Posmrtni ostaci 102 žrtve poraća na groblju Svete Marije Magdalene pronaći će svoj mir. Žrtve poraća II. svjetskog rata ekshumirane na užem području Gospića. Pokop posmrtnih ostataka je organiziran upravo na Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima. Na prostoru ispred kapelice u Gradskom groblju svetu misu predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić koji je rekao da na svakoj sahrani netko plače, ali u vrijeme likvidacije i bacanja u zajedničke grobnice nedužnih žrtava poraća nije bilo nikoga da bi se oprostio od tih ljudi…
Pravi antifašizam, kakav je bio u zemljama zapadne Europe i u Sjedinjenim Američkim Državama, ne poznaje masovna ubijanja ili ubijanja bez suda. Pravi antifašizam razvio se u demokraciju, u poštivanje ljudskih prava, a komunizam u totalitarizam, nasilje i gaženje ljudskih prava u svim zemljama gdje je bio na vlasti. Zaista je žalosno, i danas i uvijek, htjeti nametati zlo kao vrijednost!
No, ovdje želim prvenstveno istaknuti kako čovjek ne može činiti zlo te istovremeno biti sretan u duši i nositi mir u sebi. Čovjeka koji čini zlo, progonit će ga to i ubijati na jedan ili drugi način. Tu istinu nalazimo na mnogim stranicama Svetog pisma, počevši od prvih stranica.
Kajin, nakon što je ubio brata, ne nalazi nigdje mira, ne osjeća se sretnim. Tuži se Bogu kako se mora stalno skrivati i biti vječni lutalac na zemlji i uvjeren je da će ga ubiti tkogod ga susretne i nađe. Odakle taj njegov strah? Znamo da tada nema još nikoga tko bi prijetio Kajinu i od koga bi se on trebao braniti. Prijetnja, zapravo njemu ne dolazi izvana, nego iz njegove nutrine. Osobe koje čine zlo uvijek nose osjećaj da im netko prijeti. Zar i komunisti u nas, nisu nosili taj isti osjećaj? Svima su poznate njihove fraze iz tih vremena koje su ponavljali samima sebi, kako oni uvijek trebaju biti budni jer neprijatelj nikada ne spava. Neprijatelja su vidjeli svuda i u svima. Iz tog vremena je i ona poznata šala kako su se u Jugoslaviji prestali proizvoditi kreveti jer nikom ne trebaju: komunisti moraju biti uvijek budni, a neprijatelji i tako nikad ne spavaju.
Šalu na stranu, jer radilo se o ozbiljnim prijetnjama. Naime, problem je u tome što osobe zla, uz to što nose u sebi osjećaj straha i uvjerenje da im stalno netko prijeti, iz te umišljene ugroženosti postaju užasna prijetnja drugima. Kako se u sportu veli, napad je najbolja obrana, takve osobe imaju potrebu napadati i ugrožavati druge s uvjerenjem da se brane. Isto tako se i ubijanje drugih opravdavalo kao samoobrana.
Zar nismo to isto slušali i doživjeli prije agresije na Hrvatsku? Neki su stalno govorili da su ugroženi, a onda su počeli činiti najveće zločine. Kada je osoba ugrožena od zla koje je u njoj samoj, ona postaje smrtna opasnost za druge. Zlo je agresivno i stalno opsjeda čovjeka i nitko od nas nije siguran da nam zlo neće okupirati srce i zatrovati dušu. Nije Isus u molitvu Očenaša slučajno stavio zaziv: „Oslobodi nas od zla.“
Vratimo se ovim ljudima koji su bili žrtve zla, čija imena ne znamo a tijela su im bačena kao zadnje smeće. Zahvalni smo Bogu na daru slobode koja nam omogućuje da ovim žrtvama možemo vratiti nešto ljudskog dostojanstva koje im je bilo posve oduzeto, da im možemo iskazati ljudsko poštovanje i omogućiti im sahranu dostojnu čovjeka. Ispred nas su samo kosti tih nepoznatih ljudi. Čija su to djeca, čiji su to očevi i majke, braća i sestre? Ne znamo. Ni njihovi najbliži nisu nikada doznali kako je završio život dragih im osoba ni gdje su im grobovi, ali su zbog njih sigurno prolili puno suza.
Mi ne poznamo ove ljude, ali znamo da su to bili ljudi stvoreni na sliku Božju. Dok njima vraćamo pogaženo dostojanstvo, mislimo i na sve druge koji su slično završili svoj život i za čije grobove se nikada nije doznalo.
Dostojanstvena sahrana ljudi smatrala se u Bibliji, ali i u svim starim civilizacijama, djelom milosrđa. Veliki biblijski lik Tobija pokapao je kriomice mrtve koje su neprijatelji ubijali i ostavljali zvjerima zemaljskim, uvjeren da čini Bogu ugodno djelo. I zbog toga ga je Bog nagradio. I mi danas činimo to djelo milosrđa, pa makar poslije tolikih desetljeća, sahranjujući dostojanstveno one kojima je to bilo onemogućeno u tom vremenu tame. Radi se ovdje o njihovim kostima, ali su oni za nas ljudi. Mi im vraćamo dostojanstvo s porukom da oni koji su im ubili tijelo nisu im mogli ubiti dušu. Mi te ljude danas oživljavamo.
