“Beli orlovi” Dragoslava Bokana su počinili pokolj nad mjesnim Hrvatima kada je ubijeno ukupno 47 mještana. Crkva Pohođenja BDM iz 15. stoljeća je razorena
Masakr u Voćinu, selu na Papuku u blizini Slatine, zaprepastio je Hrvatsku i svijet. Većina prethodnih zvjerstava srpske vojske nije bila snimljena kamerama, ali ovaj masakr desetina civila je snimila kamera jer je Hrvatska vojska ušla u selo nakon samog pokolja…
Ulazak Hrvatske vojske u Voćin značio je za osloboditelje susret sa slikom koju neće nikada zaboraviti na ulicama mjesta ležali su razbacani masakrirani leševi žena, djece i staraca. Sa njima je ušla i ekipa HTV, pa je to bilo jedno od rijetkih „svježih“ svjedočanstava brojnih pokolja srpske vojske diljem Hrvatske. Stravični prizori otišli su i u svijet.
U tom nadaleko poznatom masakru i kulturocidu srpske su snage ubile između 60 hrvatskih civila u Voćinu.
Prije 30 godina, na današnji dan, srpske postrojbe počinile su strašan ratni zločin u Voćinu, mjestu kraj Slatine. Prije samog povlačenja “Beli orlovi” i “četnici” ubili su 47 civila, a za nekim žrtvama se i danas traga. Gotovo da nije bilo kuće u kojoj nije pronađeno tijelo ili koja nije bila razorena.
Crkva Majke Božje u Voćinu sagrađena je u 15. stoljeću. ‘Preživjela’ je i tursku okupaciju, ali u noći 13. na 14. prosinca 1991. godine srpske vojne postrojbe razorile su voćinsku crkvu do temelja, te je i ona pretrpjela tešku sudbinu okrutno poubijanih ljudi.
– Korištena je za vrijeme okupacije kao skladište eksploziva i u trenutku napuštanja je dignuta u zrak. Aktivirano je to skladište eksploziva koje je bilo u samoj crkvi koje je razorilo središnje mjesto – rekao je Raguž.
Kada su hrvatske snage ušle u Voćin i okolna sela, našli su masakrirano stanovništvo po kućama, podrumima i ulicama.
“Beli orlovi” Dragoslava Bokana su počinili pokolj nad mjesnim Hrvatima kada je ubijeno ukupno 47 mještana. Crkva Pohođenja BDM iz 15. stoljeća je razorena
– Utvrđeno je da je u 13 mjesta u Republici Hrvatskoj izvršen genocid, znači dokazano je, a jedno od tih 13 mjesta je i Voćin. No, tužba je pala jer se nije dokazala namjera izvršenja genocida – pojašnjava Raguž te se prisjeća kako je Voćin posjetio 1993. a tad je to mjesto izgledalo “kao mala Hirošima”.
Ni za ovaj zločin nitko nije odgovarao, do danas niti jedna osoba nije pravomoćno osuđena niti je kažnjena za zločin.
Zločinci nisu štedjeli nikoga, pa tako ni Srbina koji je pokušao zaštiti svoje susjede. Njegovo tijelo je pronađeno među ubijenim Hrvatima.
“Svi sve znamo, a ništa se ne želi pokrenuti”
Zdravko Volf u lipnju 1991. posljednji put je vidio svog brata Antuna Volfa, kojeg su ubili na mjestu gdje se nalazila policijska stanica koju su zauzeli pobunjeni Srbi. Njegovo tijelo odvezeno je negdje, a ni danas se ne zna gdje. Prošlo je mnogo vremena, a nade za pronalazak su sve manje.
– Nema se namjere dalje istraživati i tražiti, ne samo po pitanju izručenja nego i optužnice protiv zločinaca. Umjesto toga proganja se nas koji smo rekli nešto protiv DORH-a – govori Zdravko Volf.
Iako zna tko mu je ubio brata, tijekom trideset godina ništa se nije promijenilo, a boji se da će tako i ostati.
– Što se tiče našeg DORH-a to neće biti za tisuću godina, nema šanse da će oni što podići jer to ne žele. Iako imamo saznanja više nego što su imali prije i konkretnih, ali ne vrijedi, nemaš se kome obratiti, nitko to ne želi, politika se tu umiješala i tako da sve ostaje na istom i sve su manje šanse da će se išta pokrenuti, barem koliko ja vidim situaciju, možda sam u krivu – govori Volf.
Nakon toliko godina i svjedoka je svakim danom sve manje.
– Tako je od Vukovara pa sve do Škabrnje. Svi sve znamo, a ništa se ne želi pokrenuti – zaključuje Volf.
“Lovačkim puškama smo se pokušali obraniti”
Predsjednik Veterana i zarobljenik za vrijeme okupacije, Darko Božičković rođen je u Voćinu, a ondje je i dočekao rat. Tada je u Voćinu bilo oko 400 Hrvata, dok je bilo preko tisuću Srba, a okolna sela su bila srpska.
