U Lišanima Ostrovičkim, u nedjelju 14. studenoga svečano je proslavljena svetkovina sv. Nikole Tavelića. Misnom slavlju s procesijom, u centralnom svetištu sv. Nikole Tavelića za Franjevačku provinciju Presvetog Otkupitelja, presjedao je generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić…
U koncelebraciji su sudjelovali župnik Lišana fra Božo Mandarić, magistar bogoslova fra Ivan Režić te župnik Kistanja don Ivan Perković.
Tom prigodom, upriličen je blagoslov nove slike sv. Nikole Tavelića, izrađene po uzoru na povijesnu sliku s njegove kanonizacije u Rimu iz 1970. godine te manje slike za čašćenje u procesiji. Kopiju te slike, uništene tijekom velikosrpske agresije i okupacije Lišana (1991.-1995.), izradio je hrvatski slikar Nebojša Dimovski iz Mostara, a njene dimenzije su 200/170 cm. Uz nju, isti slikar izradio je i procesionu sliku manjih dimenzija (90/70 cm).
Pjevanje tijekom misnog slavlja predvodili su članovi pjevačkog zbora iz Lišana te dječji zbor, a uz ministrante, asistirali su bogoslovi fra Valentino Radaš i fra Josip Brandejs, dok je bogoslov fra Mate Šakić fotografirao. Na kraju misnog slavlja, župnik fra Božo Mandarić, idejni začetnik izrade slike sv. Nikole Tavelića, zahvalio je svemogućem Bogu na velikom danu za župu Lišane, predsjedatelju misnog slavlja, zaslužnima za organizaciju slavlja, dobročiniteljima za nabavu slike te fra Ivanu koji je bio u stalnom kontaktu s umjetnikom, autorom slike. Nakon župnika, o povijesti čašćenja sv. Nikole Tavelića, o provincijskom svetištu u Lišanima te o umjetniku, progovorio je fra Ivan Režić, koji je na koncu pročitao i osvrt samog akademskog slikara Nebojše Dimovskog o kopiji povijesne slike koju je naslikao.
Sveti Nikola Tavelić od davnina je štovan u hrvatskom katoličkom puku. Godine 1889., papa Lav XIII., proglasio ga je blaženim. Njegov je kult u razdoblju između dva svjetska rata dosegnuo vrhunac, te se očekivalo da će 1941., prigodom 1300. obljetnice veza između Hrvata i Svete Stolice, te prigodom 550. obljetnice njegove mučeničke smrti biti proglašen svetim. Međutim, do toga tada nije došlo. Papa Pavao VI., proglasio ga je svetim dana 21. lipnja 1970. godine.
Ni mjesec dana nakon proglašenja Nikole Tavelića svetim, dana 17. srpnja 1970., u Sinju na plenarnoj sjednici provincijskog kapitula Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, a na prijedlog tadašnjeg provincijala fra Petra Čapkuna, odlučeno je da se u župi Lišane, na području šibenske biskupije, nedaleko Tavelićeva samostana u Bribiru, podigne kao zavjet čitave Provincije centralno svetište sv. Nikole Tavelića. Tim više, jer je u Lišanima prije Drugog svjetskog rata započeta gradnja svečeve crkve. Nažalost, rat je omeo gradnju, a ni položaj crkve nije bio sretno odabran. Nikola Tavelić, rođen je te je proživio svoju mladost na području naše franjevačke Provincije i braći iste Provincije bilo je na srcu još dublje usaditi štovanje sv. Nikole u Provinciji i među narodom.
Župna crkva sv. Nikole Tavelića započeta je 1975. za župnikovanja fra Ivana Mirkovića, a prema nacrtu arhitekta Vinka Galića iz Mostara kao zavjetno svetište, a posvetio ju je 1978. godine, u odsutnosti šibenskog biskupa, hvarski biskup msgr. Celestin Bezmalinović. To je bila betonska građevina obložena benkovačkim kamenom u obliku oktogona i na ponos Lišana i cijelih Ravnih Kotara.