U Bibliji čitamo kako prorok Ezekiel, u jednom svom viđenju, uočava jednu dolinu punu suhih kostiju. I dok on to gleda dolazi glas s neba koji ga pita: „Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?“ Prorok odgovara: „Bože, to samo ti znaš!“ I prorok čuje glas koji mu govori: „Prorokuj ovim kostima i reci im: ‘O suhe kosti, čujte riječ Gospodnju. Ovako govori Gospodin ovim kostima: Evo, duh ću svoj udahnuti u vas, i oživjet ćete’.“ (Ez 37,4-5).
I prorok se čudom čudi gledajući što se događa. Kosti se počeše pribirati i oživješe ljudi kojima su te kosti pripadale.
Oživjet će i ljudi kojima su pripadale ove kosti koje ćemo dostojanstveno sahraniti. Ljudski život je kratak. Svatko se, prije ili kasnije, mora suočiti sa smrću. Ne daj nam Bože umrijeti opterećene savjesti! Molimo da dragi Bog nagradi vječnim životom mučeničku smrt ovih ljudi, da im udjeli onaj novi život gdje smrt i patnja neće imati nikakav pristup. Amen.“
Svetu misu slušali su potpredsjednik Vlade RH i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ravnateljica Uprave za zatočene i nestale Ivona Paltrinieri, saborska zastupnica Anita Pocrnić Radošević, župan ličko-senjski Ernest Petry, gradonačelnik grada Gospića Karlo Starčević i njegova zamjenica Kristina Prša, predsjednica Gradskog vijeća grada Gospića Ana Marija Zdunić, dopredsjednik udruge Hrvatski domobran Željko Tomić, predstavnici Hrvatske vojske i policije, kao i izaslanstva udruga proisteklih iz Domovinskog rata.
Kao svjedok tih vremena vrlo emotivno je govorio ugledni gospićki profesor Andrija Benković koji je u poraću ostao bez oca te kao dječak svjedočio vremenima kada su ga svako jutro uoči zore budili rafali i plotuni egzekutora. Željko Tomić iznio je mnoštvo brojki vezanih uz neistražene masovne grobnice.
–Postoji 1 367 lokacija, a samo iz njih nekoliko lani su ekshumirani posmrtni ostaci 1 081 osobe. Na današnji Dan žrtava totalitarnih režima dostojno ćemo sahraniti 102 žrtve ekshumirane na području Gospića i Ličkog Osika. Masovne grobnice pronađene su na lokalitetima Balatin, Lički Osik, Mušaluk, Klanac i Čanić Gaj. Sve ove žrtve pobijene su u travnju 1945. godine, tek koji dan nakon dolaska partizanskih snaga. Nažalost, u Gospiću i okolici postoje još deseci neistraženih masovnih grobnica iz tih vremena koje čekaju ekshumaciju i dostojan ukop, rekao je Tomić.
Gradonačelnik Gospića Karlo Starčević istaknuo je kako poratni zločini komunističkog režima u Lici otvaraju brojna pitanja za koje će se teško naći odgovori.
Župan Ernest Petry podsjetio je kako se svake godine diljem Hrvatske na Dan žrtava totalitarnih režima priređuju sahrane žrtava koje, nažalost, nisu okončane.
-Zahvalnost za sve učinjeno na otkrivanju masovnih grobnica u našoj županiji iskazujem ministru i potpredsjedniku Vlade g. Tomi Medvedu i njegovim suradnicima. Stalnim izvidima i istraživanja po terenu, kao i izgradnjom ove spomen-kosturnice, danas smo došli do ovog teškog, ali dostojanstvenog čina. Ovome su obol dale i neke prethodne političke opcije Like koje su se zalagale za pronalaženje masovnih grobnica i razotkrivanja komunističkih zločina.
Istraživanja su provedena profesionalno, sustavno i odgovorno kako bi se masovne grobnice otkrile, a žrtve imale dostojan ukop. Današnja komemoracija i ukop žrtava je civilizacijski čin kojim iskazujemo počast svakoj bezimenoj žrtvi, iskaz su našeg poštovanja i otimanja zaboravu tih teških dana poraća II. svjetskog rata. Tada je učinjeno kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda, kao i likvidacija svim političkih neistomišljenika. Povijest svakako treba vrednovati, suočiti se s njom i iz nje učiti. Na ovaj način želim izraziti iskreno suosjećanje članovima obitelji ovih žrtava, pijetet prema svakoj žrtvi i njegovoj tragičnoj sudbini, zaključio je župan Ernest Petry, donosi lika-online.
Izaslanik premijera Vlade RH ministar Tomo Medved naglasio je važnost obilježavanja Dana totalitarnih režima, kao i štovanje svake nedužne žrtve.
-Nevažno je je li riječ o žrtvama nacizma, fašizma ili komunizma. To su totalitarni režimi koji su iza sebe ostavili puno zla. Ovdje okupljeni klanjamo se nedužnim žrtava. Sve četiri lokacije predviđali su dane i sate rada kako bi se žrtve pronašle i ekshumirale. Potom su se antropološki i stručno pregledale i danas komemoriramo posmrtne ostatke 102 muškarca ubijena u dobi od 20 do 45 godina. U cijeloj tragediji utvrđeno je da su neke žrtve bile stare 16 godina. Sa prošlosti se možemo suočiti samo istinom i osudom onih koji su kršili temeljna ljudska prava.
Još je mnogo žrtava stradalih u vrijeme poraća i totalitarnog režima. Puno je nepoznatih grobnica, puno je pitanja bez odgovora. Zato uskoro nastavljamo s istraživanjem nekoliko masovnih grobnica na ovome području. To je naša moralna obveza, kazao je ministar Tomo Medved.
Uredio / T.H. /Braniteljski portal