Maglovito i hladno, zimsko prijepodne te niz epidemioloških mjera nisu spriječili suborce naših poginulih branitelja na Bazi Papuk da i ove godine odaju počast svojim prijateljima i suborcima.
Za sve nas težak i tegoban dan, kada se prisjećamo divova hrvatske hrabrosti koji su svoje živote utkali u slobodu Požeštine. Dan koji posebice teško proživljavaju oni koji su bili svjedoci nemilog događaja…
Na dan tužne, ali ponosne 29. obljetnice , brigadir u mirovini Željko Kalić, tada zapovjednik I. bojne 123. brigade te satnik Josip Širić prisjetili su se nemilog događaja koji još prilično jasno živi u njihovim sjećanjima.
– Danas obilježavamo tragičan događaj na ovim prostorima zapadno-slavonskog ratišta. Bio je to šok za sve nas. Šok, tuga, nevjerica i očaj, ali smo istog trenutka dobili motiv za oslobođenje ovog područja kao i cijele Hrvatske.
Žao mi je jer to su sve bili mladi ljudi. Prosjek moje bojne bio je 25 godina. Cvijet hrvatstva, ali njihovi životi utkani su u temelje ove države. Baš zato mi živi trebamo svake godine, ne samo na dan obljetnice, nego i drugih dana u godini sjetiti se svih njih, dati im spomen i zahvalu,-govori nam brigadir Željko Kalić.
Ništa manje emotivno, današnji dan proživljava i satnik Josip Širić, tada pripadnik izviđačko-diverzantke desetine I. bojne 123. brigade
-Taj događaj je napravio prekretnicu jer smo mi poslije tog događaja išli u oslobođenje Požeštine i svih naših područja gdje su četnici imali uporišta. Toga dana, moja smjena nije išla prema Bazi Papuk. Igrali smo nogomet kada je zapovjednik rekao: “Šabane, idi što prije na Papuk, upravo je stigla dojava da je došlo do pucnjave i da ima i mrtvih.” Bila je to jedina informacija koju smo u tom trenutku imali. Brže bolje smo se skupili i ubrzo nakon toga, pronašli tijela naših branitelja ubijenih na zvjerski način.
Zasjeda je postavljena na vrlo školski način, nije se mogla izbjeći i bez obzira na broj naših branitelja svi bi izginuli, jer su četnici imali točne informacije o izmijeni smjene toga dana na Bazi Papuk. Jako tužan događaj, ali i prekretnica koje se treba sjećati. Za naše poginule uvijek ću se boriti, kao i za istinu od koje nikad nisam bježao- govori nam satnik Josip Širić.
Hladno, prosinačko jutro, dvadeset i devet godina kasnije, šumska prostranstva okovana injem, bukova stabla dodiruju nebesa, i oštrina planinskog zraka. Miris slobode. Slobode, koje su na svojim plećima iznijeli divovi slavonske hrabrosti.
I upravo zbog toga, baš kao što kaže brigadir Kalić, trebali bismo se češće pokloniti žrtvi onih koji su svoje živote dali da bismo mi danas mogli lakše disati.
Neka im je vječna slava i hvala!