30 godina od najveće tragedije u Požeštini za vrijeme Domovinskog rata. Tog 2.prosinca 1991.godine u zasjedi je ubijeno 11 hrvatskih branitelja od kojih je 9 bilo iz požeške 123.brigade. O tome je umirovljeni bojnik Mario Kalan pripremio slijedeće
(okolnosti i dokumentirane činjenice događaja)
ORGANIZACIJA SNAGA NEPRIJATELJA
U ljeto 1991. godine krenula je vojno organiziranje srbočetničke agresorske neprijateljske vojske u Zapadnoj Slavoniji. Donosimo nekoliko rečenica o organizaciji i modelu ustroja neprijateljskih snaga iz znanstvenog rada dr.sc. J. Raguža:
”Odmah po proglašenju Srpske autonomne oblasti (SAO) Zapadna Slavonija, 12. kolovoza 1991. godine Vlada SAO Zapadne Slavonije donijela je odluku o ustrojavanju postrojbi Teritorijalne obrane(TO) i uspostavi jedinstvenog sustava Teritorijalne obrane Srpske autonomne oblasti Zapadna Slavonija kao oružane sile Srpske autonomne oblasti. Tako je odlukom Narodne skupštine SAO Zapadne Slavonije 17. listopada 1991. godine Teritorijalna obrana SAO Zapadna Slavonija postaje dio jedinstvenog sistema Oružanih snaga (OS) Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). Time su osigurali jedinstveno zapovjedništvo i formalno pravo na oružje iz skladišta Jugoslavenske Narodne Armije (JNA). Od kolovoza pa do prosinca 1991. djelovao je Štab Teritorijalne obrane Zapadne Slavonije kojem su podređeni općinski štabovi TO dok su formacije postrojbi i štabova uređene po propisima Generalštaba OS SFRJ. Krajem listopada ili početkom studenog 1991. Štab je se smjestio u odmaralište Rade Končar u Novom Zvečevu na Papuku gdje je bila smještena i Vlada SAO Zapadne Slavonije. Prvi zapovjednik Štaba TO bio je Veljko Vukelić, a načelnik štaba potpukovnik Milan Lončar. Posljednji zapovjednik Štaba bio je pukovnik Jovan Trbojević postavljen za komandanta na Zvečevu u prvoj polovici studenog 1991. godine od strane Generalštaba OS SFRJ. Teritorijalnu obranu (TO) Slavonska Požega, koja je pokrivala zonu odgovornosti istočno od Pakraca, vodio je zapovjednik Zdravko Miščević, a nakon njega kapetan Željko Aleksić. Sjedište Štaba navodi se lovačka kuća „Leštat”.(dr. sc. Jakša Raguž, Ustrojavanje i raspad Teritorijalne obrane Srpske autonomne oblasti (SAO) Zapadne Slavonije 1991. godine, Zagreb 27. srpnja 2015.)
HRVATSKE SNAGE
Nakon osvajanja objekata JNA u rujnu 1991. godine, hrvatske snage povećavaju bojnu sposobnost te u Slavoniji nakon obrambenih aktivnosti kreću u napadne. Već krajem listopada 1991. godine na Zapadnoslavonskom bojištu situacija je krenula u korist hrvatskih snaga. Prva napadna operacija na Zapadnoslavonskom bojištu pod kodnim nazivom ”Otkos 10” na širem području Grubišnog polja polučila je uspjeh i završila u prvim danima studenog 1991. godine. Već krajem studenog 1991. godine 123. brigada HV Požega, kao i 136. brigada HV iz Podravske Slatine, prelaze iz I. Zbornog područja Osijek u II. Zborno područje Bjelovar sa zadaćom zajedničkog bojnog djelovanja na prostoru slavonskih planina (Zapovijed zapovjednika I. ZP Osijek od 21. 11. 1991.). U planskim aktivnostima napadnih bojnih djelovanja postrojbi na Zapadnoslavonskom bojištu planirane su još dvije operacije. Operacija ”Orkan 91” koja je započela 29. listopada 1991. godine i druga ”Papuk 91” s početkom 28. studenog 1991. godine. Obje operacije završavaju istovremeno 3. siječnja 1992. godine potpisivanjem Sarajevskog primirja (zemljovid Prvih napadnih operacija HV na Zapadno slavonskom bojištu 1991./92. fotka 1). Ovim prvim napadnim operacijama HV 1991. godine (”Otkos 10”, ”Orkan 91” i najvećoj po obimu ”Papuk 91”) na Zapadnoslavonskom bojištu oslobođeno je područje veće od 2000 km2, a što je najveće oslobođeno područje RH do operacije ”Oluja” 1995.
