Nakon niza napora hrvatske i bošnjačke strane potpomognutih u prvom redu od strane SAD-a, na današnji dan, 18. ožujka 1994. godine potpisan je Washingtonski sporazum.
Pregovori o između hrvatske i bošnjačke strane započeli su 26. veljače 1994. u Washingtonu. Bosnu i Hercegovinu predstavljao je ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Haris Silajdžić, Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu njezin predsjednik Krešimir Zubak, a Republiku Hrvatsku ministar vanjskih poslova Mate Granić. Svakog dana u prizemlju Državnog tajništva SAD-a uz vodstvo Charlesa Redmana, posebnog izaslanika predsjednika Clintona, i uz pomoć državnog tajnika Warrena Christophera pregovaralo se 12 sati…
„Već drugog dana zapeli smo na definiranju Federacije BiH. Bošnjaci su tražili da se ona definira kao država svih građana, a mi smo tražili da bude država punopravnih, suverenih i konstitutivnih naroda Hrvata i Bošnjaka te da svi građani Federacije imaju jednaka ljudska i građanska prava.“,prisjetio se u svojoj knjizi „Diplomatska oluja“ Mate Granić. Pregovori su na kraju ipak uspješno privedeni kraju, a 3. ožujka 1994. potpisan je, ispostavilo se, preliminarni Washingtonski sporazum. Naime, iste večeri Granić je Amerikancima, koji su posredovali u sklapanju mira, predložio da pozovu Franju Tuđmana i Aliju Izetbegovića kako bi i oni potpisali „konačni“ Washingtonski sporazum, zbog njihova autoriteta u samoj provedbi. To se i dogodilo 18. ožujka 1994. godine. Osim što je u vanjskopolitičkom aspektu taj sporazum pokazao kako Hrvatska želi mir na području bivše Jugoslavije, bio je bitan i na unutarnjo-političkom radi stalnih pritisaka na politiku Franje Tuđmana prema Bosni i Hercegovini.
Sporazumom je dogovoreno primirje između Hrvatskog vijeća obrane i Armije Republike Bosne i Hercegovine. Unutarnji ustroj teritorija s bošnjačkim i hrvatskim pučanstvom u Republici Bosni i Hercegovini, preoblikovan je u Federaciju Bosne i Hercegovine, koja se sastoji od federalnih jedinica, županija, koje imaju jednaka prava i odgovornosti. Županijski sustav je predstavljao svojevrsnu obranu kako bi se spriječila dominacija jednog naroda nad drugim. Washingtonski sporazum je efektivno završio bošnjačko-hrvatski sukob, ali je ostavio mnoge stvari neriješene i danas se smatra jednim od najkontroverznijih političkih rješenja proizašlih iz cjelokupne Jugoslavenske krize.
Autor teksta – Borna Marinić