Dana 12. studenog 1995. u Erdutu je potpisan Temeljni sporazum o Istočnoj Slavoniji, Baranji i Zapadnom Srijemu o mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja u ustavno pravni-poredak Hrvatske.
Vijest je zvučala iznenađujuće s obzirom na to da su predstavnici pobunjenih Srba tijekom pregovora bili nepopustljivi. No činjenica je da zapravo nisu imali izbora. Mogli su doživjeti samo još jedan težak vojni poraz koji bi najvjerojatnije izazvao novi izbjeglički egzodus poraženih.
Pregovori u stožeru UN-a u Erdutu počeli su još 3. listopada uz posredovanje supredsjedatelja Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji Thorvalda Stoltenberga i američkog veleposlanika Petera Galbraitha. Tada je potpisan sporazum o Temeljnim načelima za pregovore o Istočnoj Slavoniji, Baranji i Zapadnom Srijemu. Unatoč tomu što su tražili specijalan status, čak i autonomiju, tijek pregovora vodio je samo u jednom smjeru. Bio je to konačan poraz velikosrpskih ciljeva, pa su zato pregovori dugo trajali.
Slavko Dokmanović, gradonačelnik okupiranog Vukovara, poslije optuženik za ratne zločine na Ovčari, samo nekoliko dana prije konačnog potpisivanja mira tvrdio je da će „prije sebi odsjeći ruku, nego potpisati takav dokument“. Ipak, nova pobjeda hrvatskih snaga u operaciji Južni potez ubrzala je pregovore u Erdutu. Uz nazočnost Galbraitha i Stoltenberga sporazum su s hrvatske strane potpisali Hrvoje Šarinić, a sa srpske Milan Milanović.
Njime je dogovoreno da Vijeće sigurnosti UN-a uspostavi prijelaznu upravu do konačne integracije, uz mandat djelovanja na jednu godinu i mogućnost produljenja za još jedan mandat. Dogovoreni su razvojačenje, razmještanje međunarodnih snaga i uspostava snaga privremene policije te, što je najvažnije, povratak prognanih Hrvata. „Erdutskim mirom“ rat u Hrvatskoj je završen, a preostalo je još da se u prijelaznom razdoblju pobunjeni Srbi reintegriraju u državu protiv koje su se borili i da se prognani Hrvati vrate u svoje razrušene domove.
G.S.