Supružnici Drago i Nevenka Čengić i njihovo dvoje djece Slobodan (11) i Goran (4) iz Ervenika kraj Knina bešćutno su, na današnji dan prije 25 godina, likvidirali srpski teroristi. Nakon što su ih ubili, spalili su im tijela i kuću.
Početkom 1992. godine pripadnici srpskih paravojnih postrojbi “Krajina”, grupe od tridesetak krajinskih milicionera, duže su vrijeme terorizirali nesrpsko (Hrvatsko) stanovništvo na tada okupiranom području Ervenika, pljačkajući i paleći njihove kuće s ciljem njihova trajnog protjerivanja. Najstravičniji zločin u tom kraju dogodio se na današnji dan prije 21 godinu kada je u zaseoku Šašići kod Ervenika pobijena cijela obitelj Čengić, otac Drago, majka Nevenka i njihovo dvoje malodobne djece Slobodan (11 godina) i Goran (četiri godine).
Pripadnici srbočetničkih razularenih paravojnih postrojbi, 18. siječnja 1992. godine u svom ubilačkom pohodu dolaze do kuće obitelji Čengić, gdje kroz nasilje i strašan teror nad podpuno nedužnim civilima bešćutno likvidiraju Dragu i njegova 11-godišnjeg sina Slobodana, nakon čega zločinačke cijevi usmjeravaju prema Nevenki koja je u naručju držala četverogodišnjeg sina Gorana. Zaklali su ih. Kuća obitelji Čengić je zapaljena, kao i domovi ostalih erveničkih Hrvata.
Brat ubijenog-Vlado Čengić polaže vijenac na grob likvidirane obitelji Čengić-Foto-Arhiva/Braniteljski portal.
Hoće li se tu doći pokloniti Borislav Milošević i Milorad Pupovac i njegova svita?
Okružno javno tužilaštvo Šibenik 23. listopada 1992. godine podiže optužnicu u kojoj za zločin koji je počinjen nad članovima obitelji Čengić tereti osmoricu optuženika Slobodana Kovačevića, Damira Travicu, Željka Travicu, Veljka Travicu, Nebojšu Travicu, Vuju Šašića, Vojislava Romića i Boška Kovačevića. Presudom Okružnog suda u Šibeniku od 23. travnja 1993. godine spomenuta osmorica optuženika osuđena je u odsutnosti na 15 godina zatvora. Presudom Vrhovnog suda RH od 19. kolovoza 1993. godine odbijena je žalba optuženika te je potvrđena prvostupnjska presuda šibenskog suda.
(Cijela obitelj je na stravičan način likvidirana od srpskih koljača-dojučerašnjih susjeda-Ubijeni majka , otac i dvojica malodobnih sinova-Foto-Arhiva-Braniteljski portal)
MONSTRUMI SU NA SLOBODI- Masakr hrvatske obitelji Čengić: Oca i jedanaestogodišnjeg sina srbi su izrešetali a majku i četverogodišnjeg sina zaklali…
Damir Travica, drugooptuženi u navedenom sudskom postupku, pravomoćno osuđen na 15 godina zatvora, jedini je izručen od strane Velike Britanije 11. studenoga 2008. godine i s obzirom da nije tražio obnovu postupka danas je jedini od pravomoćno osuđenih koji služi zatvorsku kaznu za zločin nad članovima obitelji Čengić.
Napominjemo kako je spomenutom presudom Okružnog suda u Šibeniku u odsutnosti osuđeno 30 optuženika, prvih osam za ubojstvo obitelji Čengić, a drugih dvadeset i dvoje optuženika za razne druge oblike izvršenja kaznenog djela ratnog zločina, kao što su zastrašivanje, mučenje i protuzakonito zatvaranje te palež kuća stanovnika hrvatske nacionalnosti u periodu od svibnja 1991. do kraja siječnja 1992. godine.
Osim spomenutog Damira Travice, odgovorni za ovaj zločin još uvijek nisu privedeni pravdi. Suđenje u odsutnosti optužnih, danas pravomoćno osuđenih, nije rezultiralo odsluženjem zatvorskih kazni te stoga i ne može biti satisfakcija najbližoj rodbini ubijenih članova obitelji Čengić.
Provjerom podataka u MUP-u, među 60 raspisanih tjeralica nema onih s imenima osuđenih za zločin nad članovima obitelji Čengić. Usprkos egzistiranju osuđujuće pravomoćne presude osuđeni su i dalje na slobodi što, i u ovom konkretnom slučaju stravičnog ratnog zločina, predstavlja de facto amnestiju odgovornih za najteže kazneno djelo ratnog zločina.
