Srpsko narodno vijeće i Savez antifašističkih boraca i antifašista RH obilježili su u subotu na Petrovoj gori 79. obljetnicu partizanskog proboja na Biljegu zahvaljujući kojem se, iz ustaškog obruča, spasilo oko deset tisuća ljudi, te je za ovo mjesto rečeno da je bilo “srce pokreta slobode”
“s ovog mjesta i sa drugih mjesta na kojima se danas okupljaju ljudi na današnji dan”, rekao je Pupovac da se “odande održava mržnja i politika nasilja, umjesto da žrtve budu povod za oslobođenje od mržnje i od ideja zla”.
“Mi koji se ovdje okupljamo vođeni smo bratstvom, jednakošću, slobodom i socijalnom pravednošću, jer su time bili vođeni i ovi ljudi ovdje, najprije vođeni borbom za goli život, a onda su ubrzo naučili da se goli život može braniti samo ako ga se brani u ideji bratstva, jednakosti, slobode i socijalne pravednosti”, zaključio je Pupovac.
Milorad Pupovac manipulira i obmanjuje javnost
Na današnji dan obilježava se tragična odmazda nad hrvatskim narodom!
Obilježava se neviđena u povijesti ratovanja, poslijeratna Bleiburška tragedija, genocida nad hrvatskim narodom , počinjena upravo od tih ljudi za koje Milorad Pupovac kaže da su bili vođeni idejom bratstva, jednakosti, slobode i socijalne pravednosti, zbog koje su da se sakrije istina Englezi produžili tajnost dokumenata za još 20 godina.
Milorad Pupovac licemjerno, zlonamjerno i gnjusno poručuje da se „odande održava mržnja i politika nasilja“ Komemoraciju stotina tisuća hrvatskih žrtava proglašava širenjem mržnje i političkog nasilja!?
Svakakvih optužbi prema Hrvatima se od njega čulo, ali ova je toliko gnjusna i toliko značajna, jer otkriva njegovu iskonsku mržnju prema hrvatskom narodu i prema svakoj hrvatskoj žrtvi! Po njegovim riječima Bleiburške žrtve, nisu žrtve, nego su dobili što su zaslužili!?
Nevjerojatno zlonamjerno manipulira povijesnim činjenicama oblačeći ih u yugo-komunističku ideologiju. Ti ljudi pojma nisu imali o ideji bratstva, jednakosti, slobode i socijalne pravednosti, jer su bili neuki seljaci koji su se samo borili za preživljavanje. I on danas 79. godina poslije tvrdi da su branili goli život vođeni tom ideologijom!?
Saborski zastupnik i predsjednik SNV Milorad Pupovac je, nakon polaganja vijenca i paljenja svijeće žrtvama proboja, naglasio da je to mjesto veliko “i u žrtvi i u slobodi”, a da nitko osim njih ne odaje počast partizanskim borcima i narodu Korduna, koji su krenuli u proboj obruča 14. na 15. svibnja 1942. i tako Petrovu Goru učinili slobodnim teritorijem.
Ma zamislite, jadan Pupovac i antife, sami komemoriraju borce za Jugoslaviju, za jugoslavenske „vrijednosti“ protiv kojih su se Hrvati i svi slobode željni borili u Domovinskom ratu 1991-1995.godine i pobijedili.
Očigledno da nikako ne može prihvatiti nestanak njegove Jugoslavije, pa nama Hrvatima stalno nameće njen vrijednosni sustav, koji je pokopan skupa s njom, ali nije u glavi Milorada Pupovca!
“To je bilo srce pokreta slobode, narodnooslobodilačkog, partizanskog pokreta, jedinstvenog, najvećeg i najjačeg u Europi, zbog čega je ovo mjesto veliko u ideji slobode i načinu na koji je izborena”, ustvrdio je Pupovac i podsjetio da je od srpnja 1941. taj prostor bilo sklonište za tisuće izbjeglih djece, žena, staraca i boraca koji su, kako je dodao, zajedno s partizanima, vođeni idejom slobode, bili u stanju svoju žrtvu pretvoriti u ideju boljeg života i boljih odnosa među ljudima.
