Prošle su 32 godine od najveće tragedije u Požeštini za vrijeme Domovinskog rata. Na današnji dan, 2. prosinca 1991. godine, u zasjedi je ubijeno 11 hrvatskih branitelja od kojih je njih devet bilo iz požeške 123.brigade.
U ljeto 1991. godine krenula je vojno organiziranje srbočetničke agresorske neprijateljske vojske u Zapadnoj Slavoniji. Donosimo nekoliko rečenica o organizaciji i modelu ustroja neprijateljskih snaga iz znanstvenog rada dr.sc. J. Raguža:
”Odmah po proglašenju Srpske autonomne oblasti (SAO) Zapadna Slavonija, 12. kolovoza 1991. godine Vlada SAO Zapadne Slavonije donijela je odluku o ustrojavanju postrojbi Teritorijalne obrane(TO) i uspostavi jedinstvenog sustava TO Srpske autonomne oblasti Zapadna Slavonija kao oružane sile Srpske autonomne oblasti. Tako je odlukom Narodne skupštine SAO Zapadne Slavonije 17. listopada 1991. godine Teritorijalna obrana SAO Zapadna Slavonija postaje dio jedinstvenog sistema Oružanih snaga (OS) Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). Time su osigurali jedinstveno zapovjedništvo i formalno pravo na oružje iz skladišta Jugoslavenske Narodne Armije (JNA). Prvi zapovjednik Štaba TO bio je Veljko Vukelić, a načelnik štaba potpukovnik Milan Lončar.”
Nažalost, 2. prosinca 1991. u podnevnim satima, snage srpskog neprijatelja koje dolaze s privremeno okupiranog područja Slatinskog Drenovca postavile su zasjedu na planinskoj komunikaciji Velika – RRC Papuk TT-953, odnosno na prostoru između današnjeg spomen obilježja i objekta Radio relejnog centra. Dobro organizirana zasjeda neprijatelja dočekala je našu kolonu motornih vozila koja je dolazila iz smjera Velike (očekujući da idu snage na smjenu osiguranja koja je tog dana bila odgođena). U teretnom motornom vozilu logistike TAM 150 bili su: Ivica Zlomislić, Branko Peći, Damir Pišmiš i Tomo Perić; u vozilu Pinzgauer bili su Davor Dragić, djelatnik zapovjedništva 123. brigade i vojni policajci Vinko Tomašević i Tomislav Pranjković; u drugom vozilu Pinzgauer bili su dva pripadnika 40. brigade veze iz Samobor (odred veze GS) Anđelko Tule i Tomislav Vužić-Mohenski.
Iz suprotnog smjera, odnosno s položaja objekta Radio relejnog centra prema Velikoj, krenuo je u osobnom motornom vozilu zastava GTL55 Tade Nikić, djelatnik zapovjedništva 123. brigade i Jozo Koutni, zamjenik zapovjednika 1. bojne 123. brigade. Nažalost, u toj zasjedi 2. prosinca 1991. godine, svi oni izgubili su život
“Toga dana u podnevnim satima, snage srpskog neprijatelja koje dolaze s privremeno okupiranog područja Slatinskog Drenovca postavile su zasjedu na planinskoj komunikaciji Velika – RRC Papuk TT-953, odnosno na prostoru između današnjeg spomen obilježja i objekta Radio relejnog centra. Dobro organizirana zasjeda neprijatelja dočekala je našu kolonu motornih vozila koja je dolazila iz smjera Velike (očekujući da idu snage na smjenu osiguranja koja je tog dana bila odgođena)”, ispričao je Umirovljeni bojnik Mario Kalan o tome događaju.
U Požegi je na Trgu Svetog Trojstva dana 5. prosinca 1991. godine, uz nazočnost desetak tisuća građana, održana velika komemoracija za poginule pripadnike. U suzama se obratio prisutnima i oprostio od svojih vojnika i zapovjednik 123. brigade Miljenko Crnjac, posebno su bile dojmljive ove rečenice: Vaša imena bit će trajno zapisana u 123. brigadi Zbora narodne garde, kao imena ljudi koji su vlastitom krvlju pisali stranice svijetle i ponosne hrvatske povijesti.