(Cijela obitelj je na stravičan način likvidirana od srpskih koljača-dojučerašnjih susjeda-Ubijeni majka , otac i dvojica malodobnih sinova-Foto-Arhiva-Braniteljski portal)
Svake godine na ovu stravičnu obljetnicu, isključivo zaslugom i upornošću brata ubijenog Drage Čengića, dolaze se pokloniti i odati dužnu poštu predstavnici Benkovca, Knina i nekih braniteljskih udruga.
Ispred kuće brutalno likvidirane obitelji Čengić podignuto je i spomen obilježje pobijenoj obitelji.
(Cijela obitelj je na stravičan način likvidirana od srpskih koljača-dojučerašnjih susjeda-Ubijeni majka , otac i dvojica malodobnih sinova-Foto-Arhiva-Braniteljski portal)
Ispred kuće brutalno likvidirane obitelji Čengić podignuto je i spomen obilježje pobijenoj obitelji.
DORH i MUP-RH do dana današnjeg nisu uspjeli privesti pravdi počinitelje ovog i još nekoliko stravičnih likvidacija i ratnih zločina sa tog područja. Priveden je samo jedan.
Ova stravična obljetnica je do samo prije nekoliko godina uvijek bila u svim informativnim i Tv emisijama, ali unatrag nekoliko godina više je nitko ne spominje javno, uostalom, kao ni mnoge druge krvave obljetnice iz Domovinskog rata za koje su krivi, srpski agresori, JNA, četnici i ostale srpske paravojne formacije koje su na Hrvatsku izvršile brutalnu agresiju. To nikako nije dobro, ne spominjati povijest , onu najgoru koja je zadesila nevine Hrvate u brutalnoj srbočetničkoj i velikosrpskoj agresiji na našu Domovinu za koju su živote položili najbolje kćeri i sinovi hrvatske u obrani protiv bezdušnih srpskih i crnogorskih agresora.
Da, vrijeme prolazi, ali povijest mora ostati i spominjati se na sve važne događaje, a posebno na one u kojima je ogromnom žrtvom hrvatskih branitelja stvorena nezavisna, samostalna i demokratska država Hrvatska. Nema tu mjesta nekakvim izrekama i mislima onih koji ne znaju da je povijest učiteljica života, pa nam oni navode da je rat gotov da idemo naprijed, da gledamo “samo u budućnost” itd. To su nepotrebne floskule koje samo zavaravaju bitno i odmiču nas kao narod od pravih istina i stravičnih rušenja i ubojstava koje su nam srpsko-crnogorski agresori uradili, dok s druge strane “drugi sv. rat još nije završio” a dogodio se prije skoro 80 godina. Na to Hrvati ne smiju nasjedati, jer su to poražavajuće povijesne manipulacije, koje se ponajbolje očituju u kurikulu povijesti o Domovinskom ratu o kojemu naša djeca u školama vrlo malo ili skoro ništa ne mogu naučiti, zahvaljujući bivšoj ministrici Divjak i predsjedniku povjerenstva za kurikul Plenkoviću. Da nije žalosno bilo bi smiješno. Ali je to nažalost svih onih koji su položili svoje živote , ostali trajni teški invalidi i onih obitelji koje i danas traže svoje najmilije, nestale u obrambenom Domovinskom ratu (kojih nije mali broj!) gorka činjenica i istina. Upravo zbog toga nitko nema pravo reći da je Domovinski rat iza nas te da se okrenemo budućnosti. Da Hrvati gledaju u budućnost, ali tko ne poštuje svoju prošlost ili povijest, taj zasigurno neće imati ni svijetlu budućnost!
Zavaravanje i to samo deklarativno kako bi se dodvorili hrvatskim braniteljima, svi političari su sebi dali za pravo govoriti, kako su hrvatski branitelji i hrvatski obrambeni domovinski rat temelj hrvatske državnosti, dok sa druge strane to nigdje nisu službeno verificirali niti ozakonili.
Stoga se samo prisjetite stravične likvidacije cijele obitelji Čengić, srpskog pokolja u Škabrnji, Vukovaru, Voćinu, Baćinu, Petrinji, Kostrićima, Glini, Dalmatinskom zaleđu i tako redom po cijeloj Hrvatskoj, pa dobro razmislite i dajte sebi nekoliko trenutaka u kojima će te se prisjetiti svih ovih poklanih, likvidiranih, i na najbrutalnije načine iskasapljenih ljudi , samo zato što su bili Hrvati i samo zato jer su srbi željeli ostvariti svoje vjekovne težnje za tzv “velikom srbijom” i biti će vam svima malo jasnije da svi skupa nemate pravo vi licemjerni političari kojima je najvažnija stvar na svijetu ta da vas sve skupa što duže i to jako obilato hrani hrvatski narod i to sve u državi koju su vam svojom mukom i krvlju osigurali upravo hrvatski branitelji i braniteljice.