U ovom prikazu autor opisuje između ostalih i stradanje Ivana Katalinića iz grupe od 17 nevino uhićenih senjskih građana, a na temelju sačuvane presude tzv. partizanskog suda i sjećanja članova obitelji stradalih. Prema prikupljenim podacima i spoznajama osuđeni su prošli čitav jedan orkestrirani i montirani isljednički postupak zloglasne partizanske OZN-e, tijekom kojeg su bili izloženi mučenju i ponižavanju te u kome su bili već unaprijed osuđeni bez dokaza i pravi svjedoka a nakon svega, 27. 9. 1943. bili su pogubljeni negdje u bespućima Krmpota-Pletena…
Nakon kapitulacije fašističke Italije (8. 9. 1943.) a uskoro iza toga i tzv. “elitnih” postrojbi divizije Murgie u Senju, grad Senj i okolicu zaposjele su relativno malobrojne partizanske postrojbe. One su nešto borbom a više taktikom prisilile i razoružale veoma brojne i za ondašnje prilike iznimno dobro i moderno naoružane talijanske jedinice, koje su partizanima predale sve svoje naoružanje, tehniku i intendanturu. Nakon zauzeća grada, u Senju je na brzinu ustrojena tzv. “narodna vlast”, koja je trebala od sebi odanih i poslušnih komunista organizirati nesmetanu komunističku vladavnu. Između ostalog formirana je Komanda mjesta Senj, tzv. Narodni sud i Služba OZN-e.
Budući da je u Krivom Putu, Veljunu, Vratniku, Krasnu, Oltarima, Sv. Jurju i u samome Senju bilo dosta onih koji su svojim radom i radnim obvezama, ali i po uvjerenju, pomagali rad novoustrojene NDH i posebno njene političke i upravne strukture kotara i županije ili su pak podržavali izravno ili neizravno borbu protiv partizana i njihovih simpatizera, počinili su tzv., zločin “protiv hrvatskog naroda i njegove narodne vlasti, te tzv., oslobodilačke borbe”, kako to stoji u samoj komunističkoj montiranoj presudi.
Već nekoliko dana nakon dolaska u Senj (iza 14. 9. 1943.) pripadnici Komande mjesta i OZN-e Senj uhitili su grupu od 17 nevinih senjskih građana, koje su jednostavno proglasili za “najaktivnije i najistaknutije senjske ustaše i simpatizere okupatora”, što najvećim dijelom nije imalo nikakve osnove. Imenovani su privedeni i zatvoreni u zgradu zvanu Stari sud, a zapravo je to stari zatvor, koji se nalazio u jednoj kući u sporednoj uličici nedaleko Katedrale i Gradskog muzeja.
Uhićenje tih, ali i nekih drugih građana, koje ovdje ne navodimo, izazvalo je među pučanstvom u Senju i okolici strah i neizvjesnost, ali i gnušanje nad terorom koji se sprovodio uz suglasnost Partije i nove narodne vlasti. Članovi obitelji uhićenih i njihovi prijatelji vjerovali su i nadali se da se ovdje očito radi o nekoj zabuni ili provjeri.
U tijeku istražnog procesa sam senjski biskup dr. Viktor Burić intervenirao je i zagovarao uhićene kod narodne vlasti, ali sve je to bilo uzalud, jer čini se da je presuda već bila donesena prije njihova uhićenja. Da bi čitav proces izgledao posve legalizirano, Vojni sud tzv. Zajedničke komande primorsko-goranskog područja imenovao je Đuru Čizmeka za predsjednika suda, a Dragutina Špinčića i Milana Miculinića za članove tog prijekog suda u Senju.
Prema izjavama danas živućih Senjana, ali i stanovnika okolice te članova obitelji stradalih, svi se oni prisjećaju da su uhićeni prošli čitav jedan kratki “isljednički” postupak tijekom kojega su bili izloženi mučenju i ponižavanju.
„PRESUDA“
„Katalinić Ivan, sin Nikole i Lucije Katalinić, rođen 2. 2. 1914. u Senju, boravištem iz Senja, rkt. Hrvat, pismen, neporočan.
Katalinić Ivan, da je sudjelovao u spomenutoj akciji na Prokikama i da je par dana prije zauzeća Senja izjavio, da su partizani banditi i pljačkaši, pa su time navedeni počinili zločin protiv hrvatskoga naroda i njegove oslobodilačke borbe.
Radi toga se svi navedeni proglašuju narodnim neprijateljima i osudjuju na kaznu smrti strijeljanjem.
I.Krmpotić Ivan kriv je, da je primio službu stožernika ustaške mladeži u Senju i u tom svojstvu vršio ustašku propagandu među omladinom, održao s njome sastanke i dogovore sa ostalim ustaškim dužnosnicima i par dana pred zauzeće Senja izdao djaku Zlatku Simatiću nalog, da spali ili uništi tajnu arhivu stožera ustaške muške mladeži te sudjelovao u sastavljanju spiska onih Senjana, koje je trebalo prigodom preuzeća vlasti ukloniti.“
Partizani koji su u rujnu 1943. privremeno zauzeli Senj, zatvorili su veliku skupinu rodoljuba koje su uspjeli uhvatiti. Ljude su mučili i pravili se da provode suđenja. U nedjelju 26. rujna 1943., poslije blagoslova u senjskoj katedrali, biskup Viktor Burić i veći broj vjernika uputio se u obližnju ulicu do zatvora u kojem su se nalazili njihovi sugrađani i rođaci. Na prozore s rešetkama popeli su se blijedi ljudi koji su već znali da će biti smaknuti. Kroz rešetke su nastojali baciti sitne predmete koje su imali sa sobom, i molili okupljene da ih predaju njihovim obiteljima. Sam biskup Burić zatvorenicima je, kao jedino što je mogao, podijelio otpuštenje grijeha.
