Katastrofalan potres na Banovini i velika materijalna šteta koja je nastala potaknula je mnoga pitanja o kvaliteti obnove koju je država nakon Domovinskog rata u tim krajevima provodila…
Slobodna Dalmacija donosi i reportažu iz mjesta Strašnik, gdje je na kutu kuće Tomislava Stanića potres izbio cigle, s obzirom da kut nije bio ojačan betonskim stupovima i čeličnom armaturom, prenosi narod.hr.
Prilog iz Slobodne Dalmacije prenosimo u nastavku.
– Nisam to radio ja, to mi je napravila država. Kod obnove. Tako su obnovili sve kuće na ovom području. Bez betona i željeza. Ne samo u Strašniku, koji je nakon rata ostao s par čitavih kuća. Obnova, prijatelju, oni su nam došli glave. Zato sam htio da ovo vidite. Da o tome pišete. Jer o tome se šuti, a za ovo je netko odgovoran…
Kad mislite da ne može biti gore, obavezno se podsjetite da živite u Hrvatskoj, gdje komparativ „loš, gori, najgori”, ima svoju četvrtu varijantu – hrvatski.
Koja je ovo država, ej! Čovjeku sruše kuću u ratu i onda mu je država kao obnovi ali tako da ga zapravo pokrade, i njega i sve nas koji smo tu obnovu platili. Ne samo da ga pokrade, nego mu doslovno zbog lopovluka ugrozi život. Ne mogu se sjetiti da je netko zbog toga završio u zatvoru, da mu se sudilo ili da je bio prozvan. A dalo bi se to nakon ovog potresa lijepo istražiti. Da vidimo te projektante i nadzorne inženjere, da vidimo te izvođače radova i sve one državne birokrate koji su provodili i organizirali tu besramnu pljačku zvanu obnova.
– Dođite, pogledajte… – uvodi nas Tomislavov brat Josip u kuću pod svjetlima baterijske lampe. Zamrznuta slika najjačeg udara. Bor sa svjećicama, namješten stol, regali, dvosjed trosjed, sve je uništeno. Kantun kuće je iskočio i kuća je potonula. Jer je neko htio omastiti brk.
Gledamo te zidove ispucale kao geografske karte i zamišljamo kako je to moglo izgledati. Pedofili su mi jasni, oni su nastrani i bolesni, razumijem i ratne zločince, oni su psihopate, ali što je u glavama onih koji su na ovoj sirotinji odlučili zaraditi, na obnovi kuća srušenim u ratu? Nisu to sigurno neki probisvijeti s dna kace, više mi to liči na posao bijelih ovratnika, ljudi od zvanja i struke, koji jako dobro znaju kako „duboka država” funkcionira, kako se krade od najslabijih a da vam nitko ništa ne može. Pogotovo ne policija i sudovi, a ako vas i neka „ruka pravde” stigne, jedino to može napraviti neka partija oduzimanjem moći i utjecaja. Zamišljamo kao su to napravili na hladno, proračunato, lijepo sjeli za stol i rekli: „Ma šta će tom Staniću željezo i beton. Bolje da to ide u moju vikendicu, a njemu ćemo malo cigle i ljepila i nek se nosi. Ionako ga nikad više nećemo vidjeti, ni njega i Strašnik.” Od tog prijesnog, dogovorenog zločina možda je gori samo onaj sastanak u Wannseeu 1942., ali metoda i bešćutnost, siguran sam, uvlas je ista.
Sada ti kosturi ispadaju iz ormara. Ovdje je korupcija zasolila katastrofu. Ovdje se točno može izmjeriti koliko je država odgovorna za štetu nastalu u životima i na imovini ovih ljudi. Ne samo da država nije u stanju na vrijeme pomoći ljudima u nesreći, ona je ove ljude ovdje zapravo dodatno unesrećila.
– Budemo se nekako snašli. Čovjek u sekundi ostane bez svega. Glavno da smo na svome. Čekamo da prestane tresti pa ćemo se onda krenuti u obnovi – kaže.
Sigurno?
– Pa kud bi svoju kuću napustili? Još da nas pokradu! Već se priča da su neki kombiji počeli obilaziti napuštena mjesta, da ulaze u stanove u Petrinji…
Ne bojte se tih lopova, draga gospođo, država vas je već opljačkala.”
D.K.