Svi sveti i Dušni dan
Dan mrtvih ili Spomen svih vjernih mrtvih
Dan sjećanja na najmilije kojih više nema, pobuđuje u nama sjećanja i razmišljanja o smislu, svrsi i života, slaveći sve svece koji su širili glas vjere za života i na tom svom putu bili žrtve i dali svoj život za promicanje vjere u Boga i Božju riječ.
Svi sveti je dan spomena na kršćanske mučenike i slavi se još od četvrtog stoljeća. Tada je to slavlje padalo na prvu nedjelju nakon duhova, a tako se i zadržalo u pravoslavnoj crkvi. U katoličkoj crkvi je pomaknut na 1. studenog i to odredbom pape Grgura IV. 835.godine. Svećenici su, naime, često pomicali blagdane kako bi poništili ostatke poganskih vjerovanja.
Paganski prethodnici
Datum 1. studeni kao dan na koji se obilježavaju Svi sveti povezano je s drevnom keltskom svetkovinom Samhain. Ona je označavala početak nove godine, odnosno dane u godini kada se duše umrlih ponovno pojavljuju na zemlji. Vjeruje se da se u isto vrijeme na zemlji u te dane nalaze i žive i duše umrlih.
Samhain, je početak keltske zime. (Kelti su živjeli još prije 2000 godina u Engleskoj, Škotskoj…) Budući da je zima sezona hladnoće, mraka i smrti, Kelti su ubrzo napravili vezu s ljudskom smrću.
Uoči Samhaina, 31. listopada, bilo je vrijeme keltske paganske žrtve, i Samhain dozvoljava dušama mrtvih povratak u svoje zemaljske domove te večeri. Da bi se zaštitili od pljačkaških zlih duhova uoči Samhaina, ljudi gase svoja ognjišta i Druidi (svećenici i duhovni učitelji) izgradili su veliki novogodišnji krijes svetih hrastovih grana. Druidi su prinosili žrtve paljenice… Ljudi su ponekad nosili kostime životinjskih glava i koža. Od ove nove vatre, kućna ognjišta ponovno su paljena.
Povezan je i uz Noć vještica. Obilježava se u noći uoči blagdana Svih svetih, dakle 31. listopada. Ova tradicija dolazi iz anglosaksonskih zemalja i veže se za poganske običaje Promatramo li ove simbole i njihovo značenje možemo povući paralelu između običaja Halloweena i naših pokladnih običaja koji se održavaju u veljači. Nekada se vjerovalo da maškare tjeraju zle duhove, a paljenje vatre simbolizira svjetlo koje pomaže dušama pronaći njihov put. Ono što je različito u ova dva običaja jest vrijeme obilježavanja. Halloween obilježava završetak plodne godine i ulazak u zimu, dok naše poklade slave izlazak iz zime, razdoblja mirovanja prirode i početak plodnog dijela godine. Prema drevnim Keltskim običajima, Halloween je zapravo ispraćaj stare godine i početak nove.
Svi sveti
1.studenog kao blagdana Svih svetih dogodila se tijekom vremena:
Prema ranom crkvenom povjesničaru, Johnu Belethu, papa Grgur IV (827-844) službeno je proglasio 1. studenog blagdanom Svih svetih,
Crkvu uspostavlja liturgijski blagdan u čast svetaca neovisno od bilo kojeg paganskog utjecaja.
Običaji koji obilježavaju dan Svih svetih je posjećivanje grobova obitelji i prijatelja koji više nisu s nama, polaganje cvijeća i paljenje svijeća na njihovim vječnim počivalištima.
Paljenje svijeća je odraz mišljenja da mi živi na taj način osiguravamo svjetlost i toplinu umrlima, ali i da je život na drugom svijetu odraz života na ovome i zbog toga treba umrlim dušama priskrbiti toplinu koju im daje svijeća te svjetlost kako bi duša pronašla svoj put u mraku. Paljenje svijeća je dio pogrebnih obreda u gotovo svim religijama. U većini zemalja nosi se cvijeće na grobove, pale se svijeće i odlazi se na mise.
