Sveti Fabijan je 236. godine postao papa nakon smrti pape Anteriusa.
Prema tradiciji koja je ostala oslikana i u katakombama na via Appi prigodom sprovoda pape Anteriusa jedan golub je neprekidno lebdio nad glavom Fabiana koji je bio običan vjernik laik. Izbornici novog pape su to shvatili kao znak s neba. Sv. Fabijan je prvi laik u crkvi koji je izbran za papu, a prije prihvaćanja papinske službe bio je zaređen za svećenika i posvećen za biskupa. Veliku je ljubav pokazivao prema siromasima, a naročito je vodio računa da imena onih koji su krvlju posvjedočili ime Kristovo ostanu zapisana i zapamćena. Za vrijeme Decijeva progonstva papa Fabijan je poginuo mučeničkom smrću (250. god.) i pokopan u Kalistovim Katakombama.
Sveti Sebastijan se rodio u kršćanskoj obitelji u Milanu i bio je odgajan pravom kršćanskom duhu. Opredijelio se za vojničko zvanje i ubrzo je napredovao u karijeri. Tako da je sv. Sebastijna postao zapovjednik carske tjelesne straže. Kad je 283.g. počelo progonstvo sv. Sebastijan u toj službi mogao pomagati subraći kršćanima, koja bi se našla u nevolji, osuđenoj na mučeništvo. Slobodne kršćane je opominjao o pogibelji, a zatočene je pohađao i hrabrio da ne otpadnu od vjere. On sam bi u vjeri poučavao same zatvorenike kao i svoje vojnike. Biva otkriven i priveden pred cara Dioklecijana (284.-305.), s kojim bijaše povezan dugogodišnjim prijateljstvom. Kako ostade odlučan u obrani svoje vjere, Sebastijana osude na smrt mučeništvom, tako da su ga drugi vojnici gađali strelicama. Ostavili su ga polumrtva a spasiše ga neki kršćani. Kad se oporavio ponovno je stupio pred cara ukorio ga zbog ubojstava kršćana braneći vjeru. Car se još više razljutio i naredio da ga batinama ubiju a njegovo tijelo bace u poznatu kloaku (rimska kanalizacija). Tako je sv. Sebastijan dva puta pretrpio mučeništvo. Pronađe ga Irene, rimska patrona, poslije je i ona postala svetom: ukopa ga u katakombama sv. Kalista u čijoj se blizini danas uzdiže crkva njemu posvećena.
Katakombe, prvotno naziv za lokalitet sa starokršć. grobljem kraj današnje crkve sv. Sebastijana u Rimu; podzemno groblje, često velikih razmjera, naročito u starokršćansko doba (najpoznatije su k. u Rimu Sebastijanove, Domiciline, Prisciline i dr.). Ponajprije mjesto za obavljanje kulta i čuvanje relikvija mučenika; s vremenom tvore izgrađeni sustav podzemnih hodnika, izgrađenih u nekoliko katova s proširenjima (cubicule,cryptae).
L.K.