Bili su to pretežno Srbi s Korduna, ali i 730 partizana – zajedno u obrani antifašističkih vrijednosti u suludom projektu nacističke i fašističke okupacije i kvislinškog ustaškog režima” istaknuo je Pupovac.
“Oni su, dodao je, svoju žrtvu pretvorili u bolje odnose među ljudima, iz čega je proizašla “komuna naroda i boraca, ustanova i pokreta otpora režimu i državi, pokretu zla, koji je do njihovog ustanka već posijao krvave tragove u Gudovcu, Veljunu i Glini”
Nepojmljiva manipulacija, uljepšavanje i zaodjevanje komunističke revolucije u ideale slobode :
„ zajedno s partizanima, vođeni idejom slobode, bili u stanju svoju žrtvu pretvoriti u ideju boljeg života i boljih odnosa među ljudima“.
Zločinački komunistički režim , kojeg je osudio sav demokratski svijet i izjednačio ga sa fašizmom i nacizmom, Pupovac naziva idejom boljeg života i boljih odnosa među ljudima!? Da možda i je ideja bila dobra, ali njena provedba definitivno nije! Nije hrvatskom narodu donijela ni slobodu, ni bolji život, ni socijalnu pravdu, jer su umjesto slobode slijedili Bleiburg i Križni put …Umjesto slobode druga diktatura, ” diktatura proletarijata”, ” revolucija jede vlastitu djecu”!?
Pupovac tvrdi: Proboj na Biljegu 1942. bio je srce pokreta slobode
Napominjući kako nema mjesta i ljudi i naroda u Europi koji su ranije od njih pružili otpor fašizmu, Pupovac je proboj na Biljegu iz okruženja s golemim žrtvama nazvao herojskim!?
Netočno i neistinito , čak i veoma čudno da prof. dr. Milorad Pupovac, izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, tvrdi da“ nema mjesta i ljudi u Europi koji su ranije od njih pružili otpor fašizmu“ na što bi mu svaki pučkoškolac u Istri odgovorio: Proštinska buna i Labinska republika
Ima mjesta i ljudi u Europi koji su 20 godina prije njegovih Srba sa Korduna pružili otpor fašizmu. A to su istarski Hrvati na Proštini 1921.godine, koji su podigli oružanu pobunu protiv talijanskog fašizma i labinski rudari koji su uspjeli mjesec dana održati Labinsku republiku!
Ove godine obilježila se 100-ta obljetnice Proštinske bune, a Milorad Pupovac sa svim svojim doktoratom to ne zna ili manipulira, a što je najvjerojatnije, da je to dio povijesti hrvatskog naroda koji se ne uklapa u njegovu sliku o ustašoidnim Hrvatima!
Veliča srpsko stradanje, njihovu žrtvu, a prešućuje, omalovažava i proglašava mržnjom komemoriranje hrvatskim žrtvama!?
Poremećen i kontradiktoran je njegov sustav vrijednosti i kriteriji kada naglašava : „umjesto da žrtve budu povod za oslobođenje od mržnje i od ideja zla” a njemu komemoracija hrvatskih žrtava „odražava mržnja i politika nasilja“
I doista je Bleiburg nasilje i mržnja, ali prema Hrvatima! I ne samo Hrvatima, ubijani su i drugi. Tako je pobijeno oko 200 000 Hrvata, 12 000 Slovenaca, 6 000 Crnogoraca, 3 000 Srba i oko 60 000 Nijemaca.
Ne može se , a vjerojatno se ni nikad ,neće utvrditi točan broj žrtava u znaku Bleiburga, koji je počeo 15.svibnja 1945.godine a potrajao je nekoliko godina u najbrutalnijem, krvničkom obliku.
