Tijekom koncertne turneje “Ora et labora” ( Moli i radi) 2013. godine Marko Perković Thomspon na majici je nosio broj 03941158.
Te iste godine, na današnji datum, život si je oduzeo hrvatski mučenik Zvonko Bušić, koji je zbog otmice aviona kojom je htio skrenuti pozornost svijeta na hrvatsko pitanje osuđen na doživotni zatvor u SAD, a pomilovan je nakon što je u zatvoru proveo pune 32 godine. Svih tih godina bio je “zatvorenik broj 03941158”
tekst se nastavlja ispod videa
Na svim koncertima tijekom turneje Thompson je na majici nosio broj 03941158. Taj broj je zatvorski broj Zvonka Bušića ( 23. siječnja 1946. – 1. rujna 2013.), a upravo njemu Thompson je posvetio pjesmu „Duh ratnika“ objavljenom 2006. na albumu “Bilo jednom u Hrvatskoj”:
U spomen na godišnjicu smrti našeg DUHA RATNIKA kojemu je Thompson nakon njegove smrti posvetio ovu pjesmu.
Zvonko…, objavio je Marko Perković Thompson 1. rujna 2021.
Slučaj Bušić
Pri izricanju osude sudac je izjavio u zapisnik kako gospodin Bušić “nije terorist i kriminalac” i da su njegove akcije, iako pogrešno vođene, bile motivirane plemenitim idealima tj. hrvatskom neovisnošću. Sudac je tom prigodom izjavio da je povreda drugih osoba bila potpuno nenamjerna, te zatražio da se gospodin Bušić pusti na uvjetnu slobodu nakon izdržane kazne u trajanju od deset godina.
Supruga poginulog policajca pokrenula je sudski postupak protiv nadležnih policijskih tijela zbog velikog nemara koji su pokazali, te osudila njihovu spremnost da svu krivnju prebace na Bušića, a njezinog supruga prikazuju kao žrtvu “terorista”.
Međutim, pritisci jugoslavenske diplomacije uočili su se i na suđenju kada je okružni sudac John Bartels 21. srpnja 1977. godine u New Yorku izrekao kaznu doživotnog zatvora za Zvonka i Julienne Bušić i višegodišnje kazne zatvora ostalima iz skupine (20. srpnja). Prema izjavama tadašnjih djelatnika Bijele kuće, jugoslavenska je vlada vršila snažan i uspješan pritisak na Državni ured SAD da oštro postupi sa Zvonkom Bušićem i njegovom skupinom.
Temeljem američkog Zakona o borbi protiv otmica, Zvonko Bušić osuđen je zbog otmice i djela koje je dovelo do smrti druge osobe, na kaznu doživotnog zatvora s mogućnošću pomilovanja nakon 10 godina. Takva kazna predviđala je puštanje na slobodu nakon 30 godina izdržanog zatvora, odnosno 11. rujna 2006. godine.
Prvih 30 godina proveo je u federalnom zatvoru Allenwood u Pennsylvaniji, a zadnje dvije u zatvoru Terre Haute u Indiani, predviđenom za teroriste, gdje je uz jednog Kolumbijca bio jedini nemuslimanski zatvorenik.
“Bivši odjeljak za optuženike na smrt u zatvoru Terre Haute u Indiani preuređen je za prijem drugorazrednih terorističkih zatvorenika, većinom Arapa muslimana, čije su mogućnosti kontakta sa vanjskim svijetom strogo ograničene”, pisao je o tom zatvoru Washington Post, navodeći kako su im telefonski pozivi i pošta ograničeni i nadzirani, posjeti svedeni na četiri sata mjesečno, a njihova međusobna komunikacija mora se odvijati na engleskom jeziku. “Jedini nemuslimanski zatvorenici su jedan neidentificirani kolumbijski militant i Zvonko Bušić (61), bivši vođa hrvatske ekstremističke skupine koja je 1976. otela putnički zrakoplov i postavila bombu koja je ubila policajca”.
Thompsonov album
Abum Ora et labora, objavljen 10. travnja 2013. godine, sedmi je studijski album Marka Perkovića Thomspona, nadahnut i nazvan prema krilatici benediktinskog reda. Na tom albumu izašla je pjesma “Bosna”, s povijesnim referencama na kralja Tomislava, kraljicu Katarinu Kotromanić, Drinske mučenice i loše političko i demografsko stanje Hrvata u Bosni te pitanje njegove opstojnosti.
Uz povijesnu uspješnicu, na albumu je izašla i ljubavna pjesma “Samo je ljubav tajna dvaju svjetova”, koju je posvetio supruzi Sandri. Pjesma je osvojila priznanje nacionalne glazbene televizije CMC za hit godine i Porina u istoj kategoriji.