Najveća i najznačajnija kulturna ustanova u Hrvatskoj, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), ovih je dana u svoje redove primila nove članove: redovne, dopisne i suradnike…
Međutim, ponovno nije primila ni jednog počasnog člana!
A među njihovim počasnim članovima još je danas 42 (po njima) zaslužnih osoba, od kojih su svi već odavno pokojni, što će reći da od stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države nisu primili ni jednog.
Ranije smo pisali kako „samo oni“ mogu biti počasni članovi, među kojima je i ime Josipa Broza Tita, a tada su, na osnovu naše dobronamjerne kritike, preko noći, tiho, izmijenili odluku, pa su odlučili da počasni članovi i dalje mogu biti tih 42 „sretnika“ na čelu s Titom, ali to su ograničili na način da su dopisali – do njihove smrti!?
Stoga danas ova institucija ima počasne članove, od kojih je „najmlađi“, najsporniji, Josip Broz Tito, kojeg su se već mnogi odrekli, ali ne i hrvatski akademici (svaka čast iznimkama).
Zanimljivo je također da je najveća većina današnjih akademika i sama zauzimala elitna mjesta u raznim komunističkim organizacijama i organima gonjenja, ali to gotovo nitko od njih ne spominje u svojim službenim životopisima.
Nu, nije istina da u Hrvatskoj i svijetu ne postoje osobe koje bi mogle i trebale biti počasni članovi HAZU, tim prije što se u svezi toga biraju osobe koje su „zaslužne za razvoj i napredak znanosti ili umjetnosti“.
Kakve veze recimo s tim „člankom“ ima Josip Broz Tito?
Prije bi bilo da su „besmrtni“ dovoljni sami sebi (svaka čast iznimkama), pa što da im onda njihov lagani i dobro plaćeni „posao“ kvare neki – počasni članovi, osobito oni koji su zaslužni za stvaranje hrvatske države!
Pored toga, već je krajnje vrijeme da se ova institucija „otvori“ prema narodu, a ne da se ponašaju kao masoni ili članovi nekih drugih tajnih organizacija, odnosno da ulicama hodaju ili se pojavljuju na skupovima (da umreš od smijeha) kao „živi spomenici“…