Oslobađajuća presuda generalima Gotovini i Markaču 16.studeni 2012.godine!…
Bio je to dan velikog slavlja za Hrvate, za generale, njihove obitelji, prijatelje, ali i sve koji su vjerovali u pravdu.
Po objavi vijesti o oslobađajućoj presudi, nakon što su u travnju 2011. godine prvostupanjskom presudom osuđeni na 24, odnosno 18 godina zatvora za zločine počinjene tijekom i nakon Oluje, euforija je ubrzo zavladala Hrvatskom, i hrvatskim iseljeništvom širom svijeta.
„ Ima Boga!“ bila je prva reakcija uzbuđenog generala Markača, a Luka Mišetić, voditelj obrane hrvatskih generala, prenio je na svome Twitter-profilu poruku Ante Gotovine.
„ General Gotovina želi zahvaliti svima koji su omogućili da se ovaj dan ostvari“
Vladinim zrakoplovom krenuli su prema Hrvatskoj. Kad su stigli u hrvatski zračni prostor obratila im se zagrebačka kontrola leta.
„Dragi generali, želimo vam dobrodošlicu u hrvatski zračni prostor za koji ste se borili i žrtvovali. Od srca vam hvala na tome!“
Odgovorio im je general Gotovina:
„ Pozdrav vama! I mi smo sretni što dolazimo kući napokon. Hvala vam, dečki!“
Generale su zatim na Pantovčaku dočekali predsjednik Ivo Josipović, ministri Kotromanović i Matić te cijeli vojni vrh.
„Bili ste žrtve u miru. Nosili ste teret tuđeg zločina i tuđe pogreške. Održali ste sjajne govore danas na Trgu, pogledali ste u budućnost i kazali da idemo naprijed“ rekao je Josipović.
Gotovina se zahvalio na dočeku.
„ Danas je za mene sretan dan, poslije toliko godina, to je bio neizvjestan maraton s puno prepreka koje nisam niti razumio jer nisam pravnik“ rekao je general Gotovina i dodao da je stalno vjerovao da će suci donijeti pravednu i pravilnu odluku.
General Markač je naglasio kako je ponosan na sve koji su stvarali pobjedničku hrvatsku vojsku.
„ Moj ponos je bio srušen činjenicom da sam optužen, da sam dio zločinačkog pothvata. Mislio sam da ću umrijeti, ako se donese takva odluka – rekao je Markač te zahvalio institucijama države koje su im pomogle.
Unatoč oslobađajućoj presudi u tom svečanom i radosnom trenutku tadašnji predsjednik RH Ivo Josipović naglasio je da je zločina bilo!?
“Opće je uvjerenje cijelog naroda bilo da su generali nevini i to je sada potvrđeno. Ali moramo znati da je zločina bilo i zaslužene oslobađajuće presude nas ne smiju odvući od kažnjavanja svih ratnih zločina”, rekao je predsjednik Josipović.