Dušni dan
Uz blagdan Svih svetih razvio se blagdan Dušnog dana (Dan mrtvih). Crkva je stalno poticala pružanje molitvi i misa za duše umrlih vjernika u čistilištu. U vrijeme njihove smrti, ove duše nisu savršeno očišćene od oprostivih grijeha ili nisu nadoknadile prijestupe u prošlosti, a time su lišene blažene vizije. Vjernici na zemlji mogu pomoći tim dušama u čistilištu u postizanju blažene vizije kroz svoje molitve, dobra djela i prinosom mise.
Za razliku od Svih svetih, Dušni dan nastao je inicijativom benediktinskog opata iz Krimija, Sv. Odilona i to 998. godine, a taj se dan zaslugom benediktinaca proširio i Vatikan ga je potvrdio 1311. godine. Dušni dan najčešće obilježavaju mise zadušnice i na taj način prisjećanje na preminule.
Dušni dan, kao i Svi sveti su ukorijenjeni u kršćanskoj vjeri, i nastali su u ovom životu Crkve kroz zdravu duhovnost, unatoč nekim paganskim zamkama koje su možda preživjele i ostale priključene na njihovu proslavu.
Ove godine u znaku Novog svjetskog poretka
Ove godine je veoma znakovito u kojim se uvjetima prisjećamo svih svetih i naših dragih pokojnika i na koji način to obilježavamo. To nam je ozbiljno upozorenje na smjer u kojem ide ovaj svijet.
U tijeku je pohod na zemlju četiri jahača apokalipse , koji su samo oruđe za uništavanje civilizacije koju danas poznajemo. Iz svih medija i iz govora političara stalno slušamo o cijepljenju kao izlazu iz ove svjetske krize dirigirane iz jakih financijskih centara moći što jasno upućuje da više ništa neće biti kao prije.
Sa Covid 19 nestala je demokracija, nestala su ljudska prava, nestaje sloboda mišljenja i sloboda kretanja, nestaje pravo na rad, na školovanje, na liječenje, na sve što su generacije mukotrpno godinama stvarale.
Diskriminacijom koju su uvele Vlade svih zemalja sa Covid –putovnicom, testiranjem, uvjetovale živote ljudi, podjelom na cijepljene i necijepljene, Vlade svih zemalja praktično su bacile u smeće Povelju UN o ljudskim pravima, Ustavom zagarantirana prava, Zakone o diskriminaciji i uvele totalitarizam , represije i cenzura.
Novi svjetski poredak se ostvaruje!
Uzalud sva prava, uzalud sve Deklaracije, kada su za svjetske moćnike mrtvo slovo na papiru. Pojavili su se simbolični jahači apokalipse, koje su bolesni umovi sa bogatstvom i moći, organizirali u namjeri da ovladaju svijetom i stave pod kontrolu cijelo čovječanstvo. Novi svjetski poredak je preko Soroševih i Gatesovih plaćenika ušao u sve segmente ljudskog društva: u obitelji, u obrazovanje, u medije, u politiku, u Katoličku crkvu, kulturu, šport, u pravosuđe, u zrak, u vode, u međunarodne organizacije… svaku našu aktivnost i u naše živote.
Četiri jahača apokalipse su četiri mitske figure i pojavljuju se u Bibliji u šestom poglavlju Otkrivenja evanđelista Ivana.(Otkrivenje 6:2) , stihovima 1-8. Četiri jahača simbolični su opisi različitih događaja koji će se odigrati u posljednjim vremenima. Stihovi opisuju 4 jahača i konja, od kojih svaki predstavlja jedno zlo te koji će se poaviti na Zemlji na dan Apokalipse, nagovješćujući smak svijeta.
Četiri jahača predstavljaju neizbježna zla koja se pojavljuju kada ljudi na Zemlji gube humanost i odlike ljudskosti.
Oni su prva četiri od ukupno sedam zapečaćenih poruka
Prvi jahač Apokalipse spominje se u Otkrivenju 6:2: „I najedanput se
pred mojim očima pokaza ‘bijel konj’, a onaj što je jahao na njemu držao je lûk. Bijaše mu dan vijenac te on, pobjednik, ode da i dalje pobjeđuje.” Ovaj prvi jahač vjerojatno se odnosi na Antikrista, kojemu će se dati vlast i koji će pobijediti sve koji mu se suprotstave. Antikrist je lažni imitator pravoga Krista, koji će se također vratiti na bijelome konju (Otk 19:11-16).
