U Hrvatskoj se, kao i u mnogim državama svijeta, obilježava Majčin dan. Ali, stječe se dojam kao da se i po tom pitanju kod nas ništa ne događa. Tu i tamo netko se sjeti pa čestita pojedinim majkama ovaj dan, kakvim cvijetom ili prigodnim poklonom. Simbolično. Međutim, u Hrvatskoj se zaboravlja da su i majke dale izniman doprinos tijekom obrambenog Domovinskog rata. Zamislite samo koliko je majki u vrijeme srpske agresije ostalo bez svojih najmilijih. O tome se na žalost malo ili gotovo ništa ne uči i u školama. (O kojoj je hrvatskoj majci dosad snimljen barem jedan igrani film?). Međutim, kod nas na žalost ne postoji ni spomenik posvećen majkama. Godinama nakon mirne integracije jedan takav spomenik s nazivom “Majka i dete”, nekog poznatog srpskog kipara, bio je postavljen(okružen cvijećem!) i u vukovarskoj ratnoj bolnici, u njihovu dvorištu, sve dok ga ravnateljica nije odlučila maknuti. Gdje je sada – tko zna. Ali, taj spomenik postavljen je u ovoj bolnici kad su u ovome gradu razni stanimirovići u vrijeme okupacije bili sve i sva, od gradonačelnika pa do ravnatelja bolnice koja se u vrijeme okupacije zvala “Sv. Sava”.
Stoga je vrijeme da i Hrvatska počne razmišljati o spomeniku svim majkama, a poglavito onima koje su tijekom rata izgubile svoje najmilije. Ako ništa drugo, barem su to te žene zaslužile.
Žalosno je i jadno što još uvijek ne postoji ulica ili trg posvećen Kati Šoljić, Evi Šegarić i drugim majkama koje su izgubile i mnogobrojne članove svojih obitelji.
Nu, sjećamo se da se po jednoj partizanki, Nadi Dimić, (“koju su navodno uhitili ustaše kao mladu djevojku te je doslovce “pekli”, ali ona je unatoč toga bila toliko hrabra da nije nikada izdala nikoga od svojih partizanskih suboraca”) nazivala i tvornica donjeg veša, ali i ulice i trgovi!
U Hrvatskoj treba Majčin dan barem proglasiti i kao Spomendan.
Autor / Mladen Pavković
PS…
Žene braniteljice i ratnice
Brojke o ženama-braniteljicama u Domovinskom ratu razlikuju se. Dok jedni izvori tvrde da ih je sudjelovalo 14.443, od kojih je 766 poginulih i 1.973 ranjeno, postoje brojevi o 23.080 sudionica od ukupno procijenjenih 200.000 vojnika.
U obrani Vukovara, prema podacima Ministarstva branitelja, sudjelovalo je 400 žena, 1.113 ih je ostalo trajnim invalidima, a 127 žena izgubilo je život u obrani Hrvatske od srpske agresije.
Zapisi svjedočanstava žena kao medicinskih sestara i tehničara mogu se pronaći u knjizi „Medicinske sestre i tehničari u Domovinskom ratu – svjedočanstva“. Mirna Ignac u rat se uključila kao 22-godišnja medicinska sestra u Općoj bolnici Karlovac koja je svoje svjedočanstvo položila u knjizi: ”Puno su toga medicinske sestre i tehničari napravili u Domovinskom ratu, a hrvatska i svjetska javnost o njihovu doprinosu ništa ne znaju.”
Žene kao medicinske sestre bile su druga obitelj ranjenim osobama. Prisjetimo se medicinskog osoblja vukovarske bolnice i ravnateljice bolnice Vesne Bosanac koja je stručno, korektno i požrtvovno radila na zaštiti i spašavanju ranjenika zajedno s osobljem bolnice te konstantno vršila apele za spašavanjem i ekstrakcijom ranjenika.
Žene heroji ili Heroine obrambenog Domovinskog rata
Ne zaboravimo i na žene braniteljice koje su doista s oružjem u rukama aktivno sudjelovale na bojišnicama te su zaboravile na bilo kakve rodne podjele. Žena u Domovinskom ratu nije imala kuhaču, žena u Domovinskom ratu imala je snagu, oružje, čeličnu volju, inat, pozitivan duh i neizmjernu ljubav i brigu prema svojim suborcima i svojoj Domovini Hrvatskoj.
Osim braniteljica domovine, vlastitih kuća i nepoznatih ljudi koji su primljeni u njihove domove, žene su heroji i iz drugih razloga. Prisjetimo se i svih žena koje su tijekom Domovinskog rata zarobljene i silovane. Ove žene danas proživljavaju i dalje tragove strašnog vremena srpskog životinjskog i zločinačkog nagona. Prosječna dob zarobljenih i silovanih žena bila je 30 godina. Mnoge žene i dan danas osjećaju ljutnju, krivnju, napetost ili naprosto stid. Mnoge žene i dalje se nisu otvorili svojim bližnjima i imaju osjećaj da ih nitko ne razumije. Neke žene i dalje se boje da će osobe koje su ih zarobile i silovale sresti u mraku…Nažalost. zbog neselektivne abolicije, neke silovane žene i danas sreću svoje srbočetničke silovatelje na prostorima RH…Iste prijavljuju, ali se ništa ne događa…
Prisjetimo se i žena heroja, nemoćnih i rano ugaslih života koji su ugašeni pred strašnim srpskim i srbočetničkim neprijateljima u napadima na Hrvatsku. Njihove priče su neispričane, ali nikako zaboravljene.
T.H.