Josipović naglašava zločine u ratu pa se obratio Gotovini i Markaču: “pogrešno ste optuženi zbog zločina drugih”
General Gotovina ga je ispravio:
„Domovinski rat je čist i pripada povijesti. On je temelj na kojem gradimo budućnost. Sretan sam što vidim moje suborce i prijatelje“
A general Markač je rekao: “Nemamo nikakve mrlje na povijesnoj karti”
Projugoslavenski mediji koji se nikako ne mogu pomiriti sa postojanjem samostalne države Hrvatske, koji ne priznaju velikosrpsku agresiju, izražavaju otvorenu mržnju prema „tuđmanovoj Hrvatskoj“ ostali su šokirani oslobađajućom presudom:
U redakcijskom komentaru Jutarnji list od 24. studenoga 2012. između ostaloga piše: „Presuda ne poništava dokaze o brojnim počinjenim zločinima, ne briše otvoreni govor mržnje predsjednika Tuđmana u pobjedničkom vlaku slobode, kao ni diskriminatorske mjere poduzete kako bi se Srbima onemogućio povratak u Hrvatsku. Utoliko su potpuno netočne tvrdnje da presuda generalima skida svaku mrlju s Oluje odnosno da sudski utvrđena nevinost Gotovine i Markača svake zamjerke i krimena oslobađa i Franju Tuđmana“
Ta se njihova retorika protegnula do dandanas i pretočena je u politiku Vlade Andreja Plenkovića „pomirbe i suživota“, bez priznavanja krivnje, bez plaćanja ratne odštete, bez otkrivanja sudbine nestalih (1853 neriješenih slučajeva ), po riječima Slobodana Miloševića“ tko nas to bre zavadi“
Prijedlog za povlačenje tužbi, a poznato je da je sa Srbijom nemoguć dogovor ( Memorandum SANU 2)
Tadašnji predsjednik RH Ivo Josipović iskoristio je oslobađajuću presudu Generalima, da bi 22.studenog 2012.godine predložio povlačenje međusobne tužbe za genocid pri Međunarodnom suda u Haagu između Srbije i Hrvatske:
„Ako se ono što se željelo postići tužbom može ostvariti dogovorom, tužbe postaju nepotrebne. U Hrvatskoj je ocjena o tome u rukama Vlade“, rekao je Josipović. Istovremeno je ocijenio da oslobađajuća presuda u Haagu za hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača minimizira izglede protutužbe Srbije, a da je neutralna u odnosu na hrvatsku tužbu.
Odbačene tužbe Hrvatske i Srbije za genocid
Međunarodni sud pravde u Haagu u potpunosti je odbacio tužbu Hrvatske protiv Srbije za genocid. U potpunosti je odbačena i protutužba Srbije.
Hrvatska je tužba tako odbačena s 15 sudačkih glasova, nasuprot dva.
Predsjednik Međunarodnog suda pravde u Haagu Peter Tomka objavio je presudu Međunarodnog suda pravde prema kojoj je u potpunosti odbačena tužba Hrvatske protiv Srbije za genocid. Premda je sud utvrdio da su tijekom rata 1991. do 1995. postojala neka djela koja upućuju na genocid na više lokacija u istočnoj Slavoniji, zapadnoj Slavoniji, Kordunu, Lici, Banovini i Dalmaciji, te da je postojao određeni obrazac ratovanja srpskih snaga koji ukazuje na mogućnost postojanja namjere genocida. Sud je zaključio da namjera srpskih snaga nije bila uništenje Hrvata na područjima koja su okupirale, nego da ih se silom natjera da napuste to područje, pa je sud zaključio da Hrvatska nije dokazala postojanje genocida.
Iako je Međunarodni sud pravde odbacio tužbu Hrvatske za genocid, potvrdio je da su srpske snage, predvođene Jugoslavenskom narodnom armijom, JNA „ počinile genocidna djela ubojstva, silovanja i nasilnog premještanja hrvatskog stanovništva“ na gotovo jednoj trećini zauzetog teritorija 1991.godine.
„Sud smatra da je utvrđeno da je ubijen veliki broj osoba od strane JNA i srpskih snaga „ tijekom sukoba na nekoliko lokaliteta u Istočnoj Slavonije, Banovine, Banije, Korduna, Like i Dalmacije.“ Nadalje dokazi pokazuju da je većina žrtava bio dio zaštićene grupe što ukazuje da su sistematski napadani. Sud je našao da je dokazano da su ubojstva članova zaštićene grupe počinjena i da je genocidna namjera uspostavljena, prema Članku 2 Konvencije o genocidu“
Protutužba Srbije „ za genocid nad srpskim stanovništvom Hrvatske 1995.godine prilikom akcije Oluja“ također je odbačena, jednoglasnom odlukom 17 sudaca. Vijeće je utvrdilo da su tijekom i nakon akcije Oluja također počinjena djela „ ubojstva i progona, no nisu pronađeni dokazi genocidne namjere hrvatskih vlasti da se hrvatski Srbi unište u dijelu ili cijelosti.“ Suci su zaključili da ako je egzodus oko 200 tisuća stanovnika srpske nacionalnosti prilikom Oluje i bio priželjkivan od strane hrvatskih vlasti, to je bilo daleko od namjere za uništenjem.
