U Vukovaru se brojnim događajima nastavlja program Dana sjećanja na žrtvu toga grada. Podsjetimo, 20. studenoga 1991. takozvana JNA i srpske paravojne postrojbe počinili su najveći pojedinačni pokolj u agresiji na Hrvatsku, ratni zločin nad ranjenicima iz vukovarske bolnice. Pred očima međunarodne zajednice odveli su 261 osobu i pogubili je na Ovčari, poljoprivrednom dobru izvan grada. Među žrtvama je i vukovarski ratni izvjestitelj Siniša Glavašević.
Nakon sloma herojske obrane Vukovara, gotovo cijeli grad pretvoren je u logor, a najveći sabirni centar postali su hangari Veleprometa kroz koje je prošlo 10 tisuća ljudi. U hangarima smrti život su izgubile 724 osobe.
U noći sa 19.-20. studenog započela je likvidacija oko 260 ranjenika i djelatnika vukovarske bolnice. Ubijanjima su prethodili “informativni razgovori” sa koji se nitko nije vratio živ. Špaliri smrti kroz koje su nesretni zarobljenici prošli dva dana prije prilikom ulaska, sada su izgledali bezazleno jer su se, osim puškama, četnici naoružali i poslužili lancima, bejzbolskim palicama i motikama. Fizičko maltretiranje i mrcvarenje zatočenih Hrvata s fiksatorima i krvavim zavojima, bila je uvertira u krvavi pir koji je potrajao dugo u noć.
Zlostavljanju su podlegla četiri zatvorenika u samim skladištima, a ostali zatočenici su u skupinama od 10 do 20 osoba odvoženi do jaruge, udaljene oko 900 metara od puta Ovčara – Grabovo. Tu su ubijeni i bačeni u masovnu grobnicu. Masakr na Ovčari preživjelo je sedam ljudi, a za ostacima mnogih još se traga…
Jedan od preživjelih, Dragutin Berfhofer, ni sam nije svjestan kako je uspio preživjeti pakao Ovčare:
“Spasio me sin doktora Ivankovića koji je bio rezervist JNA. Doktor Ivanković je do rata bio ugledni šef kirirgije, a onda je i on u tom ratnom ludilu doživio svojevrsnu nepravdu, pa je napustio Vukovar. Inače, dobar čovjek… Njegov sin je uz mene spasio i Stjepana, a Čakarića je spasio jedan četnik Ćelo. Svi su preživjeli s Ovčare, čini mi se, poumirali, osim mene i Vilima Karlovića kojeg je, po njegovom priznanju, spasio Štuka koji je, pak, poznavao Karlovićevog prijatelja iz Rume. Tako da, ljudske živote tada su spašavale ili bizarni detalji, ili sam Bog” dočarao je Dragutin koji je svjedočio maltretiranju francuskog dragovoljca Jean Michela Nicoliera:
“Vidio sam Kemu koji je Francuza pred mojim očima gotovo ubio od batina. Tukao ga je nekom palicom, a mi smo svi morali gledati kako mladi Jean vrišti i plače od bolova. I da, svi smo plakali, pa i ja. Plakao sam i tresao se dok mi se sljevala krv iz razbijenog uha… I zbog Francuza koji se valjao po podu i pred nama umirao, i zbog straha da će se to dogoditi i nama. Nemojte misliti da je tada bilo heroja među nama… Bili smo prestravljeni mučenjem”, posvjedočio je Dragutin Berhofer.
U rujnu i listopadu 1996. započele su ekshumacije iz masovne grobnice koje je trajalo 40 dana. Ekshumirano je 200 tijela, a do srpnja 2006. godine identificirane su 194 osobe, ubijene u dobi od 16 do 77 godina. Još 60-ak osoba se smatra nestalima, no izvjesno je da su ubijeni.
Preživjeli i danas, 32 godine nakon stravične kalvarije koju su prošli, iznose zastrašujuća svjedočanstva o torturama koje su prošli.
Njima u spomen u dvorištu Veleprometa bit će služena sveta misa zadušnica, a podno spomen-ploče položeni vijenci i zapaljene svijeće.
U organizaciji Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata u 10.30 održat će se 16. mimohod “Vi ste naš ponos – mi smo vaša snaga” od Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata do masovne grobnice Ovčare, gdje će se uz prigodni program “Ovčara – vječna rana” i molitvu položiti vijenci, prenosi HRT.