Ubijalo se okrutno i bezimeno, bez suđenja, bez ikakva ispitivanja i provjeravanja o možebitnoj krivici, bez popisa: kriv si , jer si Hrvat!! Isti su ti partizani-četnici ubijali i klali u Foči i nakon toga kokardu na šubari zamijenili crvenom zvijezdom petokrakom!
Svjedok Adil Zulfikarpašić je na svoje oči vidio je kada je kod Tita ušao Strajo Kocović, četnički vojvoda iz Foče i jedan od najvećih koljača, ali je na šubari sada umjesto kokarde nosio petokraku. Postao je komandant Fočanskog partizanskog odreda, svega mjesec dana nakon pokolja. Tito i Vrhovni štab, prema svjedočenju Zulfikarpašića koji je bio tamo prisutan, primali su mase četnika i pravih koljača iz Foče i dijelova NDH uz Drinu, u partizane. Adil Zulfikarpašić (umro 21. srpnja 2008.) je u siječnju 1942. godine dobio zadatak kao partizan da putuje u rodnu Foču, gdje je u to vrijeme bio Vrhovni štab i Tito. O tome što je tamo doživio, zapisao je u knjizi ‘Put u Foču’. Tada je vidio zbog čega je partizanska politika skrivanje masovnih četničkih pokolja, i bio svjedokom da je velika masa četnika već tada 1942. prišla partizanima, piše Pero Horvatić za portal narod.hr.
Knjiga ‘Put u Foču’, neprocjenjivo je vrijedno osobno svjedočanstvo, gdje partizan Zulfikarpašić svjedoči da su Tito i Vrhovni štab primili u partizane najveći broj četničkih koljača, svjesno i sa punim znanjem o tome da se radi o patološkim ubojicama. Ti isti ljudi kasnije su bili egzekutori u brojnim pokoljima Hrvata nakon 2. svjetskog rata, posebno u Teznom gdje su u partizani iz Bosne bili glavni ubojice 28.000 Hrvata!
„S one strane Drine sablasno se prostirala nekad lijepa i šarena Foča. Mjesto crvenih krovova, bijelih kuća i šarenih bašči iz snijega su virila crna zgarišta. Na mostu nas je dočekala patrola. Iz bivše maltarnice izišao je jedan partizan. Poznao sam ga, bio je to Vojin Božović, Crnogorac. On je dugo radio u Foči i bili smo dobri znanci. Rukovali smo se bez riječi. Preko mosta smo pošli pješice. Još uvijek je most bio krvav. Ispod mosta niz zidine kula, visile su poput stalaktita (u carstvu Nečastivoga) ogromne ledenice krvi. Pod tim strašnim crvenim baldahinom Drina je ljuljuškala mrtva tijela kao da ih uspavljuje. Uz obalu ležali su naduti leševi žena, djece i ljudi u građanskim i seljačkim odijelima. Neki mrtvaci su bili goli.“ piše Zulfikarpašić
„ Tu na mostu je izvršeno klanje muškaraca“ objašnjava nam Božović – kapetan Sergije Mihajlović i komandant mjesta prota Vasilije Jovičić naredili su, da se svi muškarci muslimani pohapse. Poslije su svi oni koji su bili veći od konjičkog karabina poklani. Ali ljudi su ubijani svuda: i po kućama, dvorištu, ulicama. Kasnije je red došao na žene i na djecu. Drina je izbacivala leševe. Da se to spriječi, razrezivali bi im trbuhe, onda bi tjelesa potonula….“
Ima još svjedočanstva:
Rodoljub Čolaković, partizan i narodni heroj: „Kada bi partizani hapsili koljače među ovdašnjim Srbima, onda bi pohapsili pola našeg Narodnog odbora i većinu vojnika“
Ubijalo se da se ubija, sadistički, da se što više umanji broj Hrvata, jer je cilj bio što više mrtvih Hrvata, to je sigurnija ponovno uspostavljena Jugoslavija ovaj puta sa komunističkom vlasti! Po nalogu srpskog kralja iz Londona četnici su prešli na stranu partizanije, samo zamijenivši četničku kokardu sa zvijezdom petokrakom, pa su oni kao „ zaslužni osloboditelji“ Jugoslavije, nagrađeni da tom državnom tvorevinom i dalje vladaju kao što su vladali od 1918.godine, samo ovaj put preobučeni u komunističke komesare OZNE i kasnije UDBE.
