Premda se Kozara isticala kao najveći zločin nad djecom u II. svjetskom ratu, te su se izmišljala čak i klanja od časnih sestara, daleko najviše zločina nad djecom napravila je JVO – službena vojska Jugoslavije poznata kao četnici. Oni su masovno klali čak djecu u kolijevkama. To je djelo četnika, najprljavije i najokrutnije vojske II. svjetskog rata u Europi…
Veliki dio četničkih žrtava ovih pokolja u NDH i Sandžaku bila su nevina djeca, baš kao i u Rami (NDH) 1942. godine, gdje su četnici ubili svako dijete koje je bilo više od kratke talijanske puške velike 128 cm, donosi narod.hr.
Četnici su osobito klali i ubijali uz granicu NDH sa Srbijom i Crnom Gorom, s obje strane granice u II. svjetskom ratu. Najveći pokolji su bili na u blizini tromeđe NDH, Srbije i Crne Gore, gdje je počinjen pravi genocid nad ne-srpskim stanovništvom.
Četnički pokolj na istoku NDH i Sandžaku u veljači 1943. je bio najmasovniji ratni zločin nad djecom u II. svjetskom ratu. Pokolj je izvršen na teritoriju Bijelog Polja, Pljevalja, Priboja, te Čajniča i Foče u NDH. Ovom operacijom etničkog čišćenja i genocida rukovodio je vrhovni zapovjednik JVO general Dragoljub Mihailović, čiji se štab tada nalazio u blizini zone ubijanja, preko svojih zapovjednika Pavla Đurišića, Vojislava Lukačevića i Petra Baćovića.
Tijekom ove operacije, ubijeno je više tisuća ljudi Pljevlja, Priboj, Foča i Čajniče, s osobitom četničkom mržnjom prema muslimanima. Prema Đurišićevom izvještaju, ubijeno je oko 9.200 muslimana, od čega oko 1.200 muškaraca i do 8.000 žena, staraca i djece. Među kojima je izrazito visok udio djece najmlađeg uzrasta.
Na osnovu dostupnog popisa žrtava samo općine Pljevlja (Sandžak, Crna Gora), vidimo da je samo u toj općini tada ubijeno 1370 ljudi, najviše male djece. Najmlađe žrtve su novorođenčad, bebe do mjesec dana života, kojih je ubijeno 13 u kolijevkama. Više od polovice ubijenih od strane jugoslavenske četničke vojske su bili djeca do 14 godina starosti.
Veliki broj ubijenih nije ni zabilježen, jer o njima nije imao tko dati podatke i zbog bježanja četničkih žrtava i izbjeglica na sve strane. U općini Sočice je stradalo najmanje 349 osoba, u Meljaku 261, u Bukovici 236, u Bučju 235, u Boljanićima 191, u Gotovuši 56, u Kosanici 14, u Ilin Brdu osam i u Hoćevini i Otilovićima po jedna. Oko 638 žrtava je zaklano, 286 spaljeno, 231 ubijeno puškom, 106 iskasapljeno i 91 utopljena. Silovano je oko 160 žena. Najveći zločini desili su se u Preharima, Golešima i Milunićima. U Preharima je 52 djece bačeno u jamu Ćehotinu, a preko 20 žena silovano. U Dolovima je 42 žena i djece skupljeno u kuću koja je potom zapaljena. Svega 245 ubijenih činili su odrasli muškarci, a ostatak starci, žene i djeca.
Popis žrtava klanja srspko-jugoslavenskih četnika (ovdje) – većina su djeca (ovdje)…
Pljevlja – svaka četvrta žrtva klanja je dijete mlađe od 4 godine, a više od polovice ubijenih su djeca ispod 14 godina
Preko četvrtine svih ubijenih (oko 26 %) su dječica do četvrte godine života.
Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) su djeca ispod 14 godina, piše bosnjaci.net
Ubacivali su djecu, žene i starce u kuće, punili kuće slamom ili sijenom i potom palili; žene su vezivali za hrastove, stavljali im slamu u dimije i zatim spaljivali pjevajući:
“O Božiću četrdesettreće
za četnike evo sreće
mesto drva i badnjaka
lože glave od Turaka.
