2013. godine, povodom ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, potpredsjednik Joe Biden 1.srpnja 2013., u londonskom “Financial Timesu” objavio je komentar kojim je pozdravio taj događaj. Članak je retorički bio pohvalan za Hrvatsku, ali je u njemu Biden još jednom podsjetio Hrvatsku koji joj je glavni zadatak: da pomogne i olakša ulazak Srbije i drugih zapadnobalkanskih zemalja u EU, jer će to biti “…način da se ti narodi opet ujedine unutar Europske unije.“
Biden još jednom podsjetio Hrvatsku koji joj je glavni zadatak: da pomogne i olakša ulazak Srbije i drugih zapadnobalkanskih zemalja u EU, jer će to biti “…način da se ti narodi opet ujedine unutar Europske unije.“
Ta rečenica je mene osobno pogodila kao čovjeka i kao pripadnicu hrvatskog naroda. Hrvati ne žele ujedinjenje! Kakvo ujedinjenje, pa tek smo se jedva, krvavo izvukli iz Jugoslavije i on sad priča o ujedinjenju? Sa kojim pravom? Zahtijevati od naroda koji je bio žrtva brutalne velikosrpske agresije i svirepih zločina počinjenih nad njima, da sve zaboravi i pomogne zločincima, je izraz nečovječnosti, bezosjećajnosti i beskrupuloznosti svjetske politike i svjetskih političara, koji se sa narodima igraju kao šahovskim figurama u partiji šaha. Točno kako kažu da je narod topovsko meso bogatima. Srbija nije ničim kažnjena za agresiju, a ovim ja dobila zeleno svjetlo za neku buduću agresiju! Ta rečenica rasvijetlila je i objasnila sve događaje u posljednjih 30 godina od stvaranja hrvatske države
1.Ta rečenica objašnjava politiku vladajuće “elite” u Hrvatskoj, koja nije državotvorna, nego sluganska prema Europskoj uniji, SAD i Zapadnim silama! Ta rečenica pokazuje da svim vladajućima nakon smrti dr. Franje Tuđmana, žrtve koju je hrvatski narod podnio za svoju slobodnu državu Hrvatsku, baš ništa ne znače.Pogotovo sadašnjem predsjedniku Milanoviću i Premijeru Plenkoviću, koji nisu ni bili u Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata, već su utekli u sigurnost Bruxellesa.Ta rečenica objašnjava i potporu Stipi Mesiću , njegovo izdajničko tajno svjedočenje u slučaju optuženih hrvatskih generala u Hagu.
2.Ta rečenica objašnjava politiku Srbije, kojoj se na taj način pogoduje, koja je time dobila zeleno svijetlo da može opet nekažnjeno ponoviti agresiju na Hrvatsku. Umjesto da kazne velikosrpsku ideologiju, kao uzrok nestabilnosti i agresije na druge narode u njenom okruženju, još je nagrađuju, naravno na račun Hrvatske.
3. Ta rečenica objašnjava Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, prevelika prava koja su dana manjinama i ulogu koju imaju u strukturama vlasti u Hrvatskoj!
4.Ta rečenica znači poništavanje Domovinskog rata! Ta je rečenica duboko neljudska, poništava sve žrtve koju je hrvatski narod podnio za slobodu, za svoju državu kroz povijest.
5.Ta rečenica protivna je i Povelji o ljudskim pravima i pravu naroda na samoodređenje!
6.Ta rečenica direktno je uperena na poništavanje samostalne Republike Hrvatske!
7.Ta rečenica rasvjetljava sve ove događaje oko hajke na ustaštvo da se prikrije četništvo koje slobodno djeluje u Hrvatskoj, jer treba Srbiju podržati!
Ad 1.
Dr. Franjo Tuđman, koliko god se može raspravljati o njemu i njegovoj politici, jedno je nedvojbeno i neporecivo, državotvornost. Državotvornost mu nitko dobronamjeran ne može osporiti. Dr. Tuđman vodio je državotvornu politiku” Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što” Njegov uzvik ” Imamo Hrvatsku” ostaje kao svjetionik u daljnjoj mračnoj politici njegovih nasljednika. Upravo zbog tvrdoglave i uporne državotvorne politike, svjetski ga političari i diplomacija nisu voljeli. Upravo zbog te državotvorne politike ni neprijatelji i mrzitelji hrvatske samostalnosti nisu ga voljeli!