O tome svjedoči Vlado Dapčević, partizanski pukovnik i istaknuti borac iz Drugog svjetskog rata:
“U Foči formirasmo nekoliko odreda Dobrovoljačke vojske. To su bili četnici koje smo razoružali. I to baš oni koji su poklali hiljade Muslimana. Da smo ih kažnjavali, sve bismo morali da pobijemo. Svi do jednog su klali, a preko 2.000 ih je bilo.”
Zločini u istočnom dijelu NDH, prema rijeci Drini, bila su redovita pojava od samog početka rata: Goražde, Foča, Čajniče, Rudo, Višegrad, Srebrenica, Rogatica i gotovo sva sela u ovom dijelu države.
Krvava orgijanja četnika i domicilnih Srba događala su se u Rogatici i okolini. Već u listopadu 1941. četnici su napravili goleme pokolje civila, uglavnom muslimanske vjeroispovijesti.
24. listopada 1941. Bitka za Rogaticu – četnici i partizani zaposjeli Rogaticu i počinili zločine
U ožujku 1943. četnici su započeli treći val genocida nad katoličkim i muslimanskim življem Bosne i Hercegovine.
Zločini su nastavljeni tijekom cijelog rata, a tako i u trećem valu genocida koji je počeo u ožujku 1943. godine.
- U Živaljevićima kod Rogatice 1943. godine četnici su ubili 42 djece i 16 žena
- U Donjem Godomilju ubili su 22 djece i 16 žena,
- U Gornjem Godomilju 40-ero djece i 10 žena.
- U Staroj Gori u Borićkoj općini ubili su 88-ero djece i 19 žena.
- U selu Podgradcu, općina Borike, natjerali su četnici u kuću Abida Šuše oko desetero ljudi, žena i djece, zapalili kuću te su svi u njoj izgorjeli.
- U selu Kalimanićima, općina Sokolović, zaklali su četnici jedne noći Mehu Hajdarevića, starca od 90 godina, Ibrahima Smajića, starca od 85 godina, Osmana Sarajčića (60), Zajku Husejnovića (55), Omera Smajića (50), Hadžiju Smajića (35), Bećira Smajića (30), Hajdara Hajdarevića (28), Fehima Saračevića (38), te djecu Avdu Smajića, Omerova (10) i Porču Hajdarevića Hajdarova (12), piše stav.ba.
Potresno svjedočenje o stradanju civila, posebno djece, u nekim selima Rogatičkog okruga ostavio je Omer Hadžić, mještanin sela Košutice, koji je ispričao sljedeće:
“U selu Košutici (kotar Rogatica) izbjeglo je sve što je ostalo na životu iz sela: Oškoplje, Čukojevići, Kusturice, Kalimanići, Babija, Rađevići, Točionici, Džindići i Pločnik, koja su sela odmetnici popalili i apsolutno opljačkali. Svijet koji je iz tih sela pobjegao su same žene i ženska djeca, s njima je svima moglo biti najviše troje do četvero djece muške. Kod mene je bilo izbjeglica oko 60. Pričale su mi te žene da su vidjele jedne večeri kako su jednome doveli u selu Plošniku 27 ženske djece i kako ih je jedan od odmetnika onako stojeći stavljao na svoje koljeno i klao, dok su drugi tu djecu držali za noge i ruke, a izvršitelj je u to vrijeme, stavivši glavu dječju na svoju lijevu natkoljenicu, hvatao dijete lijevom rukom za bradu, a desnom klao…..“ Užasno, neshvatljivo!
Hrvatski je narod ponovno zarobljen u Titovoj Jugoslaviji, a on je osobno nadgledao i rukovodio masovnim egzekucijama!
