Srijeda, 15. siječnja 2025.

Ne pitaj što Domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za Domovinu

VIDEO 14. svibnja 1922. rođen dr. Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik i utemeljitelj moderne hrvatske države

Među prvima je otvorio tabu teme o hrvatskim nacionalnim pitanjima.

Dr. Franjo Tuđman je utemeljitelj moderne hrvatske države, predsjednik države u najteže vrijeme ratne agresije. Njegove zasluge su nemjerljive, njegove ideje plemenite, one ostaju živjeti, premda postoje mnogi, i u njegovom HDZ-u, koji su izdali ideje dr. Franje Tuđmana…

Dr. Franjo Tuđman, vizionar i državnik, utemeljitelj je suvremene hrvatske države i njen prvi predsjednik.

Vrhovni zapovjednik pod čijim je vodstvom obranjena i oslobođena Domovina. Čovjek koji je hrvatski narod promatrao kao dio europske uljudbe, a ne balkanske kaljuže jugoslavenstva, pa je čak tu ideju ugradio u Ustav naše zemlje, znajući da postoje oni koji bi Hrvatsku prodali za „judine škode“.

Franjo Tuđman rođen je 14. svibnja 1922. u Velikom Trgovišću u Hrvatskom zagorju. Drugi svjetski rat provodi u partizanima. Nakon rata završava dvogodišnju vojnu akademiju. Promaknut je u čin generala, a 1961. napušta vojnu službu kako bi se, po vlastitoj izjavi, posvetio znanstvenom radu.

U Zagrebu Tuđman osniva Institut za historiju radničkog pokreta, kojemu je direktor i gdje je uzeo k sebi mladog Brunu Bušića, stječe doktorat, sudjeluje u društvenom i kulturnom životu Zagreba i Hrvatske.

Prvi hrvatski predsjednik, antifašistički borac, povjesničar i disident dr. Franjo Tuđman rođen je 14. svibnja 1922. godine. Rodio se u Velikom Trgovišću u Zagorju, rano je ostao bez majke, a otac mu je bio ugledni član HSS-a i općinski načelnik.

Tuđman je u Zagrebu pohađao Trgovačku akademiju, a 1940. godine pritvoren je zbog sudjelovanja u ljevičarskim demonstracijama. U proljeće sljedeće godine napušta školovanje i odlazi u partizane te postaje član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Djelovao je u partizanskim odredima na području sjeverozapadne Hrvatske, a 1945. upućen je u Vrhovni štab u Beogradu, gdje nakon rata nastavlja vojnu karijeru. Usporedno s vojnom karijerom objavljuje i radove s područja vojne povijesti. Iako je 1960. promaknut u čin general majora napušta vojnu karijeru i posvećuje se znanstveno-istraživačkom radu. Odlazi u Zagreb 1961. godine, gdje postaje ravnatelj novoosnovanog Instituta za hisitoriju radničkoga pokreta Hrvatske (danas Hrvatski institut za povijest) i izvanredni profesor na Fakultetu političkih nauka. Godine 1965. doktorirao je povijest na Filozofskom fakultetu u Zadru.

Svojim se radovima ubrzo zamjerio snažnoj unitarističkoj struji u komunističkoj Jugoslaviji. Među prvima je otvorio tabu teme o hrvatskim nacionalnim pitanjima: nametanje kolektivne krivnje Hrvatima zbog NDH, povijesne uloge HSS-a, preuveličavanju broja žrtava logora Jasenovac i slično. Također, upozorava na centralizaciju SFRJ te marginalizaciju Hrvatske. Partija ga optužuje za “buržoasko-nacionalističko skretanje u pristupu nacionalnom pitanju”, a 1967. smjenjen je s položaja ravnatelja Instituta, isključen iz SKJ, zabranjeno mu je javno djelovanje te odlazi u prisilnu mirovinu.

Nakon Hrvatskog proljeća (1972.) uhićen je i osuđen na montiranom sudskom procesu. Zahvaljujući intervenciji Miroslava Krleže kod Tita, Tuđman je osuđen na samo dvije godine zatvora, a pušten je nakon 9 mjeseci. U veljači 1981. ponovno je osuđen na tri godine zatvora i pet godina zabrane javnoga djelovanja zbog intervjua švedskoj i njemačkoj televiziji i francuskom radiju u kojima je govorio o neravnopravnosti Hrvatske, progonu disidentskih intelektualaca i preuveličavanju jasenovačkih žrtava. U zatvoru u Lepoglavi bio je od 1982. do 1984. kada je uvjetno pušten na slobodu.

Nakon što mu je 1987. godine vraćena putovnica Tuđman putuje po Europi, Kanadi i SAD-u gdje uspostavlja veze s hrvatskim iseljeništvom zauzimajući se za nacionalnu pomirbu i povezivanje domovine i dijaspore. Uoči sloma komunizma, u lipnju 1989., osnovao je Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ) s programom državnog osamostaljenja Hrvatske.

Na prvim višestranačkim izborima HDZ ostvaruje pobjedu, a Franjo Tuđman dva puta premoćno pobjeđuje na izborima za predsjednika Republike Hrvatske 1992. i 1997. godine. Pod njegovim je utjecajem bio uspostavljen polupredsjednički sustav vlasti u kojem je donosio sve važnije odluke. Tijekom Domovinskog rata kombinacijom pregovaranja i primjene vojne snage iscrpljivao je snagu JNA i srpskih agresora do konačnog oslobođenja svih hrvatskih krajeva 1995. (operacija Oluja) i 1998. (mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja). Na vanjskopolitičkom planu izborio se za međunarodno priznanje Hrvatske i njezin prijem u UN.

Kritičari Tuđmanu zamjeraju manjak demokratičnosti u vladanju, politiku pretvorbe i privatizacije, gušenje slobode medija te politiku prema BiH.

Franjo Tuđman preminuo je 10. prosinca u Zagrebu. Pokopan je na groblju Mirogoj.

T.H.

Najnovije

S Markova trga ni pisma ni razglednice

Nije hadezeovskoga čelnika iz njegova poslijeizbornog tvrdoglavljenja prenulo čak ni to što je zagrebački nadbiskup Kutleša praktički zazvao Božji blagoslov na izbornog pobjednika. Ostao...

Mali Sloba poručio studentima: “Niko ne sme da vas bije”

Piše: Uredništvo Braniteljskog portala   Ustrajnost srbijanskih studenata u prosvjedima kojima zahtijevaju istragu i kažnjavanje odgovornih za palu nadstrešnicu kojom prilikom je stradalo petnaest osoba, uistinu...

15. SIJEČNJA 1992.- POVIJESNI DAN: HRVATSKA JE MEĐUNARODNO PRIZNATA DRŽAVA!

Hrvatska danas obilježava 33. obljetnicu međunarodnog priznanja. Hrvatska je 15. siječnja 1992. postala međunarodno priznata zemlja i uspostavila je diplomatske odnose s Njemačkom, državom...

Biblijska poruka 15. 1. 2025. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Svi traže Isusa – Isus im treba

Mk 1,29-39   Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah...

Jesu li istinski hrvatski domoljubi vani ili su u Domovini?

Za Predsjedničke izbore u RH aktivno se, po službenoj dužnosti ili na osobni zahtjev, registriralo 250 000 birača, najviše u Bosni i Hercegovini (110.332),...