U Domovinskom ratu, tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku i okupacije mjesta i župe Lišane (1991.- 1995.), srpski agresor je krajem kolovoza 1991., miniranjem potpuno srušio crkvu sv. Nikole Tavelića. Crkvu je krasila velika slika sv. Nikole Tavelića te je i ona tada uništena. Na temeljima stare crkve, položen je 17. srpnja 1996. god., temeljac za novu crkvu. Izgrađena je crkva sa zvonikom zahvaljujući pomoći Provincije i Rottenburške nadbiskupije te je s okolišem dovršena 2003. godine.
Tijekom proglašenja svetim blaženoga Nikole Tavelića, u bazilici sv. Petra u Rimu je bila izložena slika čija kopija je danas blagoslovljena i vraćena na njeno prvotno prijeratno mjesto unutar crkve sv. Nikole Tavelića, centralnog provincijskog svetišta prvog kanoniziranog sveca u Hrvata.
Tom je prigodom Rimska kurija naručila od Likovne akademije u Rimu “Belle Arti” sliku sv. Nikole Tavelića i drugova. Umjetnici koji su naslikali spomenutu sliku su neki od studenata koji su u to vrijeme pohađali akademiju, ali ne znamo njihova imena. Moguće je da su u projekt izrade slike bili uključeni i slikari hrvatskog podrijetla. Nakon kanonizacije, slika je darovana tadašnjem šibenskom biskupu, blagopokojnom mons. Josipu Arneriću, a on ju je darovao župi sv. Mihovila – Lišane, odnosno centralnom provincijskom svetištu sv. Nikole Tavelića.
Idejni začetnik izrade kopije te povijesne slike je župnik Lišana fra Božo Mandarić, koji je to uz pomoć župljana ove župe i prijatelja realizirao. Činom blagoslova kopije povijesne slike Sv. Nikole Tavelića mučenika, ovoj crkvi i svetištu povraćen je njihov kulturni i duhovni identitet.
U Hrvatskoj i po svijetu mnoštvo je crkava posvećenih sv. Nikoli Taveliću i u njima vrlo lijepih slika i kipova. Ono što ovu crkvu i svetište čini posebnim jest činjenica da čuva povijesnu memoriju na čin kanonizacije sv. Nikole Tavelića, čašćenjem slike (kopije) koja je tog velikog dana 1970. godine bila u bazilici sv. Petra u Rimu.
Uz veliku sliku (dimenzija 200/170 cm), isti autor naslikao je i identičnu manju sliku za čašćenje u procesiji (dimenzija 90/70 cm). Obje slike su izrađene tehnikom ulje na platnu.
Slikar Nebojša Dimovski rođen je u Mostaru 29. siječnja 1988. godine. Srednju umjetničku školu završio je u Sarajevu, grafički smjer, nakon čega odlazi u Rim (Italija), gdje završava Likovnu akademiju (Accademia di Belle Arti di Roma) smjer slikarstvo pri Sveučilištu La Sapienza, u klasi prof. Andrea Volo i Constantino Baldino. Studij završava visokim prosjekom i tijekom studija njegova slika je izabrana za finale prestižne nagrade Premio Nazionale delle Arti, 2010., pod pokroviteljstvom talijanskog Ministarstva kulture, za koji su izabrani najbolji studenti svih akademija u Italiji. Nakon završenog studija odlazi u Nizozemsku, gdje skoro dvije godine provodi u istraživačkom radu, a dio tog procesa provodi u studiju američke kiparice Barbare Greenberg. Nakon Nizozemske prelazi u Madrid gdje provodi šest godina. Tijekom ovog razdoblja ima zapažene izložbe, od kojih izdvajamo: prvu nagradu na II. internacionalnom natječaju Valencia Kuna; finale 83 Jesenjeg salona, Casa de Vacas, Madrid (najstariji i jedan od najprestižnijih natječaja u Španjolskoj pod pokroviteljstvom Španjolske Kraljevske obitelji); Proljetni salón, Valdepenas; samostalna izložba pri Asocijaciji umjetnika i skulptora Španjolske i brojne kolektivne izložbe i finala internacionalnih natječaja.
Dimovski je član HKD Napredak – Glavne podružnice Mostar. Do sada je u BiH imao dvije izložbe, 2013. godine u Veleposlanstvu Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu te 2020. u Mostaru.
L.K.