IN MEMORIAM – STOJAN VUJNOVIĆ SRBIN…
Ubijen je na današnji dan: 11. rujna 1992.
Stojan Vujnović Srbin (nadimak je dobio zbog imena i prezimena koja podsjećaju na srpska) rođen je 1953. godine u selu Andrijaševci pokraj Vinkovaca. Oženio se i dobio kćer. Na početku Domovinskog rata priključio se vinkovačkom HOS-u. Sudjelovao je mnogim borbama u oklici Vinkovaca (Komletinci, Mala Bosna,Nijemci) te je postao zapovjednik jednog od vodova vinkovačkog HOS-a…
Po želji pripadnika postrojbe, druga bojna “Ante Paradžik” promijenila je ime u druga bojna “Stojan Vujnović Srbin” – jedinica za specijalne namjene…
Stojan Vujnović rodio se u selu Andrijaševci pokraj Vinkovaca. Prije rata se oženio i dobio kći. Na samom početku agresije na Hrvatsku pridružio se postrojbama vinkovačkog HOS-a. Sudjelovao je u mnogim borbama u okolici Vinkovaca (Komletinci, Mala Bosna, Nijemci) i ubrzo postao zapovjednik jednog od vodova vinkovačkog HOS-a. Nešto prije pada Vukovara u srpske ruke, 16. studenog 1991. sudjeluje u protunapadu Hrvatske vojske na srpske položaje čime je spriječen pad Komletinaca. Zbog svog imena i prezimena koja podsjećaju na srpska, dobio je nadimak Srbin. Nakon potpisivanja Sarajevskog primirja 3. siječnja 1992. sukobi u Hrvatskoj se privremeno smiruju i Vujnović, kao iskusan vojnik, postavljen je od strane vodstva Hrvatske stranke prava za zapovjednika druge bojne HOS-a “Ante Paradžik”, koja je djelovala u Bosanskoj Posavini, sa sjedištem u Domaljevcu. Pri tome mu je i dodijeljen čin pukovnika. Sama postrojba koja mu je dodijeljena, nije bila veličine bojne, čak je bila i manja od satnije. Druga bojna HOS-a “Ante Paradžik” neslužbeno je bila u sastavu 104. brigade HVO-a ali je na bojištu djelovala samostalno.
Druga bojna HOS-a “Ante Paradžik” bila je nacionalno vrlo mješovita postrojba, i u njoj je bilo stranaca iz europskih zemalja, ali i nekoliko iz arapskih zemalja, koji su bili okupljeni u vodu . I u ostatku 104. HVO brigade bilo je mnogo stranih dobrovoljaca.
Dana 11. rujna 1992. Vujnović je krenuo kombijem u kratak posjet kući, ali kod mjesta Grebnice dvije osobe u maskirnim odorama su ispalile na vozilo nekoliko tromblonskih mina. Vujnović je ubijen na mjestu, a njegova suputnica Lenka Perić je ranjena. Uspjela je doći do obližnjih položaja HOS-a kod Lijeskovca i ispričati borcima što se dogodilo. HOS-ovci su došli do kombija, ali ubojice nisu otkriveni.
Ova bojna HOS-a zove se Stojan Vujnović, evo zašto…
Po želji pripadnika postrojbe, druga bojna “Ante Paradžik” promijenila je ime u druga bojna “Stojan Vujnović Srbin” – jedinica za specijalne namjene. U prosincu 1992. postrojba je dobila i zasebnu oznaku na kojoj se nalazi Vujnovićev lik.
Kako je došlo do nadimka
Nešto prije pada Vukovara u srpske ruke, 16. studenog 1991. sudjeluje u protunapadu Hrvatske vojske na srpske položaje čime je spriječen pad Komletinaca. Zbog svog imena i prezimena koja podsjećaju na srpska, dobio je nadimak Srbin.
Nakon potpisivanja Sarajevskog primirja 3. siječnja 1992. sukobi u Hrvatskoj se privremeno smiruju i Vujnović, kao iskusan vojnik, postavljen je od strane vodstva Hrvatske stranke prava za zapovjednika II. bojne HOS-a “Ante Paradžik”, koja je djelovala u Bosanskoj Posavini, sa sjedištem u Domaljevcu te mu je pri tome dodijeljen čin pukovnika.
