Predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji Jasna Vojnić uputila je 5. ožujka službeni zahtjev predsjedniku Republike Srbije Aleksandru Vučiću u kojem se traži uvođenje hrvatskog jezika u službenu uporabu u Gradu Somboru, općinama Apatin i Bač te na području cijele Autonomne Pokrajine Vojvodine…
Ohrabrena primjenom načela pozitivne diskriminacije na posljednjoj sjednici Skupštine Grada Subotice, kod izglasavanja izmjena koje će jednoj manjinskoj zajednici omogućiti presedan službene uporabe jezika kada to zakon izrijekom ne traži, hrvatska zajednica pozdravlja buduće inicijative predstavnika vlasti u ostvarenju istih prava u mjestima u kojima u sličnom ili većem postotku žive Hrvati – Gradu Somboru (8,39 %), u općinama Apatin (10,42 %) i Bač (8,39 %), kao i za područje cijele AP Vojvodine.
Ovakav presedan primjene načela pozitivne diskriminacije predstavlja korak naprijed prema novoj svijesti u kojoj niži postotci više nisu razlog zanemarivanja, već mjesto dokazivanja zrelosti društva. HNV unaprijed pozdravlja buduće napore u afirmiranju položaja šokačkih i bunjevačkih Hrvata, a Zahtjev je, osim predsjedniku, upućen i Gradu Somboru te dvjema općinama.
Predsjednica Hrvatskog nacionalnoga vijeća (HNV) u Srbiji Jasna Vojnić zatražila je od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića proglašenje hrvatskog jezika kao službenog na cijelom teritoriju Vojvodine, u gradu Somboru i općinama Apatin i Bač, objavljeno je na portalu HNV-a…
Čelnica Vijeća pozvala se na odluku grada Subotice kojom je u četvrtak pokrenut postupak uvođenja takozvanog bunjevačkog jezika u službenu uporabu premda zajednica Bunjevaca ne-Hrvata ne broji više od 15 posto ukupnoga stanovništva te sredine, niti je to standardizirani jezik, na što je upozoravalo vodstvo hrvatske manjine.
Ohrabrena primjenom načela pozitivne diskriminacije (…) kod izglasavanja izmjena koje će jednoj manjinskoj zajednici omogućiti presedan službene uporabe jezika kada to zakon izrijekom ne traži, hrvatska zajednica pozdravlja buduće inicijative predstavnika vlasti u ostvarenju istih prava u mjestima u kojima u sličnom ili većem postotku žive Hrvati”, navodi predsjednica HNV-a.
Ta se prava traže u “gradu Sombor (8,39 posto), općinama Apatin (10,42 posto) i Bač (8,39 posto), kao i za područje cijele AP Vojvodine, piše Vojnić.
Pozdravlja presedan primjene načela pozitivne diskriminacije.
Taj primjer predstavlja korak naprijed prema novoj svijesti u kojoj niži postotci više nisu razlog zanemarivanja, već mjesto dokazivanja zrelosti društva.
HNV unaprijed pozdravlja buduće napore u afirmiranju položaja šokačkih i bunjevačkih Hrvata, a zahtjev je, osim predsjedniku, upućen i Gradu Somboru te dvjema općinama, zaključuje se u priopćenju iz HNV-a.
Vijećnici Skupštine Grada Subotice usvojili su u četvrtak, uz protivljenje predstavnika Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV), Odluku o pristupanju promjeni Statuta Grada, čime je pokrenuta procedura uvođenja bunjevačkog jezika u službenu upotrebu na teritoriju grada. Rečeno je da je to prvi korak uvođenju bunjevačkoj jezika kao četvrtog službenog jezika na području Grada, u kojemu taj status imaju srpski, mađarski i hrvatski.
Prijedlog o izmjeni Statuta uvođenjem “bunjevačkog jezika” podnio je gradonačelnik Subotice Stevan Bakić 23. veljače, na inicijativu Bunjevačkog nacionalnog vijeća, a Skupština Subotice usvojila je taj prijedlog s 58 glasova ‘za’ te dva ‘protiv’.
Toj inicijativi oštro su se protivili DSHV, HNV i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a prema stajalištu hrvatskoga veleposlanika u Srbiji Hidajeta Biščevića, prijedlog je zakonski i pravno neutemeljen.
Čelnik DSHV-a Tomislav Žigmanov je istaknuo da je riječ o primjeni pozitivne diskriminacije u odnosu na Bunjevce, kojih u Subotici ima 9,5 posto, a zakon predviđa da je obvezno uvođenje službenog jezika u slučaja kada pripadnika određene nacionalne manjine ima 15 posto. Također, naveo je da bunjevački jezik, po svim standardizacijama i kriterijima znanosti i u Srbiji i u Hrvatskoj, kao takav ne postoji već samo postoji kao dijalekt novoštokavska ikavica u kojem slovi kao govor, kao jezik usmenog općenja, koji ima i svoju književnu baštinu.
Žigmanov je dodao da bunjevačko pitanje nije samo unutarnjepolitičko pitanje budući da su Srbija i Hrvatska 2004. potpisale sporazum o međusobnoj zaštiti manjina. Podsjetio je da je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Hrvatske uputilo prosvjednu notu MSP-u Srbije ukazujući na prijepore oko ovog pitanja.
U Vojvodini, uglavnom na sjeveru Bačke, živi skupina od približno 16.000 Bunjevaca koji niječu svoju pripadnost hrvatskom narodu, već se deklariraju samo kao Bunjevci. Njih zastupa Bunjevačko nacionalno vijeće, čiji su predstavnici bliski vladajućoj Srpskoj naprednoj stranci Aleksandra Vučića. Ostala većina Bunjevaca, kojoj pripada i vodstvo vojvođanskih Hrvata, deklariraju se kao Hrvati bunjevačkoga roda, odnosno kao bunjevački Hrvati ili Hrvati Bunjevci.
Na posljednjem popisu stanovništva u Srbiji 2011. bilo je blizu 58.000 Hrvata, no nema podataka koliko je u tome broju postotak onih koji su bunjevačkoga roda, nastanjenih u više sredina sjeverne Vojvodine.
Takozvano bunjevačko pitanje, o podrijetlu i pripadnosti bačkih Bunjevaca, kao i njihovu govoru, godinama je visoko na popisu otvorenih pitanja Hrvatske i Srbije.
Vodstvo hrvatske manjine u Srbiji dugo upozorava da pojedina državna tijela potiču umjetnu podjelu bunjevačkih Hrvata na Bunjevce i Hrvate, proglašavajući bunjevačku ikavicu jezikom Bunjevaca ne-Hrvata.
G.S.