Poslije zauzeća Drniša 16. rujna 1991. Deveti kninski korpus jugovojske, na čelu sa zloglasnim ratnim zločincem, JNA generalom Ratkom Mladićem, krenuo je u daljnji prodor prema Šibeniku kako bi se Hrvatska presjekla na dva djela…
Borbeno je djelovao cjelokupan neprijateljski korpus, potpomognut četničkim paravojnim formacijama pobunjenih Srba i uz potporu ratnog zrakoplovstva i mornarice. Mladić je računao i na garnizone JNA u samome gradu. Šibenik i okolicu branili su malobrojni i slabo naoružani pripadnici policije, 113. šibenske i 4. gardijske brigade.
Neprijatelj je u napad krenuo iz dva smjera: prvi preko Čiste Male, Gaćeleza, Zatona i šibenskog mosta na Krki, a drugi od Drniša preko Pokrovnika i Bilica. Kninski je korpus silnim udarom uspio probiti crtu obrane 113. brigade, pa je pred večer izbio na šibenski most gdje je zaustavljen. Neprijatelj se tada počeo pregrupirati za završni napad na grad udaljen samo kilometar i pol. Na drugom pravcu dio neprijateljskih snaga uspio se prebaciti do brda Debelo, ali je doživio težak poraz u Pakovu Selu, pa se u rasulu povukao prema Žitniću.
Sljedećih sedam dana Šibenik je bez struje i vode trpio cjelodnevna granatiranja i bombardiranja s kopna, mora i iz zraka. Pogođene su mnoge javne zgrade, među kojima i znamenita katedrala sv. Jakova. Neprijatelj je pokušao i neuspješan prodor prema Vodicama, ali su se najveće borbe vodile oko šibenskoga mosta.
Tijekom tih događaja odlučujuću ulogu odigrala je obalna topnička bitnica s otoka Žirja koja je dva dana prije početka bitke, zajedno sa zapovjednikom Željkom Baltićem, prešla na hrvatsku stranu. Bitnica je uspješno pucala po ratnim brodovima oko Šibenika, a tukla je i po neprijateljskim tenkovima na šibenskom mostu.
Drugog dana bitke postrojbe pod zapovjedništvom Rahima Ademija osvojile su prve rogozničke vojarne „Zečevo“ i „Krušicu“ što je dovelo do prekretnice. Branitelji su se dokopali mnogih neprijateljskih topova od kojih su ustrojene zemaljske i obalne bitnice, velikog strateškog značenja za protunapad i deblokadu Šibenika. Hrvatski branitelji nanijeli su napadačima znatne gubitke na kopnu, moru i u zraku. Tako su postigli veliku pobjedu koja je značila prekretnicu u bojnim djelovanjima na tom i širem području.
Tijekom Bitke za Šibenik od 16. do 22. rujna u rodilištu šibenske bolnice rodilo 22 djece – 10 djevojčica i 12 dječaka. Prvog dječaka petnaestak minuta nakon što su sirene objavile opću opasnost rodila je Šibenčanka Ivanka Mazelj.
Gubitci srpskog neprijatelja
Prema raspoloživim podacima neprijatelj je u Bitci za Šibenik imao 25 do 30 poginulih vojnika, a izgubio je tri borbena zrakoplova i 10 do 12 borbenih vozila (tenkova, oklopnih transportera i borbenih vozila pješadije). U zauzetim vojarnama Zečevo, Kruščica, Smokvica i Žirje zarobljeno je 40 topova od 20 do 130 mm s oko 25 000 komada topovskog streljiva, znatne količine sredstava za protuoklopnu i protuzračnu borbu te veći broj motornih vozila. Na bojišnici su šibenski gardisti i policajci zarobili 18 vojnika i dva oficira JNA. Djelatnici Remontnog brodogradilišta Šibenik zarobili su 35 vojnih brodova te 52 mornara i časnika JNA i JRM koji su evakuirani u Šibenik i posredstvom Crvenog križa upućeni u svoja mjesta stanovanja.
Naši gubitci
Između 1. i 31. rujna 1991. godine poginulo je 17 branitelja Šibenika, a četvorica su bila zarobljena.
Zanimljivo je da se Šibenik također u rujnu, ali 1647., tijekom Kandijskoga rata, također u presudnoj bitki uspješno othrvao navali Osmanlija tijekom neuspješne turske opsade.
Bio je to krvavi rujan 1991.godine diljem Hrvatske .
Tada se branila i obranila Hrvatska .Tih dana su okupirane Hrvatska Kostajnica , Hrvatska Dubica , Petrinja je okupirana 21. rujna a tog 16. rujna su poginuli mnogi civili i hrvatski branitelji Petrinje i Siska koji su branili Petrinju i okolicu Siska , Komarevo i Sunju !