Zapisi četničkih zločina ostali su sačuvani: “…U selu Korita, u kući Novčića, ubijeno je i zapaljeno 16 ljudi, a Begi Ličini su kučinama napunili dimije pa zapalili. Četnici su na konjima jurili selom i iz pištolja ubijali djecu koja bježe. Murata Mehovića, slijepog starca od 70 godina, zaklali su i bacilli u vatru. Mahmuta Beganovića isjekli su na komade. Selma Dervovića su isjekli i dvije mu kćerke zaklali. U avliji Aziza Šabanovića ostalo je 20 unakaženih leševa. Malog Hasima od pola godine, kad je tražio dojku mrtve majke, uhvatili su za noge, udarili o zemlju i bacili u vatru. Žive su bacilli u vatru Džema od četiri godine, Šabanović Šaćira od šest godina, Erma Muharemova i Ragibovo troje djece. Zatim Džemovo troje djece i Halitove kćeri i Raifa od dvije godine. Tako su prošla i ostala sela. Blatnjavim putevima, kroz šikare i šume, bježale su bijedne gomile bose i gole, unezvijerenih i izbezumljenih pogleda, jedni prema Bijelom Polju, drugi prema Rožajama…
Strašni četnički zločini u bjelopoljskom srezu bili su zloslutni uvod mjesec dana kasnije u još masovnije stradanje muslimana u Pribojskom i Pljevljanskom srezu u Sandžaku i Čajničkom i Fočanskom u Bosni…” (Safet Bandžović: “Iseljavanje Muslimana iz Sandžaka”).
Svjedočanstvo Srbina o četničkom genocidu,
Kotari Čajniče i Foča gdje su vršeni ovi pokolji bili su dijelovi Nezavisne Države Hrvatske, a ostatak mjesta krvavih pokolja jugoslavenske četničke vojske nalazili su se iz samu granicu s Crnom Gorom i Srbijom. Ovi dijelovi su danas dio Republike Srpske u BiH i gotovo su potpuno očišćeni od muslimanskog stanovništva, tamo sada žive gotovo samo Srbi. Što nije napravila Jugoslavenska vojska u otadžbini (JVO, četnici) 1941-1945. godine dovršila je jugoslavenska vojska JNA 1992. godine. Ona vojska koju koju je stvorio Josip Broz Tito baš te 1945. godine. U posljednjem ratu JNA i srpski četnici su protjerali i poubijali gotovo sve ne-Srbe iz tog područja 1992. godine. Bez JNA ne bi bio moguć genocid nad Hrvatima u Hrvatskoj, te Hrvatima i Bošnjacima u BiH.
Na osnovu dostupnog popisa žrtava kotara Pljevlja, vidimo da je samo u toj općini tada ubijeno 1370 ljudi, najviše male djece, a veliki broj djece bile su bebe starosti godinu dana, mjesec manje ili više, donosi narod.hr. .
Najmlađe žrtve su novorođenčad, bebe do mjesec dana života starosti, kojih je ubijeno 13.
Preko četvrtine svih ubijenih (oko 26 %) su dječica do četvrte godine života.
Više od polovice ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) su djeca ispod 14 godina.
Dio imena beba u kolijevci ubijenih 1943. u gradiću Pljevlju od jugoslavenskih četnika Pavle Đurišića:
- MUSIĆ M. BEGIJA, rođena 1943. (beba)
- ŠLJIVO M. HAJRIJA, rođena 1943. (beba)
- ŠLJUKA Š. EMA, rođena 1943. (beba)
- MOĆEVIĆ J. SIMBULA, rođena 1943. (beba)
- MOĆEVIĆ M. ĐUZIDA, rođena 1943. (beba)
- ČORBO L. LATIFA, rođena 1943. (beba)
- MUSIĆ S. HAJRO, rođen 1943. (beba)
- MAŠOVIĆ A. ELMASA, rođena 1943. (beba)
- KELEMIŠ J. RAŠID, rođen 1943. (beba)
- SIJAMIĆ R. ZUMRA, rođena 1943. (beba)
- MAŠOVIĆ DŽ. HAZBIJA, rođen 1943. (beba)
- ŠATARA M. NURA, rođena 1943. (beba)
- HEKALO M. MURADIF, rođen 1943. (beba)
- KUBUR M. HAMDO, rođen 1942. (starost godinu dana)
- ŠLJUKA M. ZADA, rođena 1942. (starost godinu dana)
- PLAKALO R. NURA, rođena 1942. (starost godinu dana)
- SIJAMIĆ A. ZIZO, rođen 1942. (starost godinu dana)
- GEC P. RABIJA, rođena 1942. (starost godinu dana)
- PRLJAČA R. ADILA, rođena 1942. (starost godinu dana)
- MOĆEVIĆ A. ZLATIJA, rođena 1942. (starost godinu dana)
- DRKENDA DŽ. RASIM, rođen 1942. (starost godinu dana)
- KORORA R. SAFIJA, rođena 1942. (starost godinu dana)
- KLAPUH S. FATIMA, rođena 1942. (starost godinu dana)
- PUŠKA M. NAZA, rođena 1942. (starost godinu dana)
- KADRIĆ DŽ. MEVLA, rođena 1942. (starost godinu dana)
- KISELICA M. HAŠIM, rođen 1942. (starost godinu dana)
- KISELICA M. SABIT, rođen 1942. (starost godinu dana)
- PUCAR DŽ. HADŽIRA, rođena 1942. (starost godinu dana)
- HASOVIĆ A. JUSUF, rođen 1942. (starost godinu dana)