A tih neprijatelja hrvatske samostalnosti bilo je javnih i prikrivenih i u samoj Hrvatskoj. Podsjetila bih na izjave da je HDZ, tada državotvorna stranka “stranka opasnih namjera” To i dan danas izjavljuju SDP-ovci Željko Jovanović, Gordan Maras, HSS-ovac Krešo Beljak i drugi.
Poznat je govor dr.Franje Tuđmana novinarima u Zračnoj luci Zagreb 23. studenog 1996. u kojem je točno razotkrio neprijatelje hrvatske samostalnosti; “Nećemo dopustiti onima koji se povezuju sa svima protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju, nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude, kao što se i sami hvale da dobivaju dotacije iz svih centara svijeta, a povezuju se od fundamentalističkih ekstremista, do kojekakvih lažnih propovjednika, pseudodemokratskih obmanjivača koji nam danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija.” Taj dio govora nije se svidio hrvatskoj petoj koloni, odnosno svim strukturama iz bivše Jugoslavije, kojima je svaka Hrvatska nezamisliva i zato su nakon smrti dr. Tuđmana počeli sa detuđmanizacijom, razgradnjom hrvatske države, kakvu su izborili hrvatski branitelji i kakvu je željela većina hrvatskog naroda.
A ovaj državotvorni i državnički dio; “Da! Mi smo stvarali svoju Hrvatsku za ljudska prava i za slobodu medija, ali za ljudska prava prije svega većine hrvatskoga naroda. Ali ćemo, razumije se, mi sa tom hrvatskom slobodom i demokracijom osigurati i manjini ta ljudska prava i slobodu medija. Ali nećemo dopustiti da nam ti sa strane rješavaju, odnosno nameću rješenja. Hrvatska neće biti ničija kolonija. Hrvatska je dosta bila i pod Mlečanima i pod Stambolom, i pod Bečom i pod Peštom, i pod Beogradom. Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini.“nije se svidio zapadnim diplomatima, nikako im nije odgovarao, jer je bio suprotan njihovim interesima. A njihovi interesi su prije svega tržište, ulaganja kapitala, carinske povlastice, ukratko, novac, a ne nikakvi ideali, ni ljudska prava, ni pravo naroda da slobodno živi u svojoj državi.
Sve vladajuće garniture nakon 2000.godine vodile su i vode slugansku politiku prema Međunarodnom sudu u Hagu, prema međunarodnoj zajednici i prema Europskoj uniji. Vodile su i vode prosrpsku politiku po Memorandumu SANU 2. da bi se umanjili zločini koje su Srbi počinili, proganjanjem hrvatskih branitelja, neprocesuiranjem srpskih zločina, prešućivanjem velikosrpske agresije i izjednačavanjem zločinca i žrtve!
Ad 2.
Velikosrpska politika poražena je u oslobodilačkoj akciji Oluja 1995.godine, međutim Srbija se brzo snašla u nastojanju da umanji taj veliki poraz, pretvarajući ga pomalo u pobjedu svoje politike. Po Memorandumu SANU 2, uz pomoć međunarodne zajednice i hrvatskih sluganskih političkih “elita” na dobrom je putu da poraz u ratu pretvori u pobjedu u miru.
-Memorandum 2: Srbija se nikad ne smije odreći Knina
-Rekom i Documenta – politička policija Zapadnog Balkana
-HAŠKI SUD – izlazna strategija kroz SOROŠEV projekt “REKOM”
-Srbijanska strategija za 21. stoljeće – Zaključci Memoranduma II i Haška presuda hrvatskim generalima na tragu iste politike
Jedan od dokumenata nastalih na temelju Memoranduma 2 svakako je i dokument “Strategija očuvanja i jačanja odnosa matične države, dijaspore i Srba u regionu” Memorandum SANU 3.
Memorandum SANU 2, jasan je putokaz te namjere”
1.Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju;
2.Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike Srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu;
3.Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima;
4.Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja;
5.Insistirati na zatvaranju Haškog tribunala i na suđenju generalu Ratko Mladić pred domaćim pravosuđem;
6.Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutarnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije;
7.Pomagati otcjepljenje Republike Srpske;
8.Insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu;
9.Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku
Ad 3.
