Prošlo je 26 lita od briljantne VRO Oluja pobjedničke Hrvatske vojske. Isto toliko prošlo je od teške i odlučne bitke koja se samo nekoliko dana nakon Oluje vodila na području Bosanskog Grahova i u kojoj su velikosrpske četničke snage, pod zapovidništvon, posli osuđenog ratnog zločinca, generala ratka mladića, doživile težak poraz…
Dok je cila država feštala Oluju i oslobođena područja, hrvatski bojovnici hrabro su se borili 12.-15. kolovoza 1995. godine kako bi oslobođena područja zadržali slobodnima, s obzirom na to da su elitne snage vojske rs pokušale izvršiti kontraudar. Cilj im je bio vratiti izgubljene položaje i prisići komunikaciju Knin – B. Grahovo, te zauzeti važnu točku – privoj Derale, između Strmice i Grahova, ući u Grahovo i ostvariti pozicije za daljnje napredovanje prema Livnu i Kninu, čime se na koncu mogao dovesti u pitanje uspjeh Oluje.
U tome ih je zaustavila 141. brigada HV-e, čiji su se vojnici, držeći obranbene položaje, junački oduprli kontraudaru. U toj bitci život je izgubilo čak 15 momaka iz Splita i Kaštela, pripadnika brigade, a njih 43 bilo je ranjeno.
Prvih dana stanje je bilo redovno, s povrimenin napadima, da bi se u popodnevnin satima 12. kolovoza neprijateljski napadi pojačali i kulminirali 13.-og u ranin jutarnjin satima. Neprijatelji su tada, očito se ne mireći s gubitkon Knina i ostalih teritorija bez kojih su ostali zahvaljujući “olujnon nevrimenu”, koncentrirajući svoje elitne i specijalne postrojbe, pokušali vratiti izgubljene položaje i prisići komunikaciju Knin – B. Grahovo. Agresorski napad započeo je izravnin pokušajen pješačkog proboja hrvatske crte obrane, a nakon svitanja neprijatelji u borbu uključuju jake topničke i oklopne snage. Ubacili su i diverzante, i sve to uz potporu zrakoplovstva.
Bila je to krvava bitka, borba prsa o prsa, pravi pakal. Dok su drugi feštali Oluju, 141. brigada je proživljavala tragediju. Unatoč ogromnin gubicima, herojska 141. brigada nije posustala, prihvatila je borbu u teškin okolnostima i u ton trenutku s nadmoćnin neprijateljima. Crta obrane je probijena, jednin dilon u okruženju, uz velike gubitke uspili su se oduprit velikosrpskin genocidnin četnicima koji su također pritrpili velike gubitke, zadržati položaje i borbeni raspored uz povlačenje s dva položaja na pričuvne. Dan posli, 14. kolovoza, ta dva položaja su bojevno vraćeni.
Protuoklopna skupina ZP-Split, interventna 3.bojna 7. gardijske brigade s dva tenka, interventna 6. domobranske pukovnije Split i tenkovski vod 113. pbr, prvi su priskočili u pomoć i svi skupa odbijaju pokušaj četničkog proboja.
I te su naše postrojbe pritrpile gubitke. U borbama su poginula dva pripadnika 7. brigade – Romano Ribić i Stjepan Križanec, te trojica iz 6. d.p. – Ognjen Krešić, Aljoša Ruspić i Igor Koprčina, dok sudbina Drage Ilovića do danas nije poznata – vodi se kao nestali. Mate Munivrana i Stipe Vrančić, također iz 6. d.p., pogibaju isprid Drvara prilikon hrvatskog kontraudara.
141. brigada je 15. kolovoza, uz već navedene postrojbe i taj dan pristiglon 4. brigadon HV-a, krenila u kontraudar, te su svi skupa doslovno satrali i odbacili neprijatelje do isprid Drvara.
U borbi kod Bosanskoga Grahova poginuli su bojovnici 141. brigade: Ante Domazet, Denis Jerković, Ivan Burić, Loran Šulentić, Tomislav Grujica, Denis Baleta, Dragan Kikić, Oleg Ujević, Sead Jasenčić, Slaven Ujević i Ante Merčep, zapovjednik satnije Stipe Marčić Štef, zapovjednik voda Nenad Božan i zapovjednik desetine Ranko Grbavac, dok je vojnik Zoran Karanović bio teško ranjen i od zadobivenih je rana umro 17. kolovoza.
U bitci za obranu Oluje, Hrvatska Vojska je imala ukupno 22 poginula, jednog nestalog i priko 50 ranjenih.
Svin poginulin neka je vična slava i fala.
Počivali u miru Božjen