Ivan Katalinić, koji će sljedeći dan, 27. rujna 1943., biti strijeljan, tom prilikom kroz zatvorski prozor uspio baciti komadić papira, na kojem je svojoj maloj kćerkici, ženi i ocu, olovkom pisao:
“Draga Seko!
Reci majki da sam miran, izmolili smo krunicu i pokajanje, za žive i mrtve, Bogu smo se preporučili, pravedni umiremo i to nas tješi, neka majka bude mirna i neka moli Boga i ništa drugo. Pozdrav od Katice Ivici i Marijanu.
Dragi tata, zadnja mi je želja da mi budeš dobar Branki i Seki. Još jednom zadnji zbogom! (Ivica moli oca da se brine o maloj kćerki i snahi Nevenki (Seki).
Vaš Ive”
Prema našim spoznajama svi osuđeni pogubljeni su 27. 9. 1943. Vjerojatno je sama osuda izvršena u ranim jutarnjim satima 27. rujna 1943., jer vojni sud nije mogao imati dostatnog vremena da presudu valjano razmotri i pravovaljano ocijeni, već je njeno izvršenje vjerojatno morao potvrditi telefonski. Pomnim čitanjem a i po čistoći samoga sloga vidljivo je da je ta presuda posve stručno sastavljena, iskorigirana i po hitnom postupku tiskana u senjskoj tiskari Smetana-Nell.
Popis strijeljanih iz Senja od komunističke vlasti:
1) Brajković Milan, sin Antuna i Kate Matasić, rođen 18. 9. 1884. u Sincu kraj Otočca, boravištem iz Senja, rkt. Hrvat, udovac bez djece, trgovac, pismen, neporočan,
2) Mihovilić Ivan, sin Ivana i Karoline Maričić, rođen 6. 12. 1911. u Senju, boravištem iz Senja, oženjen, otac 1 djeteta, rkt. Hrvat, pismen, trgovac, neporočan,
3) Biondić Milan, sin Mila i Pauline Štimac, rođen 22. 5. 1905. u Brinju, boravištem iz Senja, stolar, rkt. Hrvat, oženjen, otac dvoje djece, pismen, neporočan,
4) Biondić Mate nazvan Zurac, sin Jure i Mare Šojat, rođen 9. 2. 1900. u Stolcu kraj Senja, boravištem iz Senja, rkt. Hrvat, oženjen, bez djece, radnik, nepismen, neporočan,
5) Krmpotić Ivan, sin Jurja i Miroslave Bezjak, rođen 8. 3. 1908. u Senju, boravištem iz Senja, oženjen, otac jednog djeteta, rkt. Hrvat, profesor na gimnaziji, pismen, neporočan,
6) Babić Josip, sin Mirka i Julke Biondić, rođen 19. 3. 1924. u Senju, boravištem iz Senja, rkt. Hrvat, neoženjen, radnik, pismen, neporočan,
7) Krmpotić Katica, kći Stjepana Dragičević i Magdalene Vukušić, rođena 8. 10. 1899. u Kladini, boravištem iz Senja, trgovkinja, rkt. Hrvatica, udovica bez djece, pismena, neporočna,
8) Katalinić Ivan, sin Nikole i Lucije Katalinić, rođen 2. 2. 1914. u Senju, boravištem iz Senja, rkt. Hrvat, post. činovnik, pismen, neporočan,
9) Karadjija Marijan, sin Franje i Ivke Sabljić, rođen 15. 9. 1906. u Kostreni Sv. Lucije, boravištem iz Senja, rkt. Hrvat, carinski činovnik, pismen, neporočan,
10) Rončević Joso, sin Jose i Kate Krmpotić, rođen 19. 3. 1881. u Krivom Putu, boravištem iz Senja, rkt. Hrvat, seljak, oženjen, otac 5 djece, pismen, neporočan,
11) Babić Ivan navodno Maksimović Milovan, sin Jovana i Spasenije Marković, rođen 7. 4. 1924. u Šepku kotar Loznice u Srbiji, prav. vjere, neoženjen, pilot, pismen, neporočan,
12) Sopić Vlado, sin Tome i Rozalije Radović, rođen 24. 9. 1924. u Stupniku kraj Zagreba, boravištem iz Zagreba, rkt. Hrvat, neoženjen, tehničar i šofer, pismen, neporočan,
13) Šimatić Zlatko, sin Petra i Apolonije Babić, rođen 27. 9. 1924. u Senju, boravištem iz Senja, abiturijent gimnazije, neoženjen, pismen, neporočan, rkt. Hrvat,
14) Sojat Milan, sin Nikole i Kate Blažević, rođen 23. 11. 1907. u Krivom Putu, boravištem iz Senja, trgovac, oženjen, otac 5 djece, pismen, nekažnjavan, rkt. Hrvat,
15) Olivijeri Franjo, sin Franje i Julije Vukelić, rođen 27. 8. 1897. u Senju, boravištem iz Senja, rkt. Hrvat, gostioničar, oženjen, otac 2 djece, pismen, neporočan,
16) Brlečić Jure, sin Jurja i Franjke Tomljanović, rođen 16. 6. 1908. u Senju, boravištem iz Senja, rkt. Hrvat, trgovac, oženjen, otac dvoje djece, pismen, neporočan,
17) Antić Slavko sin Josipa i Marije Kovačević, rođen 18. 2. 1915. u Senju, boravištem iz Senja, rkt. Hrvat, oženjen, otac 1 djeteta, pismen, neporočan
Izvor: Ante Glavičić, Žrtve partizanskog bezumlja i zločina iz Senja i okolice III, Senj, 1994.
Izvor / komunistickizlocini.net