Zbog srpske i talijanske manjine u Hrvatskoj, koje su najglasnije, još je dr.Franjo Tuđman inzistirao na pravima manjina. To je naglasio i u govoru u zračnoj luci Zagreb 23.studenog 1996.godine, samo što je on vodio računa da hrvatski narod ne bude zakinut, da ne budu umanjena njegova prava “Mi smo stvarali svoju Hrvatsku za ljudska prava i za slobodu medija, ali za ljudska prava prije svega većine hrvatskoga naroda. Ali ćemo, razumije se, mi sa tom hrvatskom slobodom i demokracijom osigurati i manjini ta ljudska prava i slobodu medija.” Tako je Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina brojnim izmjenama i dopunama postao diskriminirajući u odnosu na etničke Hrvate, na području zapošljavanja, na području glasanja za zastupnike u Sabor i na području dvojezičnosti.
Ad 4.
Sve vladajuće garniture do ove predsjednika HDZ-a i premijera Andreja Plenkovića se uza svo svoje sluganstvo i politiku protivnu hrvatskim nacionalnim interesima nisu usudile dirati u u Domovinski rat i Oluju. Međutim sadašnji predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković žestoko dovršavaju kriminalizaciju Domovinskog rata, što znači da potkopavaju temelje na kojima je nastala Republika Hrvatska. Proslava Oluje uvijek je bila državotvorna kao pobjednička proslava do proslave 2020.godine, kada je predstavljena kao komemoracija srpskim žrtvama, a ne kao pobjeda nad velikosrpskom agresijom.
Komemoriraju se srpske žrtve, koje su kolateralne žrtve rata. Tih žrtava ne bi bilo da nema velikosrpskog projekta i da nije bilo velikosrpske agresije!
Ad 5.
Poništavanjem Domovinskog rata, preko nekakve pomirbe Premijer Plenković točno slijedi upute EU. U ime nekog pomirenja, naravno u skladu sa Bidenovom izjavom treba Srbiji pomoći da uđe u Europsku uniju moramo se pomiriti ! Moramo se pomiriti bez priznanja agresije, bez plaćanja ratne odštete, bez kajanja za ratne zločine? Moramo se pomiriti, a srpska nacionalna manjina preko SNV- ovih Novosti i preko Biltena neprestano huška protiv hrvatske države u Hrvatskoj i u svijetu, proglašavajuči je zločinačkom,ustaškom rugajući se njenim simbolima, i to što je najnemoralnije hrvatskim novcem, sredsrtvima koje dobiju kao manjina za održavanje tradicije i kulture svoje manjine, a ne za pljuvanje po hrvatskoj državi.A treba se pomiriti, ma sa kime? Sa ubojicama , sa rušiteljima i mrziteljima svega što je Hrvatsko?
Pomiriti se sa aboliranim četnicima koji bacaju bombe na hrvatske radnike? Dr. Franjo Tuđman abolirao je u mirnoj reintegraciji po Erdutskom sporazumu, u vremenu važenja i primjene sva tri zakona o općem oprostu od 26. rujna 1992. do kraja prosinca 2005., opći oprost dobila je 21.641 osoba. Najveći broj oprosta – 13.575, odnosio se na hrvatsko Podunavlje, izjavio je Sergej Abramov, glasnogovornik Ministarstva pravosuđa.Hrvatska je time pokazala dobru namjeru, pokazala je da je spremna za oprost, ali srpska strana nije! Srpska strana nastavlja dalje sa huščačkom i
Ad 6
Nadležni organi Republike Hrvatske predali su popis s imenima 1.534 osobe protiv koji se u Hrvatskoj vode kazneni postupci ili su već osuđeni pred hrvatskim sudovima.« Ako se usporede navedeni podaci o Hrvatima i Srbima koji su u Hrvatskoj na udaru istrage i suđenja, više je od 3.000 Hrvata, a 1.534 Srba
Prema raspoloživim podacima, objavljenima 2004. u časopisu Društvena istraživanja, u Domovinskom su ratu poginule 22.192 osobe. Među njima je 8.147 hrvatskih braniteija te 6605 civila, a nestalih branitelja i civila bilo je 1218. Posebno su izneseni podaci za poginule i nestale Srbe (pripadnici vojske tzv. RSK-a i civili) kojih je bilo 6222.
Sredinom siječnja »Inicijativa – STOP progonu hrvatskih branitelja« izdala je priopćenje u kojemu doslovno stoji: »Trenutačno u hrvatskim zatvorima čami preko 300 hrvatskih branitelja, a hrvatski sudovi su ih dosada procesuirali preko 3000.«
Kao posljedica te politike da pomogne i olakša ulazak Srbije, Hrvatska ostaje neuređena država , sa neučinkovitim državnim aparatom, a naročito Pravosuđem.
