Halo, što je sad pak ovo? Jednog od ratnog zapovjednika obrane Vukovara Tomislava Merčepa još nisu ni pokopali, a tzv. ekstremno lijevi mediji, pretežno ratni dezerteri i izdajice, svojim su ga komentarima još jednom pokopali…
Slično se dogodilo i s nekim drugim hrvatskim Junacima Domovinskog rata, pa makar oni bili samo osumnjičeni.
Što su sve primjerice radili s hrvatskim generalima Markačem i Gotovinom, sve dok nisu bili oslobođeni?
Ako je, primjerice, hrvatsko pravosuđe osudilo neke Hrvate, oni (medijski dezerteri) su ih znali osuditi još više i žešće, jer su im uvijek premale kazne koje često (neopravdano) dobivaju osumnjičeni hrvatski branitelji i stradalnici Domovinskog rata.
Nu, ti isti mediji se ne bune što ni do danas nije ni potvrđena (sic!) optužnica za jedan od najstrašnijih zločina iz Domovinskog rata, počinjenog od srpnja do prosinca 1991. u Voćinu, Bokanima, Humu i Čerlijama, kako piše Večernji list (srijeda, 25.11.2020.).
U tim su mjestima pripadnici Belih orlova zvjerski mučili i ubili 48 civila. Za taj zločin optužene su 32 osobe, predvođene komandantom štaba srpske paravojne postrojbe TO Podravska Slatina Borivojem Radosavljevićem.
Osumnjičenih, naravno, ni nakon 30 godina nema, jer žive i (uživaju) slavu u Srbiji. A suđenje u odsutnosti, ističu u hrvatskom pravosuđu, ne može početi, ako o tome nisu obavješteni optuženici. Oni se čak putem međunarodne pravne pomoći trebaju ispitati i očitovati o optužnici. A, kako žive u Srbiji, onda i onaj tko nema veze s hrvatskim sudstvom zna da od toga nikada ne će biti ništa, već da je to samo i isključivo jedan dobar igrokaz.
Osim za ubijanje (masakriranje) nevinih Hrvata u tim krajevima, njih se tereti i za pljačku i paljenje hrvatskih kuća te rušenje župne crkve sv. Marije u Voćinu, koja im je jedno vrijeme služila i kao skladište streljiva, ali i logor.
Zvjerstva Srba nad nevinim Hrvatima u Voćinu bila su strašna. Čak su im u tijelo nabijali noževe i čavle te ih onda – ubili.
Svi koji su radili zvjerstva dobro su poznati, ali od svega toga ne će biti ništa.
Na ubijene Hrvate u srpskoj i inoj agresiji ostat će kao tužna „uspomena“ masovne grobnice.
Nu, tko je kriv što se ubojice i Hrvata iz Voćina i dalje slobodno šeću, pitanje je svih pitanja. Najlakše je reći- nisu dostupni. A što su radili 30 godina da budu?
Evo, među ostalim lovili su Hrvate. Oni su bili dostupni i sada se jedan dio njih nalazi po hrvatskim robijašnicama, a obiteljima srpskih žrtva hrvatska država nadoknađuje i financijsku štetu.
Jeste li čuli da je neki Hrvat dobio ratnu odštetu iz Srbije ili Crne Gore?
Evo, već zaboravljeni hrvatski dragovoljac Veljko Marić u Srbiji je zbog navodno ubijenog srpskog civila (bez dokaza) osuđen na strašnih 12 godina strogog zatvora.
Dok su smišljali optužnicu, najviše ga je teretilo hrvatsko pravosuđe iz Bjelovara!?
O tome sam pisao i u dvije knjige s nazivom „Veljko Marić- nisam kriv“.
Dakle, hrvatsko pravosuđe, po zakonu, čeka da im se nakon 30 godina jave srpski i ini zločinci, pa da im može početi suđenje!?
Dobro da im nisu poslali i pismo sa „zamolbom“.
Očito ništa nismo naučili od Izraelaca, koje toliko hvalimo na svim područjima.
Pored toga, koliko znamo, ni Amerikanci nisu čekali Osamu bin Ladena…
