Na današnji dan prije 29 godina srpski je agresor počinio je jedan u nizu pokolja nad civilnim stanovništvom i malobrojnim hrvatskim braniteljima u Četekovcu, Balincima i Čojlugu (kod Podravske Slatine)…
Tog 4. rujna ubijena su 22 hrvatska civila (muškarci i žene uzrasta između 18 i 80 godina) i dvojica policajaca.
Ova tri sela branilo je 7 pripadnika Narodne zaštite i 5 hrvatskih policajaca, slabo naoružanih – samo pješačkim naoružanjem.
Domaći četnici iz okolnih sela (Ćeralije, Karasovići, Rijenci) od ranog su jutra započeli s jakim minobacačkim napadima, a potom, kad su ušli u sela, nemilice su ubijali i masakrirali svoje dojučerašnje susjede. Cijeli dan trajalo je njihovo orgijanje – uz rafale iz strojnica, životinjske urlike, ubijanja, pljačku i palež kuća i gospodarskih zgrada.
Kad su sutradan hrvatske postrojbe ušle na to područje, zatekli su grozan i mučan prizor raskomadanih i masakriranih tijela. Većina žrtava ustrijeljeno je u leđa ili bočne dijelove tijela. Leš jedne od ubijenih osoba bio je gotovo potpuno spaljen, tako da se uzrok smrti nije pouzdano mogao utvrditi, pa niti to je li žrtva spaljena dok je bila živa ili nakon egzekucije.
Hrvatska je za ovo monstruozno nedjelo doznala od mještanina koji se pukom slučajnošću spasio.
Slike unakaženih tijela žrtava koje su nakon svega dovezene u Podravsku Slatinu, šokirale su cijelu Hrvatsku. Mnogi do tada i nisu bili svjesni s kakvim se zlom susreću i što se to uistinu događa.
Za ovaj, kao i najveći dio sličnih masovnih zločina, još uvijek nitko nije odgovarao.
Masakr u Četekovcu, Balincima i Čojlugu: Uznemirujući video
Autor / Zlatko Pinter
U nastavku-jedan od komentara na ovo svirepo i neljudsko iživljavanje povampirenih četnika od kojih ni jedan nije stao pred lice hrvatske pravde.
Krvnici su žrtvama ritualno živima čupali srca, bacali u kipuću rakiju i odsjecali udove.
Mislav Šturlan Veliki se dio Srba, mahom Solunaša, u zapadnu Slavoniju doselio nakon I svjetskog rata a zemlja im se dijelila besplatno.Ništa slučajno nije bilo ni 1990.Preko noći pale su maske o bratstvu i jedinstvu a pobunjenim Srbima oružje je podijelila JNA u kasarni u Sekulincima.11.kolovoza 1991.,banditi su u zasjedi ubili hrvatskog policajca Stjepana Mlakara a dvojicu njegovih kolega teško ranili.Komandu je predvodio Borivoj Lukić zvani Munja.Dan 4.rujna 1991.,osvanuo je okupan suncem a napad na Balince i Četekovac počeo je minobacačkim napadom.Krvnici su žrtvama ritualno živima čupali srca, bacali u kipuću rakiju i odsjecali udove.Među banditima bio je i jedan stari dugogodišnji četnik imena Relja koji je jednoj od žrtava pred svima živom iščupao srce.Najkrvavije je bilo i na autocesti prema Mikleušu, a pucalo se na sve strane.Među rijetkim preživjelima bila je mlada Ivanka Starčević koja je teško ranjena u nogu s bebom u naručju uspjela pobjeći od povampirenih zlotvora.Pokolj se nastavio s onim u Čojlugu gdje su dominantno živjeli Srbi, a među žrtvama bio je mladi Adam Krupa kojemu je jedan od bandita nakon što ga je ubio skinuo sa nogu nove tenisice a koje sigurno kao trofej u svom domu tamo daleko čuva i hvali se uz brlju i pečenje bratiji dok slave propalu krajinsku paradržavu.Opijeni krvlju banditi su se sa preostalim živim civilima zaustavili kraj mjesne crkve u Četekovcu.Četnici su prvo pokrali iz nje sve vrijedno poput svijećnjaka, posuda za hostiju i kaleža za misno vino a unutrašnjost zapalili.Svoje svetogrđe zlotvori su dodatno pojačali kada je jedan od četnika istresao hostije iz pozlaćene posude i Hrvatima rekao:”Evo vam vaše posljednje pomazanje ustaše.”Sutradan, 5.rujna u pobijena sela ušli su hrvatski branitelji.Vidjeli su zgarište, preživjeli su hodali poput zombija a mjesni Srbi nisu o tome rekli ni riječi, ono klasični srpski zavjet šutnje.U masakru pobijeno je više od 24 osobe a nitko od zločinaca nije priveden pred lice pravde.Svi zločinci i dalje prijete, smiju se i pljuju po ranama žrtava