Tri minute bilo je dovoljno režiseru filma Harrisonovo cvijeće da dočara strahotu koju su agresorska (JNA)Jugoslavenska “narodna armija” i Srpski četnici učinili u Vukovaru.Tri minute za tri tisuće ubijenih…
Scenaristu filma bile su dovoljne dvije rečenice:
“To nije bila borba. To je bilo istrebljenje.”
Svi naši mediji zajedno nisu snimili nijedan film za nikog iz Vukovara koji bi na ovaj potresan način potresao svakog čovjeka i ostavio ga bez daha.
-Nisu htjeli ni prikazati ovaj film.
-Sakrivali su istinu od javnosti.
-Film Harrisonovo cvijeće snimljen je kao sjećanje na tragediju jednog novinara koji je preživio Vukovar.
-Za jednog čovjeka je snimljen film. Za potrebe sjećanja.
-Da se ne zaboravi.
-Čovjek se zapita; Treba li išta više govoriti o našoj politici i medijima.
-Treba!!!
-Pored tri tisuće ubijenih u Vukovaru, još je tisuću nestalih među kojima je 12 djece. Na njih je u tri mjeseca bačeno 6 milijuna granata.
-Broj silovanih žena nikad nećemo saznati.
-Vukovar su potpuno razorili i razorali, a mi smo tražili tzv.topničke dnevnike kojima bi se dokazalo tzv. “prekomjerno” granatiranje Knina.
Ukratko o filmu Harisonovo cvijeće;
Film uvjerljivo dočarava potresne dane pada Vukovara kroz perspektivu Amerikanke u neizvjesnoj potrazi za nestalim suprugom. Ratne scene iznimno su realistične, a poneki dokumentarni prizor posve se stopio s ostatkom filma, dodatno pridonijevši prikazu okrutnih ratnih zbivanja.Harrison Lloyd (D. Strathairn) prekaljeni je fotoreporter koji je odlučio prekinuti karijeru, ogorčen nasiljem koje je zabilježila njegova kamera. Njegov posljednji zadatak vodi ga u Hrvatsku tijekom pada Vukovara, gdje uskoro i nestane. Ne mogavši se pomiriti s navodnom Harrisonovom smrću, njegova supruga Sarah (A. MacDowell) kreće na put prema Vukovaru, a društvo su joj fotoreporteri Yeager (E. Koteas), Kyle (A. Brody) i Marc (B. Gleeson). Zgroženi ratnim zločinima, oni pokušavaju odgovoriti Sarah od opasnog putovanja, no uzalud…
Iako napučen američkim glumačkim zvijezdama, među kojima je i dobitnik Oscara za najbolju glavnu mušku ulogu, Adrian Brody (Pijanist), “Harrisonovo cvijeće” je zapravo francuski film okrenut europskoj publici, koji ponovno aktualizira srpske ratne zločine. Andie MacDowell ostvarila je iznimnu ulogu žene koja u potrazi za suprugom zanemaruje djecu i posao, uvjerena kako bez suprugova prestaje i njezin život.
-Da nije bilo Vukovara i Vukovaraca, ove snage zla došle bi u Zagreb do večere.
-Možda bi ih tamo dočekali neki naši današnji državni “uglednici” i servirali im stol. Jer ovi su prema svemu očito njihovi. Zato su u Zagrebu i pretukli zapovjednika Vukovara. Namučio je njihove. Zato im i nije baš drago da se njihovi prikazuju u ovom zlu.
Već drugi put u bliskoj povijesti uspješno ga skrivaju od očiju javnosti. Drugi put.
A kada se povijest ponovi, a javnost to ne vidi, ili okreće glavu i gleda “svoja posla”, onda više ne možemo kriviti njih i one koji su zlo učinili.
Jer oni postaju mi.
-Jednom prilikom se moj dobar poznanik, inače visokoobrazovan čovjek, narugao na moja pisanja o ratnoj šteti, rekavši da je ratna šteta NIŠTA u odnosu na ono što su kasnije opljačkali naši hrvatski političari.
-To mu je bio kao argument za nenaplatu ratne štete.
-A ja sam se pitao onda i pitam se danas:
-A zašto nismo riješili i jedno i drugo?
-Zašto nismo naplatili ratnu štetu i vratili opljačkano?
-Zašto ne i jedno i drugo, a ne ni jedno ni drugo?
-Zašto???
Napisao / Miki Bratanić