Priča ubijene djece koja slama srca! Zovem se Augustina Grebenar, mama i tata su me kao malu zvali Tina. Ja vam imam i brata ovdje kraj sebe daleko od vas…

Na današnji dan, 10. lipnja 1993., u mjestu Podgradina pored Viteza, ubijeno je osmero djece hrvatske nacionalnosti…

10. lipnja 1993. godine pripadnici Armije Bosne i Hercegovine ispalili su granatu na dječje igralište u Vitezu, pri čemu je poginulo osmero djece u dobi od 9 do 15 godina. Oko 20 sati i 45 minuta, doletjela je granata s položaja Armije BiH i pala dva metra od četrnaestero djece u igri na dječjem igralištu.

Na licu mjesta je poginulo petero, a u bolnici od posljedica ranjavanja troje djece u dobi od 9 do 15 godina. Ostalih šestero djece je bilo ranjeno.

Njih je pogodila granata koja je došla s položaja koji je držala Armija RBiH, s obzirom na to da na tom području nije bilo hrvatsko-srpskih sukoba. Djeca su poginula na igralištu, tijekom igre, a za ovu tragediju, koja se dogodila dok je trajalo primirje HVO-a i Armije RBiH, nitko nije odgovarao…

U povodu ove strašne pogibije osmero djece nastala je i ova potresna priča, u nastavku,

-Zovem se Augustina Grebenar, mama i tata su me kao malu zvali Tina. Ja vam imam i brata ovdje kraj sebe daleko od vas…

Možda smo krivi mi, nas osmero djece sto smo se igrali na dječijem igralištu to ljetno predvečerje.

Možda su krivi naši roditelji što su nam dozvolili da se nas četrnaest igra u to vruće predvečerje??. Da je moj brat Velimir bar pjesmu išao završiti možda ne biste ni za njega znali.

Da sam ušla u kuću par minuta ranije možda bih danas bila liječnica, znanstvenica, filozof a možda bih se bavila stradanjem djece u ratu! Možda bih bila tužiteljica koja noćima ne bi spavala da istjera pravdu za neku ubijenu djecu.