Na današnji dan 1995. počela je jedna od posljednjih, od niza velikih bitaka i pobjeda Hrvatske vojske, koja je bila priprema za završni veliki vojni udarac koji je Hrvatska zadala agresorskoj Srbiji i pobunjenim Srbima – vojna operacija Oluja…
Veličanstvena ofenzivna akcija Ljeto 95 trajala je od 25. do 30. srpnja 1995., te su njome oslobođeni glamočki i grahovski kraj, prekinuta komunikacija Knin-Drvar, te je glavno središte četnika – grad Knin – doveden u polu okruženje i izolaciju prema Republici Srpskoj.
U kasnu jesen 1994. ratna događanja u BiH, posebno sudbina Bihaća u kojem je okruženi 5. korpus ABiH bio u vrlo teškom položaju i pod stalnim pritiskom vojnih snaga hrvatskih i bosansko-hercegovačkih Srba, pogodovala su Hrvatskoj da se angažira oko pružanja pomoći okruženom gradu koji su Ujedinjeni narodi proglasili zonom sigurnosti. Za Hrvatsku je održanje Bihaća bilo važno jer je onemogućavalo potpuni dodir vojske pobunjenih hrvatskih Srba (Srpske vojske Krajine) i Vojske Republike Srpske (VRS). U slučaju gašenja tog džepa obje srpske vojske dobile bi dio snaga koje su se mogle angažirati na drugim dijelovima ratišta što bi znatno otežalo položaj Hrvatske ali i nesrpskih dijelova BiH.
Početkom studenog 1994. Hrvatsko vijeće obrane (HVO) je poduprlo napade Armije BiH na VRS u jugozapadnoj Bosni i u operaciji Cincar oslobodilo veći dio Kupreške visoravni. To je omogućilo uporabu dijelova hrvatskih snaga na Livanjskom polju. Od studenog 1994. do svibnja 1995. hrvatske snage su djelatnom obranom i s nekoliko kratkih, ali vrlo učinkovitih napada potiskivale srpske snage u dubinu Livanjskog poljaprema Bosanskom Grahovu.
Zbog ugroze Bihaća u Splitu su 22. srpnja 1995. hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman i Alija Izetbegović potpisali sporazum s kojim legaliziraju nazočnost HV u BiH.
Odmah potom slijedila je operacija Ljeto-95 s kojom su hrvatske snage do 30. srpnja zauzele Bosansko Grahovo i Glamoč i njihova šira područja. Put za Knin bio je otvoren.
Dan prije napada obavještajne strukture pobunjenih Srba pogrešno su su predviđale napad na dijelove okupiranog područja ali ne i na cjelokupan prostor. Sličnog su mišljenja bili i u Glavnom štabu vojske bosanskohercegovačkih Srba s tim da su oni očekivali nastavak hrvatskih napada prema Drvaru i Mrkonjić Gradu, a potom s duboko osiguranim zaleđem napad na Knin i ostatak RSK.
Hrvatske postrojbe koje su sudjelovale u akciji:
- Gardijska brigada HV-a ”Tigrovi”
4. Gardijska brigada HV-a ”Pauci”
5. Gardijska brigada HV-a ”Sokolovi”
7. Gardijska brigada HV-a ”Pume”
9. Gardijska brigada HV-a ”Vukovi”
1. Gardijska brigada HVO-a ”Ante Bruno Bušić”
2. Gardijska brigada HVO-a
3. Gardijska brigada HVO-a ”Jastrebovi”
1. Hrvatski gardijski zdrug
2. vod 2. bojne 112. brigade HV-a
114. Brigada HV-a – Split126. Brigada HV-a – Sinj
141. Brigada HV-a
40. inženjerijski bataljun – Solin
IX. Bojna HOS-a – Split
Ramska brigada HVO-a
81. Gardijska bojna HV-a
15. Domobranska pukovnija HV-a – Šibenik
55. Domobranska pukovnija HVO-a – Kupres, Bugojno, Jajce
80. Domobranska pukovnija HVO-a – Livno
10. Topničko – raketni puk – HVO-a
22. Diverzantski odred HVO-a
PPN ”Ludvig Pavlović” HVO-a
Specijalne postrojbe MUP-a Hrvatske Republike Herceg-Bosne
Vojna policija Herceg-Bosne
14. topnički divizijun HV – Šibenik
Uredio -M.M. / Braniteljski portal