Koalicija je imala dva predsjednika i poslovni odbor od osam članova…
Sredinom dvadesetih godina 20. stoljeća u Kraljevini SHS dolazi do neočekivanih političkih zaokreta. Prvo Stjepan Radić iz naziva svoje stranke (Hrvatska republikanska seljačka stranka) izbacuje pojam republikanska te priznaje Vidovdanski ustav i dinastiju Karađorđevića, nakon čega stranka pod novim – starim imenom Hrvatska seljačka stranka ulazi u vladu 1925. godine. Radić je računao da će centralističko-unitaristički režim Kraljevine uspijeti izmijeniti iznutra, ali mu to nije uspijelo. Niti dvije godine kasnije HSS napušta vladu, u koju ulazi Samostalna demokratska stranka (SDS), sastavljena većinom od Srba prečana, pod vodstvom Svetozara Pribičevića.
Pribičević se djelujući u vladi žestoko razočarao te sve češće počinje napadati srpske radikale koji dominiraju Kraljevinom. Postupno dolazi do zaključka da da je najveća opasnost za državu, koju je želio sačuvati pod svaku cijenu, velikosrpska politika te i on napušta vladu.
Tako malo-pomalo dolazi do zbližavanja dva stara protivnika – Radića i Pribičevića. Do prve ograničene suradnje HSS-a i SDS-a dolazi u Oblasnoj skupštini Primorsko-krajiške oblasti u siječnju 1927. godine. Nakon izbora u rujnu 1927., koje su obilježili teror vlasti, sve oporbene stranke Kraljevine počinju pregovore o stvaranju zajedničkog bloka kontra srpskih radikala. Tijekom pregovora dolazi do susreta Radića i Pribičevića u beogradskoj Narodnoj skupštini, koji dugi niz godina nisu međusobno razgovarali. Pregovori o oporbenom bloku propadaju, a HSS i SDS sami pokušavaju pronaći zajednički jezik. Napokon, 11. studenog 1927. godine dogovorena je rezolucija kojoj je osnovana Seljačko-demokratska Koalicija (SDK). Dogovoreno je da je su čelu Koalicije dva predsjednika – Radić i Pribičević, a pomaže im poslovni odbor od 8 članova (4 iz HSS-a i 4 iz SDS-a). Obje strane obvezale su se da će ući samo u onu vladu koja bi garantirala promjenu dosadašnjeg političkog sustava te da će djelovati u okviru Vidovdanskog ustava. Kao glavni prioritet SDK istaknuto je uvođenje demokratskog sustava, reforma uprave i državne administracije te čišćenje državnog aparata od korumpiranih elemenata.
Suradnja Radića i Pribičevića izazvala je veliko iznenađenje u cijeloj Kraljevini, a posebno su bili šokirani radikali koji su se ovom suradnjom osjetili ugroženima. Novostvorena koalicija otpočetka počinje agresivno održavajući zborove po cijeloj zemlji na kojima promiču politiku borbe protiv velikosrpskog hegemonizma. Uskoro SDK odustaje od Vidovdanskog ustava te traži da se Hrvatska, Slavonija i Dalmacija ujedine u jednu oblast.
Sve te izjave izazivaju radikale koji se žestoko obrušuju na SDK, što će u konačnici dovesti do poznatog atentata u Skupštini 20. lipnja 1928. godine. Nakon Radićeve smrti SDK pristupaju Ante Trumbić i Ante Pavelić (budući poglavnik NDH), a nakon uhićenja Pribičevića vodstvo Koalicije samostalno preuzima Radićev nasljednik Vladko Maček. Seljačko-demokratska koalicija djelovala je do kapitulacije Kraljevine Jugoslavije u travnju 1941. godine.
D.K.