– 18. kolovoza smo okupirani i nas 20-ak lovačkim puškama smo pokušali se obraniti, kad smo vidjeli da je njih 300 s najsuvremenijim oružanjem i da nas napadaju, povukli smo se u kuće i donijeli odluku da pucamo samo ako ulaze u kuće i ubijaju nas. Ta odluka nas je tog trenutka spasila jer inače bi nas masakrirali odmah- rekao je Božičković.
– Oni su skupili sve Hrvate, tu su nam rekli jednu bitnu stvar, a to je da od danas su oni vlast i njih se za sve pita i njima sve odgovaramo. U toj četveromjesečnoj okupaciji ubili su preko 10-ak ljudi, za dva mladića ne znamo ni danas gdje se nalaze. Radno sposobne ljude su potjerali u nekakve radne obveze i na tim radnim obvezama našu najmlađu žrtvu Gorana Salaća i još tri mladića od 30-ak godina su ubili – dodao je sadašnji predsjednik Veterana i zarobljenik za vrijeme okupacije.
“Preživjeli žele svoju odgovornost prenijeti na poginule komandante”
Prisjetio se i kada su Hrvatske vojno redarstvene snage provodile operaciju Papuk ’91.
– Tu smo ulaskom u Voćin zatekli braću, sestre, prijatelje i roditelje izmasakrirane po kućama podrumima i ulicama. To je jedan od najdokumentiranijih zločina u Hrvatskoj. Svaka žrtva je zatečena na mjestu, imaju fotografije, a izvršen je i očevid zajedno sa pripadnicima međunarodnih snaga. Organizirano su sva tijela prevezena u Slatinu, gdje je izvršena masovna sahrana – govori Božičković koji je neko vrijeme proveo u logoru te dodaje kako su njemu u Voćinu ubili ujaka, ujnu, tri bratića i nekoliko prijatelja.
-Kad kažemo “Voćin – zločin za koji nitko nije odgovarao”, nažalost smo rekli istinu jer za zločine u samom Voćinu nije nitko odgovarao. Vodi se kazneni postupak u Zagrebu, stalo je na tome da se prikupljaju razgovori s počiniteljima, njihovim komandantima. Neki od njih su poginuli ili preminuli nakon nekoliko godina. Dok preživjeli žele svoju odgovornost prenijeti na te poginule komandante i tako se pokušavaju izvući – zaključuje Božičković.
Prema izvješću Amnesty Internationala, srbijanske paravojne postrojbe, među njima Šešeljevi “Beli orlovi” i “četnici” su prije povlačenja ubili najmanje 42 Hrvata, među njima i žene i starce, u mjestima Voćin i Hum. Kada su napuštali Voćin, u noći 13. prosinca 1991. uništili su hrvatske kuće i eksplozivom razorili mjesnu katoličku crkvu staru preko 500 godina, u kojoj su bogohulno poput njihovih djedova 1945., skladištili oružje.
Prema izvješćima, još 20-ak Hrvata u susjednim selima (Bokanama,Kraškoviću, Miokovićevu i Zvečevu) također je ubijano bez milosti.
Dvije žrtve, bračni par, nađeni su vezani lancima i zapaljeni. Velik broj žrtava ubijen je motornom pilom, noževima, sjekirama i drugim oružjem. Jedini nehrvat, žrtva masakra, bio je 77-godišnji Srbin S.N. koji je pokušao intervenirati da se zaustavi pokolj Hrvata. On je bio mučen, a zatim na smrt pretučen.
Valja napomenuti da je jedna od žrtava bio S.N., 77-godišnji Srbin, koji je prema izvještaju za autopsiju preminuo od krvarenja. Mjesni svećenik je izjavio da je on poginuo u pokušaju da zaštiti svoje hrvatske susjede. Ubili su ga srpski zlotvori.
Mještani su novinarima izjavili da su odnosi sa Srbima u tom kraju bili dobri te da prva tri mjeseca nakon što su Srbi samovoljno preuzeli vlast u Voćinu nisu puno patili. No situacija se dramatično pogoršala kada su stigli četnici iz Srbije koji su počeli terorizirati Hrvate i tjerati ih na prisilni rad.
Zgrožen onime što je vidio u Voćinu, dr. Jerry Blaskovich iz Kalifornije, voditelj liječničke forenzičarske ekipe koja je istražila zločin, posvetio je veći dio svojeg slobodnog vremena da bi preko medija upoznao prije svega američku javnost sa stvarnim stanjem rata u Hrvatskoj, o kojem su vodeći američki mediji pod utjecajem srpske propagande do tada prenosili iskrivljenu sliku.
Uvid u zatečeno stanje u Voćinu imao je i američki senator Frank McCloskey pa su članovi američkog Kongresa dobili istinito izvješće iz prve ruke. Senator McCloskey nakon uviđaja u srpski zločin u Voćinu koristio je riječ genocid da bi opisao nemilosrdno djelovanje razularenih srpskih snaga u Hrvatskoj i kasnije u Bosni i Hercegovini…Frank McCloskey protivio se korištenju pojma građanski rat za srpsku agresiju, zbog čega je došlo do nesuglasja između njega i članova njegove stranke, uključujući dužnosnike Clintonove Bijele kuće.
T.H.