U knjizi Vladimira Geigera Josip Broz Tito i Bleiburg. Dokumenti OZNE potvrđuju da su komunistički zločini planirani i provedeni organizirano. U njima, među ostalim, stoji:
„Bez mnogo skrupula treba likvidirati sve one za koje znamo da su nam neprijatelji i koji će sutra biti protiv nas.“
OZNA je davala i ovakve upute:
„sve zarobljenike i druga lica koje brigade budu hvatale i upućivale diviziji, uzimati u postupak i prečišćavati. (…) Oficire čistite sve redom, osim ako za nekoga dobijete od OZN-e ili partije da ga ne treba likvidirati. Uopšte u čišćenju treba biti energičan i nemilosrdan.“
Sam Tito 9. svibnja 1945. u Beogradu je rekao:
„Upućujem poziv svim zavedenim koji su služili s oružjem u ruci okupatoru, bez obzira da li se oni nalaze u četnicima, ustašama, domobranima i tako dalje, da odmah polože oružje i predaju se najbližim vlastima. U isto vrijeme izjavljujem da narodi Jugoslavije – graditelji nove, srećnije Jugoslavije, neće dozvoliti nikome da ih ometa u njihovim naporima u toj izgradnji. Sa svima onim koji bi to produžili naš narod i naša vojska će nemilosrdno postupiti.“
U Ljubljani 27. svibnja 1945. Tito pak kaže:
„Što se tiče ovih izdajnika koji su se našli unutar naše zemlje, u svakom narodu posebice – to je stvar prošlosti. Ruka pravde, ruka osvetnica našeg naroda dostigla ih je već ogromnu većinu, a samo manji dio uspio je pobjeći pod krilo pokrovitelja van naše zemlje. Ova manjina nikada više neće da gleda ove naše divne planine, naša cvatuća polja. Ako bi se to dogodilo, onda će to biti vrlo kratkog vijeka.“
Kako su u logor sprovođeni njihovi zarobljenici, Partija u lipnju 1945. bilježi u svome izvješću:
„Prilikom praćenja zarobljenika opazilo se je da naši borci ne znaju mrziti zarobljenog neprijatelja. Oni su sa zarobljenicima suviše blago postupali. Desilo se je i takovih slučajeva, da je neki borac izvodio iz kolone zarobljenike svoje poznanike ili prijatelja te da ih tako sačuva. Objašnjavanjem borcima tko su ti zarobljeni i što su napravili našem narodu, borci su počeli drugačije gledati na zarobljenike i znali su ih mrziti. Mržnja prema neprijatelju se je osjetila kod kažnjavanja ustaških i četničkih zločinaca gdje borci nisu iste ubijali zbog naređenja, već zato što ih mrze.“
Načelnik OZNE Aleksandar Ranković 1945.godine piše zagrebačkoj vlasti:
„Iznenađuje nas ova neodlučnost za čišćenje Zgb-a od zlikovaca. Radite suprotno od naših naređenja jer smo rekli da radite brzo i energično i da sve svršite u prvim danima.“
Dakle, Tito i ostali članovi užega vodstva KPJ osobno su organizirali, nadzirali i poticali komunističke zločine pri kraju rata i u poraću, a u tome je razdoblju ubijen gotovo isti broj ljudi kao u znatno duljem četverogodišnjem ratnom razdoblju koje mu je prethodilo.
https://www.matica.hr/vijenac/524/demistifikacija-tita-mnoge-boli-23044/
Poslije 76 godina nikada se neće moći utvrditi tko je mrtav! Može se samo ustvrditi da su nestali na Bleiburgu…Nestali zauvijek! I današnja komemoracija Bleiburga Miloradu Pupovcu „odražava mržnju i politiku nasilja“ Doista treba biti nečovjek do dna! Dno dna ljudskosti!
Što je previše, previše je laži i manipulacije, pa i od profesionalnog Srbina Milorada Pupovca!
Autor -Lili Benčik/hrvatskepravice
** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Braniteljskog portala već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**
Vezane vijesti;