Zaharije Ostojić poznati je četnički vođa iz Drugog svjetskog rata koji je bio kriv za velike zločine nad Hrvatima i muslimanima u NDH i Sandžaku. Ubijen je u logoru Jasenovac u travnju 1945., zajedno s drugim poznatim četničkim vojvodama i vođama…
Ostojić je rođen u Crnoj Gori 1907. godine, u blizini Bara, a ubijen je u logoru Jasenovac u travnju 1945. godine, nakon što je zarobljen od vojske NDH na Lijevča Polju. Zajedno s vojvodom Ostojićem, u Jasenovcu je ubijen i krvožedni zločinac vojvoda Pavle Đurišić, te brojni drugi četnici.
Bio je sudionik i organizator vojnog državnog udara u Beogradu 27. ožujka 1941. godine, kojim je Jugoslavija gurnuta u rat koji je odnio više od milijun žrtava. Upravo je Ostojić prebacio kneza Pavla iz Jugoslavije u inozemstvu, te se tamo povezao s Britancima. Vrlo blisko je surađivao s Londonom, te se sa Billom Hudsonom kao članom britansko-jugoslavenske misije već 1941. godine vratio u Crnu Goru, donosi narod.hr.
Vrlo brzo ušao je u štab zločinca Draže Mihailovića, u kojem je jugoslavenska Vlada u izbjeglištvu u Londonu imala najveći utjecaj. Postao je jedan od glavnih ljudi od povjerenja Velike Britanije i srbijasnkog kralja u inozemstvu.
Bio je nalogodavac i počinitelj brojnih zločina u NDH, od kojih je najpoznatiji onaj u Foči, te diljem Sandžaka u kojem je ubijeno stotine male djece i beba u kolijevkama.
Primjera radi evo jednog nepoznatog zločina u NDH: jedan od četničkih zapovjedinka, major Zaharije Ostojić izvjestio generala Dražu Mihailovića da ima pouzdane informacije da “Turci u Čajničkom kraju vrše sveobuhvatne pripreme za napad ne samo na četničke snage, već da se spremaju pobiti svo lokalno srpsko stanovništvo”. Major Zaharije Ostojić dalje navodi da “Turke treba sve poklati, jer ako mi nećemo njih, oni će pokušati nas”. Original ovog pisma Zaharija Ostojića đeneralu Draži Mihailoviću čuva se u Zborniku NOR-a, XIV-2, Beograd, 1983.-Dokument broj 5 – strana 31.
Danas je jasno nam je da se radi o istim fintama koje su palile i tada, kao i u ovom posljednjem domovinskom ratu. Uvijek ista gramofonska ploča. Samo ponavljana priča: “Jadno i ugroženo srpsko stanovništvo, uplakana srpska nejač i jadni uzdrhtali i isprepadani bebe, mala srpska deca, jadne srpske deke i bake, trebaju biti poklani od groznih ustaša, pa da ne bi nas Srbe poklali, idemo mi četnici njih lijepo preventivno poklati, a sve u samoodbrani”.
Tako je bilo i u Drugom svjetskom ratu u NDH, a tako je bilo i u posljednjem ratu u Hrvatskoj i BiH.
U ožujku 1945. krenuo je sa dijelom jedinica zajedno s četničkim pukovnikom Mirkom Lalatovićem, potpukovnikom Pavlom Đurišićem, potpukovnikom Petrom Baćevićem i ideologom Dragišom Vasićem ka Zapadu preko teritorija NDH. Posle opkoljavanja i uništenja njegove četnika kod Lijevče Polja, blizu Banja Luke, zarobljen i odveden u logor Jasenovac gdje je oko ubijen zajedno sa potpukovnikom Lalatovićem i potpukovnikom Đurišićem, te drugim istaknutim četničkim zapovjednicima. Taj broj ubijenih četničkih zapovjednika i istaknutih četnika u Jasenovcu varira od 30 do čak 120 ljudi.