Drugi jahač Apokalipse javlja se u Otkrivenju 6:4: „Tada se pojavi drugi ‘konj riđan’, a onomu koji je jahao na njemu bijaše dopušteno da digne mir sa zemlje, da se ljudi ubijaju međusobno. I bijaše mu dan velik mač.” Drugi jahač odnosi se na strašno ratovanje koje će započeti u posljednja vremena.
Treći jahač pisan je u Otkrivenju 6:5-6: „…pred mojim očima pokaza (se) ‘vranac’, a onaj koji je jahao na njemu držao je vagu u svojoj ruci. I čuh nešto kao glas što dolazi ispred četiri Bića i najavljuje: ‘Mjera pšenice za denar! Tri mjere ječma za denar! A ulju i vinu ne nanesi štetu!’” Treći jahač Apokalipse odnosi se na veliku glad koja će se dogoditi, vjerojatno kao rezultat ratova drugoga jahača.
Četvrti jahač spominje se u Otkrivenju 6:8: „I najedanput se pred mojim očima pokaza ‘konj’ zelenko, a onomu što je jahao na njemu bilo je ime ‘Smrt’, a pratio ga je ‘podzemni svijet’. Njima bijaše dana vlast nad četvrtinom zemlje, ‘da ubijaju mačem, glađu, kugom’ i zemaljskom ‘zvjeradi’.” Četvrti jahač Apokalipse simbolizira smrt i uništenje, daljnje ratove i strašne gladi zajedno sa strašnim pošastima i bolestima.
Ono što je uistinu zapanjujuće, ili možda zastrašujuće, jest da su četiri jahača Apokalipse samo „prethodnici“ još gorih osuda koje dolaze kasnije u nevoljama (Otk pogl. 8–9 i 16).
Ubrzo nakon što je 1914. izbio Prvi svjetski rat, postalo je očito da je započelo to razdoblje nevolja, koje Biblija naziva “posljednjim danima” (2. Timoteju 3:1-5). Tada prevlada zlo, odnosno Sotona, ljudske su žrtve ogromne do 20 milijuna mrtvih, a pored rata španjolska groznica je pokosila još 20 milijuna ljudi.
Španjolska gripa bila je tek početak. Pored gripe u 20. stoljeću je od velikih boginja pomrlo preko 300 milijuna ljudi. A tuberkuloza, malarija i AIDS do danas su odnijele na milijune života, i to unatoč golemom napretku medicine.
Sada je aktualan COVID 19, koji je unatoč malom postotku smrtnosti, manjem od 0,1% paralizirao cijeli svijet. Strah, panika i neizvjesnost uvelike napumpani neprekidnim medijskim pritiskom. Odjednom su nam oduzeti sloboda i sva ljudska prava, pretvorio nas je već u sluge pokorne- poslušnike i bez” ćipiranja sa cjepivom”
Maske su znak robova, bezličnosti mase ljudi, gdje se policije iživljavaju i teroriziraju ljude koji ih ne nose.
Moć, vlast, snaga, sila, nasilje, prisila, sredstva su kojima čovjek vlada prirodom čovjekom i društvom „ Smatraju se sinonimima“, kaže Hannah Arendt, samo zato što imaju istu funkciju (Arendt, 1996:182).
I bez neke velike analize dovoljno je okrenuti se oko sebe i pogledati kako se to odrazilo na zbivanja u Hrvatskoj. Aktualna Vlada ne čelu sa Andrejom Plenkovićem već zdušno provodi Novi svjetski poredak u Hrvatskoj od izglasavanja Istanbulske konvencije, do poništavanja velikosrpske agresije i srozavanja veličanstvene pobjede hrvatskih branitelja u Oluji, ponižavanja hrvatskih branitelja i žrtava Domovinskog rata, koaliranjem sa velikosrbima, jugoslavenima , koje još i debelo financira iz Proračuna, što stvara veliko nezadovoljstvo i frustracije, toliko da se branitelji masovno ubijaju, pa nije ni čudno da se to nezadovoljstvo očituje agresivnim ponašanjem i pucnjevima na Vlast.
