Mali je ekstra klasa, tu dvojbe nema. Kada te proglase najboljim mladim igračem svijeta, kada igraš već treću sezonu u najjačoj svjetskoj ligi u Njemačkoj i to ne u bilo kakvom klubu, kada zabijaš golova koliko zabija Ivan Martinović – to je preko 100 u sezoni – onda tu nema previše upitnika. To mora biti “jaka glava”…
Da će biti zasad osvježenje u reprezentaciji, a vrlo ubrzo i pojačanje za ovu Hrvatsku, uvjerili smo se na nedavnom susretu protiv Mađara u Osijeku kada je bio jedan od najzapaženijih pojedinaca. Dug korak, visok skok, brzina koja nije svakidašnja, to su njegovi glavni aduti.
Lani je imao ogroman peh, jer se samo dan prije odlaska u Austriju na Euro ozlijedio na pripremama. To bi vjerojatno bio njegov debi, ali stopalo je reklo bolovanje i on je to odradio. Čak se i korona dobro poklopila da to sve lakše prođe, jer manje je bilo napora, a dobro je poznato da prevelike štednje za profesionalce u Bundesligi nema, donosi sportske.
Klub odustao od Europe
Pa idemo po redu, kako je sada stopalo?
– Sve u najboljem redu. Moram priznati da je povratak bio dosta težak, da je to nezgodna ozljeda, da sam jako puno o njoj razgovarao s Marinom;arićem koji mi je dao dobre savjete. I sada je sve OK, ništa ne boli, pa još neka tako ostane i bit će dobro.
Sezona je bila čudna i ispresijecana?
– Lani smo bili odlični, izborili smo europski nastup u Hannoveru. Trener Ortega mi je dao odličan tretman i sve je bilo dobro do te ozljede. Nakon povratka neke su se stvari izmijenile. Klub je odlučio ne igrati Europu, jer smatra da mu je to preveliki trošak u ovom trenutku s obzirom da se igra bez publike koja kod nas dolazi u velikom broju. Mi igrači bili smo apsolutno za igranje, žao nam je bilo to propustiti, ali klub je ustrajao i sada sve nekako polako vraćamo.
Vaš tretman u tome?
– Moj tretman kod trenera Ortege se i poboljašao. Još uvijek ne igram previše u obrani, no zato mi je drago da sam pokazao protiv Mađara da se i u tom segmentu na mene može računati. U Hannoveru smo krizu osijetili na odlasku odličnog Danca Mortena Olsena, bez kojeg je momčad ipak drugačija. Mislim da trenutno imamo najmlađu momčad u Bundesligi i da na tom planu Ortega pokušava razvijati stvari prema budućnosti. Priključio nam se odlični srednjak Kuzmanovski, Makedonac, polako se uklapa i mislim da će s vremenom to ići na bolje. Napravili smo neke gluposti ove sezone, odigrali smo recimo četiri utakmice u nizu u egalu i to nam je odnijelo puno, ali srećim razlika između 4. i 13. mjesta u ligi je na dva, tri boda tako da borba za bolju poziciju tek slijedi.
Učio od Dominikovića
Prije godinu i pol se Hrvatska iz Španjolske vratila sa svjetskim juniorskim srebrom, a Ivan Martinović proglašen je najboljim igračem turnira na kojem su bili i Josip Šarac te Halil Jaganjac. Danas su sva trojica u seniorskoj reprezentaciji…
– Mi smo u prvom redu bili odlična momčad sa trenerom Dominikovićem. Imali smo glavu i rep, bili smo klapa. Igrali smo odličan rukomet, ta naša vanjska linija se nametnula kao nešto jače od ostalog i meni je danas drago da smo u seniorskoj selekciji i Jaganjac i Šarac i ja, a mišljenja sam da ima još igrača koji bi naravno uz bolju formu mogli bez problema biti tu. Ta činjenica me čini jako sretnim, jer mogu reći da smo gotovo kao braća, da smo toliko utakmica odigrali zajedno da se znamo napamet i mislim da imamo jako puno toga za pokazati. Naravno, reprezentacija je reprezenatcija, ima svoj ustaljeni red, hijerarhiju i u tome svemu treba imati i strpljenja.
Možete li biti od pomoći u Egiptu?
– Zato smo tu, ja sam uvjeren da možemo. I Šarac igra odlično u Celju, i Halil igra ove sezone jako dobro u Našicama, ja sam u Hannoveru, mislim da nema razloga da ne budemo na visokoj razini i da to pomogne reprezentaciji uopće.
Drugačije je igrati za Hrvatsku?
– Apsolutno i drugačije i puno lakše. Kada igraš s igračima poput Duvnjaka, Cindrića, Karačića, možeš puno više. Konkretno, ja imam puno više prostora, imam mogućnost pravovremenog naleta na loptu, što ponekad u klubovima i ne postoji, jer nema tog kalibra koji bi te stvari mogao odraditi. Znam da se dosta polemike vodi oko moje igre u obrani, mislim da mogu sve više, ali s obzirom na moje godine neke stvari ne idu preko noći. Meni je važno da i to malo prilike u obrani iskoristim maksimalno i to mi je ustvari protiv Mađara bilo važnije od svih golova koje sam dao.
Kako se radi na pripremama u Poreču?
– Puno i dobro. Moramo neke suigrače malo prištedjeti zbog velikih napora ove sezone, ali mislim da sve to funkcionira jako dobro. Reći ću da imamo dobru momčad, da usprkos problemima i izostancima ambicija ne izostaje. Samo moramo sačuvati strpljenje i biti u svom ritmu.
Puno kod svojih u Austriji
Kako je mladim ljudima u ovim karantenama?
– Ma teško, zatvoren si u sobu, ne možeš nikud, tako je tu u Poreču, tako će sigurno biti i u Egiptu. Ovdje u Poreču ne možeš ni kavu popiti, jer ima još ljudi u hotelu, a svaki kontakt u ovim okolnostima je opasnost. Testiramo se svaki drugi dan. Moraš se naviknuti. Mislim da hoćemo, da se uspijemo čak i podružiti na našem katu i bit će to sve OK. Tako je kako je, iz ove kože ne možemo. Žalosno je SP bez gledatelja, ne samo nama nego i svima koji se bave ovim sportom. Nemaš tu izbora.
Korona razdoblje traje i dalje…
– Veliki dio vremena bio sam kući kod svojih u Austriji, to mi je dobro došlo za oporavak nakon ozljede stopala. Kada je krenulo u Hannover sam došao čak i ranije raditi s privatnim trenerom uz naravno pasku liječnika i fizioterapeuta, tako da mislim da imam dobru pripremu za sve ovo, samo da bude zdravlja.
Ivane, što će biti u Egiptu?
– Bit će dobro, samo da budemo zdravi. Uvijek nas to nekako prikoči, sada nemamo Stepančića i Pavlovića, Šego, Karačić i Štrlek pa i Duvnjak se vraćaju iz ozljeda ili bolesti. Ako to uspijemo barem malo riješiti, ja ne sumnjam…
Prije Egipta čekaju nas dva susreta sa Španjolcima?
– Oni su ekstra reprezentacija, Ribera je odabrao momčad s velikim iskustvom, dvostrukog prvaka Europe. Oni su nam ustvari sjajan test za ono što slijedi. Protiv najboljih uvijek najbolje vidiš gdje si i što si – zaključio je Ivan Martinović.