Smrt u kombiju
Dana 11. rujna 1992. Vujnović je u krenuo kombijem u kratak posjet kući i kod mjesta Grebnice dvije osobe u maskirnim odorama su ispalile na vozilo nekoliko tromblonskih mina, dok je prema drugim izvorima na vozilo zapucano automatskim puškama iz tri smjera. Vujnović je ubijen na mjestu, a njegova suputnica Lenka Perić je ranjena. Uspjela je doći do obližnjih položaja HOS-a kod Ljeskovca i ispričati borcima što se dogodilo. HOS-ovci su došli do kombija ali ubojice nisu otkriveni.
Lenka je u pratnji HOS-ovaca prevezena u Đakovo u bolnicu te je kasnije nestala.
HOS-ovci su iznijeli teoriju da je Vujnović ubijen od strane HVO-a, no to nije potvrđeno. HVO je iznio mogućnost djelovanja srpskih diverzanata koji su ubili Vujnovića. Postoji i priča da je Vujnović ubijen jer je trebao preuzeti zapovjedništvo nad 104. HVO brigadom.
Po želji pripadnika II. bojna HOS-a preimenovana je u II. bojnu HOS-a Stojan Vujnović Srbin te je dobila oznaku s njegovim likom.
U ono vrijeme zapravo je bilo potpuno nebitno je li Stojan Vujnović bio Srbin po nacionalnosti ili je njegovo ime i prezime samo zvučalo kao srpsko. Ali, prihvatimo službenu biografiju, po kojoj je Stojan Vujnović bio Hrvat. Također je bio i član HSP-a, te pripadnik, a kasnije i visoki časnik HOS-a. Oni koji danas pokušavaju zabraniti pozdrav „za dom spremni“ te su spremni ići toliko daleko, da i unište spomen-ploče, koje su podignute u sjećanje na poginule pripadnike HOS-a, morali bi makar površno poznavati povijest Domovinskoga rata. Hrvatske obrambene snage bile su nacionalno mješovitog sastava. Ustvari, može se reći kako je HOS bio internacionalna vojska, što je u čistoj suprotnosti od striktno nacionalne vojne formacije koja bi diskriminirala druge vjere i narode.
Koliko je nacionalni segment priče bio marginalan svjedoči i sam slučaj Stojana Vujnovića zvanog Srbin. Vujnović je, po svemu sudeći, očito spremno prihvatio svoj nadimak. Pukovniku HOS-a usred krvavih bitaka nije smetalo da ga zovu Srbin. Kako to drage naše antife? Ne bi li jednom „ustaši“, nadimak Srbin trebao biti najveća od sviju uvreda? Nego, vratimo se na nekima sporni pozdrav.
Ni samom Aliji Izetbegoviću nije smetao pozdrav „za dom spremni“, koji su nosili bošnjački vojnici u sastavu HOS-a, uz dodatak zelene boje na rubu oznake.
I ako već vučemo povijesne paralele onda su internacionalne brigade u Španjolskom građanskom ratu, najbliža poveznica s internacionalnim i multikonfesionalnim Hrvatskim obrambenim snagama. U toj vojsci, za dom spremni bili su Hrvati, Bošnjaci, Englezi, Francuzi, Irci, pa i Srbi. Pogledajte dobro oznaku postrojbe druge bojne HOS-a i vidjet ćete kako je riječ Srbin ispisana najvećim tiskanim slovima, tako da se jasnije vidi i ističe nego ime i prezime Stojana Vujnovića. Tu su oznaku mladići HOS-a nosili na ramenu. Tko u svemu ovome vidi isključivo ustaštvo i fašizam, taj sigurno nije za dom spreman, ali je možda spreman za ludnicu.
Nakon potpisivanja Sarajevskog primirja (2. siječnja 1992.), sukobi u Hrvatskoj se privremeno smiruju a Vujnović je, kao iskusan vojnik postavljen od vodstva HSP-a za zapovjednika II. bojne HOS-a Ante Paradžik, sa sjedištem u Domaljevcu (Bosanska Posavina). Pri tome mu je dodijeljen čin pukovnika. II. bojna HOS-a se neslužbeno nalazila u sastavu 104. brigade HVO-a ali je na bojištu djelovala samostalno. U postrojbi je bilo i stranih dragovoljaca te nešto dragovoljaca iz arapskih zemalja.
Uredio / M.M. Viribus unitis
Zaboravljeni heroj – HRVATSKI VITEZ STOJAN VUJNOVIĆ-“SRBIN”!