- Zamjena nezavisne budućnosti s vazalnim podaništvom marionetske vlasti;
- Izjednačavnje s agresorom u ratu (oslobodilački rat i “Oluja = udruženi zločinački pothvat”); građanski rat
- Uništenje nacionalne političke elite, spremne i sposobne obraniti zemlju, ostvariti neovisnost i međunarodno priznanje, ustrojiti iz ničega uspješnu vojsku koja se mogla suočiti i s najjačima u Europi;
- Nametanje nove vazalno-marionetske pseudoelite za interese EU-šefova, uništenje hrvatske državnosti i novo buduće EU ropstvo Hrvata.
- Uhidbe, zatvaranje i predaja najzaslužnijih hrvatskih generala koji su nam stvorili novu državu, uz masovne progone, zatvore i samoubojstva hrvatskih dragovoljaca.
- Preusmjerba u balkansku Jugosferu (“Zapadni Balkan” ili 3. Jugoslavija), jer za vrijeme Tuđmana sve do Zagrebačkog summita smo bili neovisna država Jugoistočne Europe;
- Rasprodaja i pljačka najvrijednih hrvatskih tvrtki: tek nakon 2000-te se budzašto prodaje vani sve najvrijednije u Hrvatskoj
- Nepoštedno prezaduživanje 4 puta veće od 1990 -tih: Tuđman nam je ostavio 7 milijardi eura duga, a samo 10 godina nakon njega taj je naš dug danas preko 40 milijarda eura;
Umjesto zaključka- Tko se boji mrtvih ustaša?
Ustaša ima posvuda. U jamama. U škrapama. U šumama. Neki su u dimu napuštenih tvorničkih dimnjaka. Neki već desetljećima bez traga, bezimeni, neobilježeni, nepokopani. Ustaša ima svakakvih. Ustaše novorođenčad. Ustaše starci. Ustaše od pet, deset i petnaest godina. Ustaše rođeni deset, dvadeset, trideset godina poslije ustaša. Tko se mrtvih boji još? Da ima milijarda ustaša, takvih kakvi su, mrtvi, ne mogu ni vlati trave prelomiti. Tko se još boji mrtvih ustaša? Akademici se boje. Neki voštani. Neki mramorni. Svi redom ozbiljni. Ustaše ih svakodnevce progone. Voštani, mramorni, ozbiljni, akademici vide ih posvuda, nebrojene. Kao pijanci bijele miševe. Guštere. Kao guje ispod kreveta. U snu im ne mogu pomoći sve nauke. Na javi ni boca crvenog, odležalog komunizma. Akademici, mrtve su ustaše i da ih je milijarda. Čemu se vama mrtvih bojati? Tko zna zašto se netko nekoga boji. I kad je mrtav. Pedeset godina mrtve ustaše. Pedeset godina živi svjedoci. Svaki dan u glavama. Da čovjek poludi. Grijehe ne oprašta vrijeme. Ni akademija. Netko sasvim drugi, tko priča, tko kaže: SMRT ĆE IPAK MORATI OPRATI PRLJAVE RUKE MNOGIMA!” U dubokom svome „deliriju“ neki stalno i posvuda vide „ustaše“. Po njima ustaše su na hrvatskim ulicama. Oni su u hrvatskoj kulturi, vjeri, običajima, oni su u pjesmama, pozdravima, zastavama, a posebno u dušama preživjelih branitelja Oni su posvuda, posvuda… Ali nema ustaša, ni vidljivih, ni nevidljivih. A možda se vi ustašama samo branite od nekih svojih grijeha? Možda vama počiva u mislima kakav vlastiti zločin? Jer normalan čovjek, ne vidi ni jednoga ustaše, ustaše su samo u mislima nekih pojedinaca. Ali nestane li ustaša, po čemu će ostati zapamćeni predsjednici, sabornici, ministri, ravnatelji kulturnih i političkih ustanova? Kako će se dokopati plaće svi prevaranti, neradnici i uhljebi svih vrsta? Na što će se svesti javnost ako umjesto vječno dobro plaćenog nereda, živi od rada i reda? Nema ustaša, oni su samo veliko pokriće vječnim prevarantima. Zato ustaše ne mogu prestati i nestati. Zato mora biti ustaša…” Fra Ante Čavka
Lili Benčik/hrvatskepravice