Problem nestalih u Domovinskom ratu će se rješavati – u Bruxellesu!?
Europska unija će inzistirati na tome da Beograd otvori svoje arhive kako bi se pronašli hrvatski građani nestali i ubijeni u Domovinskom ratu. (02.02.2015)
Međutim Srbija nije poduzela ništa, pa je još uvijek u 2021,godini, nepoznata sudbina 1.455 osoba te mjesto ukopa posmrtnih ostataka 398 smrtno stradale osobe, što ukupno čini 1853 neriješenih slučajeva iz Domovinskog rata.
Pravda Haškog suda za velikosrpsku i JNA agresiju na Hrvatsku, nije zadovoljena
U 25 godina rada, Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji donio je 90 presuda u ukupno 161 predmeta.
19 osoba oslobođeno je krivnje, 15 je prepušteno nacionalnim sudovima, 20 optužnica je povučeno, a kod 17 optuženih smrt je bila brža od pravde. Najpoznatiji su Slobodan Milošević, Goran Hadžić, Milan Babić…
Oni koji su slijedili Miloševićevu politiku dobili i najveće kazne. Za zločine u Hrvatskoj osuđeno je šestero Srba na ukupno 92 i pol godine zatvora. Za zločine u BiH šestero Srba osuđeno je na doživotni zatvor, a još 46 na ukupno 798 godina zatvora. Za zločine na Kosovu osuđena su šestorica na ukupno 113 godina zatvora.
Jedina optužnica za zločine u Hrvatskoj završila je oslobađajućom presudom, a za zločine nad Bošnjacima u BiH osuđeno je 17 osoba na ukupno 268 godina zatvora.
Ono u čemu Haški sud nije uspio jest pomirenje i suočavanje s istinom.
“Morate imati u vidu da se Tribunal nosi s percepcijama koje su stvorene tijekom ratnih godina, tijekom ratne propagande. A zatim i u poslijeratnim godinama kada su elite koje su vodile zemlje bivše Jugoslavije tijekom rata nastavile voditi svoje zemlje nakon ratnih sukoba. Njima nije bilo u interesu da se razotkriju ratni zločini koje su počinile snage pod njihovim zapovjedništvom i oni su protiv Tribunala vodili otvorenu kampanju”, izjavio je glasnogovornik Haškog suda Nenad Golčevski.
U Hrvatskoj je pored radosti zbog oslobađajuće presude generalima Gotovini i Markaču, ostao gorak okus zbog osude tzv. hercegbosanskoj šestorci, i suicida generala Slobodana Praljka,
„Slobodan Praljak nije ratni zločinac“
Kao dio udruženog zločinačkog pothvata s ciljem pripajanja dijela bosansko-hercegovačkog teritorija Hrvatskoj.
Bit i motiv rata , a što Sud nije uzeo u obzir, je velikosrpska ideologija, kojoj je CILJ bio uspostava VELIKE SRBIJE sa teritorijem Hrvatske na crti, Virovitica –Karlobag i cijela BIH.
Hrvatska se branila od velikosrpske agresije potpomognute od JNA i SPC-om kao idejnim nositeljem velikosrpske ideologije.
Haški sud nije ispunio svoju ulogu u osudi velikosrpske agresije, a time i velikosrpske ideologije, jer je ona veoma živa i nastavlja se kroz SRPSKI SVET!
Autor / Lili Benčik / hrvatskepravice
** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Braniteljskog portala već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**