Piše Lili Benčik
U POVIJESTI ISTRE DOGODILA SU SE DVA VELIKA EGZODUSA I MNOGO PROMJENA SASTAVA STANOVNIŠTVA
U povijesti Istre dogodile su se velike promjene u sastavu stanovništva, od raznih seoba do pomora od kuge u srednjem vijeku, ali masovno iseljavanje zbilo se dva puta i oba nakon dva svjetska rata. Prvi se zbio nakon 1.svijetskog rata i propasti Austro-ugarske monarhije, a drugi nakon 2. svjetskog rata i kapitulacije Italije. U oba slučaja trajno je narušen i promijenjen sastav stanovništva u Istri.
Razdoblje u godinama 1. svjetskog rata donijelo je istarskom stanovništvu internaciju u
Moravsku, kada su zbog straha od ratnih stradavanja austrijske vlasti donijele odluku da se
oko 60 000 stanovnika Istre prebaci u unutrašnjost Monarhije. Zbog oskudice i teških uvjeta života oko 10 000 njih se nije vratilo svojim domovima. Moja prabaka i dio obitelji vratili su se i kao dijete sjećam se tih priča o životu u Moravskoj.
Londonskim ugovorom od 26. travnja 1915. između sila Antante (Velike Britanije, Francuske i Rusije) i Italije, u cilju ulaska Italije u rat na njihovoj strani, ustupile su Italiji i područja koja nisu bila naseljena Talijanima i time ostvarila svoje teritorijalne pretenzije te proširila svoje kolonijalne posjede.
ISTRA NAKON 1. SVJETSKOG RATA DO KAPITULACIJE ITALIE 8. RUJNA 1943. GODINE
Mornarička flota bivše Austro-ugarske monarhije prešla je u hrvatske ruke, odnosno Državi
SHS. Tek što se na admiralskom brodu Viribus Unitis zavijorio hrvatski barjak u tijeku noći su talijanski diverzanti postavili podvodne mine i 1. studenog 1918. godine admiralski brod
je neslavno završio na dnu pulske luke povukavši za sobom oko 400 mornara uglavnom
Hrvata i admirala Janka Vuković Podkapelskog.
Tom akcijom, nazvanom Prepad na Pulu, Talijani su i prije formalno potpisanih Rapallskih
ugovora ušli u Pulu, odnosno Istru. Talijanski fašistički odredi (Squadre di combatimento) upali su u Istru odmah po završetku rata (1918.- 1920.) i započeli nasilje nad hrvatskim pukom, prisilnu talijanizaciju i stalno maltretiranje, jer su „Slavi“ za njih bili niža vrsta „schiavi-robovi“.
12. studenog 1920 potpisan je u gradiću Rapallu ugovor između Italije i Kraljevine SHS kojim su definirane granice po Londonskom ugovoru. Time je Istra i formalno pripala Italiji. Nastavila se nasilna politika talijanizacije u Istri, zatvaraju se hrvatske pučke škole i klasična gimnazija u Pazinu, protjeruju se učitelji i profesori i dovode se talijanski iz raznih dijelova Italije. Zatvaraju se čitaonice, zabranjuje se tiskanje novina na hrvatskom jeziku, a 13. srpnja 1920. godine zapaljen je hrvatski Narodni dom u Puli. Dom je je do temelja izgorio, a u njemu i 7 000 knjiga u knjižnici koja je bila u domu. Zapaljeni su i izgorjeli Narodni dom u Trstu te hrvatska Tiskara u Pazinu.
Narodni dom u Puli nakon požara ( Foto: Historiografija.hr)
Foto: Istrapedia
U ožujku 1923. godine Perfekt Julijske Venecije, pod koju je pripadala Istra, zabranjuje upotrebu hrvatskog jezika u javnoj upravi, a 1925. godine kraljevim dekretom i na sudovima. Konačni udarac hrvatskom jeziku zadan je tzv. Školskom reformom ministra Giovannija Gentilea od 1. listopada 1923. godine, kojom se potpuno zabranjuje upotreba hrvatskog jezika u školama.
Zabranjena je i međusobna komunikacija na narječju hrvatskog jezika, istarskoj čakavici kojom su djeca međusobno razgovarala. Djeca kao djeca međusobno su razgovarali „ po našu-po domaću“, na što bi im maestra (učiteljica) govorila „parlate italiano“ i sa šibom ih tukla po dlanovima (po svjedočenju moje pokojne mame), mnogi su morali klečati na krupnoj soli, a ponavljače toga „teškog„ kaznenog djela često odvodili i karabinjerima na ispitivanje.
Tu i takvu politiku najavio je i sam Benito Mussolini prigodom posjeta Puli 20. rujna 1920.
godine, tada je održao govor u pulskom kazalištu i rekao: „Pred rasom kao što je slavenska, inferiorna i barbarska, ne treba slijediti politiku mrkve, nego politiku batine. Granice Italije moraju biti Brenner, Snježnik i dinarske Alpe: vjerujem da se može žrtvovati 500 000 slavenskih barbara za 50 000 Talijana“ Kada je izlazio iz kazališta netko je iz gomile u gužvi Mussoliniju opalio dva šamara i taj je događaj postao mit.
Benito Mussolini (Foto: bukowskis.com)
Taj je događaj navijestio da istarski narod neće pognute glave trpjeti zatiranje svog identiteta, ponižavanje i zlostavljanje. Ubrzo su se pobunili seljaci na Proštini i rudari u rudniku u Labinu. Proštinska buna obuhvatila je sela Kavran, Šegotići, Pavićini, Vareški veliki i mali, Jovići, Peruški, Išići, Krnica, Rakalj, Cveki, Cokuni i Mutvoran. Počela je u veljači 1921. godine i ugušena 5. travnja 1921. godine. To je bila prva pobuna protiv fašizma u Europi.
Talijanske fašističke squadre upale su u sela, odveli 400 seljaka u pulski zatvor i zapalili selo Šegotići i još nekoliko kuća u drugim selima i tako je pobuna ugušena. Optužena su samo 12 vođa pobune ,a ostale su seljake pustili kućama, kasnije su i ta 12-torica pomilovani i pušteni kućama.
Zbog svega toga istarski Hrvati počeli su se iseljavati iz Istre. Veliki broj, a među njima i
intelektualci bježe preko granice na Sušaku u Jugoslaviju. Najviše ih se smjestilo u Zagrebu, na Bukovcu i na Trešnjevki . Među njima su bili Mijo Mirković (Mate Balota), književnik i ekonomista, Tone Peruško, utemeljitelj Pedagoške akademije u Puli (današnji Filozofski fakultet) i Slavko Zlatić, profesor i kompozitor. Jedan dio iselio se i u Slavoniju, tako da ima u osječkim predgrađima Višnjevac i Josipovac još potomaka iz Istre. Dosta
ih je emigriralo i u Ameriku, Švedsku i druge europske zemlje. Računa se sve zajedno da se iz Istre iselilo oko 53 000 stanovnika ( po prof. povijesti Neviju Šetiću). U isto su vrijeme
Talijani doveli oko 30 000 Talijana i tako se promijenio sastav stanovništva.
Sušak 1933.g.: Granični most na Rječini između Kraljevine Jugoslavije i Kraljevine Italije Foto: Wikipedia
Foto naslovnica: larucola.org
RAZDOBLJE OD KAPITULACIJE ITALIJE DO PRIPOJENJA ISTRE HRVATSKOJ, ODNOSNO FNRJ – nastavak slijedi sutra