ranjenici iz vukovarske bolnice, medicinsko osoblje i civili odvođeni su u hangare Veleprometa i na bivšu svinjogojsku farmu na Ovčari, oko pet kilometara od grada. U noći s 20. na 21. studenog, 198 muškaraca i dvije žene su ubijeni, bačeni u rovove i zakopani. Zločin je to nezabilježen u modernoj europskoj povijesti. Svima njima u spomen i svima koji su iskusili patnje Vukovarske tragedije posvećen je današnji program obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Vukovara…
Kroz dvorište Veleprometa ratne 91. prošlo je više od 10 tisuća hrvatskih branitelja i civila. Tri desetljeća poslije Veleprometovi hangari preživjelima još uvijek lede krv u žilama.
– Nas 12 i u nekih dva i pol sata petorica su izdvojeni, dotučeni, ubijeni, prisjeća se Ivica Azenić, bivši logoraš.
– Tražim sina imao je 33 godine, tu su ga zatvorili i onda tukli. I onda su ga masakrirali, odsjekli su mu uho, na obrazu su mu pravili križ, kaže Romana Blašković, majka nestalog hrvatskog policajca.
– Najmlađi dečkić koji je ubijen ovdje imao je 14 godina. Jer htjeli su mu brata ubiti i onda je on kuko, plako i oni su ostavili brata starijega, a odveli njega i ubili ga, rekao je Daniel Rehak, predjesnik HDLSK.
U spomen na sve koji iz ovih hangara nisu živi izašli, mimohod od Memorijalnog groblja do spomen-obilježja na Ovčari. U mimohodu “Vi ste naš ponos, mi smo vaša snaga” djeca poginulih i ubijenih branitelja.
– Mi dolazimo 20. studenoga u mimhod i na Ovčaru na neki način iz suosjećanja s ljudima koji traže svoje najmilije i još uvijek ne znaju gdje su, kaže Željko Živalj iz Sinja.
– Tu nekoliko kuća dalje je moj otac odveden u smjeru Ovčare i Negoslavaca, malo dalje i evo do dan danas ne znamo gdje su njegovi posmrtni ostaci, kaže Sandra Rapčak, predsjednica Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja.
Bol je najjača na mjestu gdje su njihovi roditelji prolazili posljednje trenutke života – kod spomen obilježja na Ovčari vijenci, tišina, tuga, ali i ponos.
– 30 godina je prošlo, moga oca nije bilo cijeli moj život. Majka mi je umrla isto 91. u trećem mjesecu tako da, izrazito teško, kaže Veronika Soldo, kći ubijenog hrvatskog branitelja.
Za njih i sve druge žrtve pogubljene ovdje od 16 sati u župnoj crkvi svetih Filipa i Jakova služi se sveta misa.
Za mnogima se još uvijek traga
Nakon sloma obrane i ulaska bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi u vukovarsku ratnu bolnicu, odvedena je najmanje 261 osoba, od kojih je 200 ekshumirano iz masovne grobnice na Ovčari 1996. godine, dok se za preostalima još traga.
Najmlađa žrtva na Ovčari bio je 16-godišnji Igor Kačić, najstarija 77-godišnji muškarac, a među ubijenima bili su i francuski dragovoljac hrvatski branitelj Jean-Michel Nicolier te urednik i novinar Hrvatskog radija Vukovar Siniša Glavašević.
Masovna grobnica na Ovčari ekshumirana je 1996. godine, a od 200 pronađenih osoba, identificirano je 192 branitelja i civila, a osam ih je neindentificirano.
Za žrtve Ovčare poslijepodne je u vukovarskoj Župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova služena misa zadušnica.
Komemorativnom programu na Ovčari prethodilo je odavanje počasti žrtvama stradalima u vukovarskom Veleprometu, u čijem je dvorištu i hangarima srpski agresor u rujnu 1991. formirao prihvatni logor kroz koji je tijekom agresije i okupacije Vukovara, po podacima Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, prošlo najmanje 10.000 zatočenika, od kojih je oko 700 ubijeno.
Ovogodišnji program obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. završit će u utorak, 22. studenog predstavljanjem dnevnika vukovarskog branitelja Željka Buljana napisanog tijekom zatočeništva u koncentracijskom logoru Sremska Mitrovica.
G.S.