Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomen obilježja u Rakovom potoku te pred kapelicom Male Gospe i Mimohodom istine u Kusonjama nedaleko Pakraca u miru i tišini, ali ponosno obilježena je 30. godišnjica tragične pogibije 18 pripadnika A satnije 105. bjelovarske brigade i dvojice hrvatskih policajaca koje su nakon zarobljavanja mučki likvidirali srbočetnici i JNA.
Na Malu Gospu 1991. godine u zasjedi u mjestu Kusonjama, pobunjeni Srbi i pripadnici tzv. JNA ubili su 20 hrabrih branitelja, a dvije godine nakon toga na istome mjestu, prilikom komemoracije, od podmetnute mine smrtno su stradalo je još troje osoba. Na Blagdan Male Gospe 8.rujna u Kusonjama napadnuta je ophodnja 20 bjelovarskih branitelja…
Tragedija iz Kusonja razlikuje se od većine drugih tragedija iz Domovinskog rata što je djelomično dočarano vrlo uspješnim filmom “55” čiji realistični prizori rata i bliske borbe malo kojeg gledatelja ostavljaju ravnodušnim.
Da su film i stvarnost ponešto drugačiji, pokazali su događaji iz Pakraca koji je uslijed žestokog granatiranja bio pred samim padom. Najviše štete gradu su nanosili četnici koji su se utaborili u Kusonjama iz kojih im je Pakrac bio savršena meta. Glavni stožer Hrvatske vojske vrlo je brzo shvatio da bi jedino brzom akcijom “čišćenja” Kusonja i onesposobljavanjem neprijateljskih minobacača grad mogao biti spašen, a daljnje djelovanje onemogućeno. Upravo stoga za odlazak u Kusonje pripremljeno je 18 pripadnika vrlo spretne “A” satnije, pripadnika 105. bjelovarske brigade, te dva policajca. Njih 20.
Upali u “potkovu”
Naoružani automatskim puškama, 8. rujna 1991. sjeli su u prvi pakrački oklopnjak “TOP 1” te krenuli u akciju vođeni podatkom da je prethodnog dana uspješno provedeno izviđanje na temelj kojeg je zaključeno kako su male šanse da malobrojni četnici koje su uočili mogu hrvatskim vojnicima napraviti konkretnu štetu. Međutim…
Odmah u 8:30 sati, kod kapele Male Gospe, improvizirani oklopnjak s dvadesetoricom hrvatskih vojnika upada u zasjedu, u tkz. “potkovu”. Četnici su ih opkolili s jedne i druge strane, a zatim ih s leđa “zatvorili” te jakom vatrom tjerali naprijed do prikladnog mjesta za uništenje. Ručni bacač koji je ispaljen u imrovizirani oklopnjak prisilio je Bjelovarčane da se iz njega izvuku i potraže sklonište.
Privremeni spas pronašli su na kućnom broju 55. Borba s četnicima trajala je dva dana i jednu noć, pri čemu se na kuću tuklo iz svog raspoloživog oružja. Drugog jutra, vojnici koji su preživjeli rešetanje kuće iz nje su istjerani eksplozivom.
Nakon duge i neravnopravne borbe, a tek nakon što im je nestalo streljiva, predali su se ranjeni i preživjeli branitelji koji su mučki ubijeni, a potom pokopani u masovnoj grobnici u Rakovom potoku kraj Kusonja.
O ovom tragičnom događaju snimljen je dokumentarni film ”Priča o zlatnom lančiću”, a kasnije i igrani film ”Broj 55” koji je naslovljen po kućnom broju kuće u kojoj su se herojski branili hrvatski junaci.
Masakr nakon zarobljavanja
Zarobljeni hrvatski branitelji tada su postali žrtve nečasnog, neprijateljskog ratovanja. Uslijedilo je iživljavanje, masakriranje, hladnokrvna ubojstva metkom u potiljak. Izmrcvarena tijela pobijenih hrvatskih junaka bačena su na kamion i odvezena na smetlište, gdje su i pokopana.
Hrvatski domoljubi
Tog nesretnog 8. rujna 1991. godine u Kusonjama su poginuli hrvatski branitelji: Nikola Benkus, Željko Besek, Marinko Crnogaj, Mato Čančar, Miroslav Černak, Marijan Dukić, Stipe Gadža, Petar Grubeša, Stjepan Kolar, Vladimir Krivačić, Stjepan Mamić, Anto Ivandić, Tadija Markić, Ivan Palić, Zlatko Pavlović, Nedjeljko Pekić, Mario Posarić, Igor Stipić, Dubravko Štefulinac i Ante Tandara, a 1993. godine Stanko Palić, Mirko Pereš i Željko Šegović.
Na pogrebu 20 tisuća ljudi
One koji su se predali zločinci su prvo vezali žicom, potom zlostavljali, masakrirali i na kraju zvjerski pobili.
Bešćutni krvnici nakon zločina su tijela svih ubijenih tek sutradan kamionom odvezli u obližnji Rakov Potok i bacili ih u zajedničku grobnu jamu.
Pet mjeseci kasnije njihova su tijela ekshumirana te nakon bolne identifikacije konačno i dostojno pokopana.
Na pogrebu 20 tisuća ljudi
One koji su se predali zločinci su prvo vezali žicom, potom zlostavljali, masakrirali i na kraju zvjerski pobili.
Bešćutni krvnici nakon zločina su tijela svih ubijenih tek sutradan kamionom odvezli u obližnji Rakov Potok i bacili ih u zajedničku grobnu jamu.
Pet mjeseci kasnije njihova su tijela ekshumirana te nakon bolne identifikacije konačno i dostojno pokopana.
Ponovimo još jednom Njihova imena
Živote su izgubili naši vitezovi:
Nikola Benkus
Željko Besek
Marinko Crnogaj
Mato Čančar
Miroslav Černak
Marijan Dukić
Stipe Gađa
Petar Grubeša
Anto Ivandić
Stjepan Kolar
Vladimir Krivačić
Stjepan Mamić
Tadija Markić
Ivan Palić
Zlatko Pavlović
Nedjeljko Pekić
Mario Posarić
Igor Stipić
Dubravko Štefulinac
Ante Tandara
Neka im je vječna slava i hvala!
M.M.