Hrvati su kao narod po svom geopolitičkom položaju kroz povijest bili izloženi svim nedaćama, izrabljivanju, neimaštini , gladi i ratovima. Prošli su diktaturu fašizma, nacizma i komunizma, što ih je koštalo milijunskih žrtvava, a ipak su opstali upravo zahvaljujući vjeri, Katoličkoj crkvi.
Ulaskom u Europsku uniju izgubili su tu potporu, jer se EU u svojim dokumentima odrekla KRIŽA!
Katolička crkva nije više uzdanica hrvatskog naroda, previše kompromisa učinjeno je na štetu , Vatikanu najvjernijeg hrvatskog naroda , još od Pape Agatona 680. godine, što je u djelu ”De administrando imperio”, bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta napisao “Hrvati poslije krštenja postaviše vlastoručni ugovor te se tvrdom i nepokolebljivom vjerom zakleše sv. Petru da nikada neće provaljivati u tuđe zemlje niti ondje ratovati, već da će radije živjeti u miru sa svima koji to budu htjeli. A od Pape su za to dobili molitvu (obećanje) da će se za njih boriti i na pomoć im biti Bog Hrvata, kadgod drugi narodi provale u hrvatsku zemlju i ratom ih uznemire, a Petar, učenik Kristov, obdarit će ih pobjedom.”
Previše kompromisa na štetu vjernika Hrvata učinio je sadašnji papa Franjo, surađujući sa Srpskom pravoslavnom crkvom po pitanju kanonizacije Bl. Alojzija Stepinca, samim time što SPC i nije kršćanska crkva, jer njihovo svetosavlje nema veze sa kršćanstvom. „Svetosavlje“ nije vjera nego ideologija i to velikosrpska ideologija, a SPC je nositeljica velikosrpske ideologije.
U koga se može hrvatski narod uzdati , kada nema hrvatsku vlast, nego hrvatsko-četničku koaliciju, kada ga je i Katolička crkva jednim djelom iznevjerila? U koga?
Kao i u prošlosti, Bog je uvijek dao način da spasi civilizaciju od uništenja. Njegov plan je u Fatimi iznijela Gospa, Majka Božja!
Hrvati su uvijek bili veliki štovatelji Blažene Djevice Marije i njoj su se uvijek u teškim vremenima i trenutcima utjecali i molili za pomoć. Zvali su je tijekom povijesti “fidelissima advocata Croatiae” (najvjernija odvjetnica Hrvatske) Ukazala se Hrvatima u Međugorju preko vidjelica šalje poruke ;
Poruka, 25. listopad 2021
„Draga djeco! Vratite se molitvi, jer tko moli ne boji se budućnosti. Tko moli otvoren je životu i poštuje život drugih. Tko moli, dječice, osjeća slobodu djece Božje i radosna srca služi na dobro bratu čovjeku. Jer Bog je ljubav i sloboda. Zato, dječice, kad vas žele staviti u okove i vama se služiti, to nije od Boga, jer Bog je ljubav i daje svoj mir svakom stvorenju. Zato me posla da vam pomognem da rastete na putu svetosti. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“
Prisjećajući se naših pokojnih, pitamo se kakva nas sudbina čeka. Po svemu sudeći nemamo razloga za optimizam!
Velike žrtve koje je hrvatski narod podnio u svojoj povijesti u borbi za tuđinske vladare, tuđe interese i promašene ideologije, kao da je nadoknadio konačnom pobjedom i slobodnom i samostalnom hrvatskom državom. Međutim i te su žrtve omalovažene, obezvrijeđene u ideološkim podjelama i uskim stranačkim i grupacijskim interesima vladajućih struktura.
Masovno posjećivanje groblja diljem Hrvatske, polaganje vijenaca i paljenje svijeća, možda će bar na trenutak sve ljude podsjetiti, da su samo prolazni putnici na ovoj zemlji i da trebaju svojim djelima zaslužiti putovanje u vječnost ili zaborav!