Prije prelaska u II. Zborno područje Bjelovar, 123. brigada HV Požega pod zapovijedanjem Miljenka Crnjca (danas umirovljenog general pukovnika) nakon formiranja linije obrane i zone odgovornosti na Zapadnoslavonskom bojištu od Oblakovca do Kantrovaca (dužina oko 46 km), dobiva zapovijed iz I. ZP Osijek o zauzimanju Radio relejnog centra TT.953 na vrhu planine Papuk (izvod iz zapovjedi zapovjednika I. Zbornog područja Osijek Karla Gorinšeka (fotka 2). Ne treba zaboraviti da to područje još uvijek u potpunosti ne kontrolira HV već je ono kao Radio relejni centar na dominantnoj koti Papuka pod snaga JNA u teritorijalnom sastavu tkz. ”Srpske autonomne oblasti Zapadna Slavonija”. Na osnovu zapovijedi I. Zbornog područja Osijek zapovjednik brigade M. Crnjac za tu zadaću određuje izvidničke snage brigade. Iz ulomka knjige ”Tada je trebalo imati petlju” donosimo slijedeće:
”U studenom 1991. počeli smo već određene pripreme za napadna borbena djelovanja. Uz to što što smo izvukli, odmorili i popunili elitni dio naših postrojbi, krenuli smo i s kvalitetnijom i složenijom obukom kako bi vidjeli gdje smo i što još moramo popraviti u svom radu i s postrojbama koje smo uglavnom planirali za uređenje i čuvanje bojišnice. Krajem listopada dobili smo zadaću da pod žurno poduzmemo aktivnosti oko zauzimanja baze na Papuku… Tri dana nakon što su napustili svoj tabor, 20. studenog 1991. dolazi mi zapovjednik izviđačkog voda Zlatko Jelić sa informacijom da su nakon provedena dva dana i noći, zajedno sa ojačanjem, ušli na prostor repetitora u samoj bazi, kojeg su neprijatelji napustili u žurbi te da su tamo zatekli dio opreme i tehnike koja je bila uništena i oštećena.
…Nakon posjeta bolnici i našim ranjenicima sazivam svoj stožer i dajem svom pomoćniku za logistiku zadatke kako bi osposobili zauzeti objekt i kako bi gore imali stacioniran dio snaga koji nam može puno koristiti ako budemo morali borbeno djelovati po Zvečevu i Vrhovcima. Tada dajem i nalog svom načelniku topništva naše brigade da izradi plan izmještanja i uporabe dijela jednocjevnih lakih lansera ili topova B-1 kako bi s tog prostora mogli djelovati po poznatim ciljevima, koje nismo mogli kvalitetno tući sa sadašnjih pozicija, a mogli bi ih tući iz baze. Šaljem izvješće o tome u zapovjedništvo OZ Osijek i tražim da mi daju upute što ćemo s bazom. Oni mi javljaju da je zadržimo dok iz GSHV-a ne pošalju stručni tim koji će procijeniti kakve su mogućnosti njezina korištenja.”(Miljenko Crnjac, general pukovnik „Tada je trebalo imati petlju“ Zagreb, 2017. str.153.)
Nakon izvršenja zadaće izvidničkih snaga odlučeno je da se taj objekt, kao dominantna kota, osigura trajno pod nadzorom naših snagama jačine jednog pješačkog voda. Zadaću za osiguranje tog objekta dobiva 1. bojna 3. satnija koja upućuje prvi vod na izvršenje zadaće. Potom se na položaj baze na Papuku dovode i topničke postrojbe 123. brigade koje djeluju po snagama neprijatelja u vrijeme priprema i provedbe Operacije ”Papuk 91” koja je počela 29. studenog 1991. Prema riječima načelnika topništva 123. brigade (informacija iz tog vremena) tim djelovanjima precizno su pogođeni ciljevi upravo na zapovjedništvu neprijateljskih snaga na Novom Zvečevu.
ZASJEDA NA PAPUKU 2. PROSINCA 1991.PRIPADNICIMA 123. BRIGADE U SAMOM POČETKU ”OPERACIJE PAPUK 91.”
Nažalost, 2. prosinca 1991. u podnevnim satima, snage srpskog neprijatelja koje dolaze s privremeno okupiranog područja Slatinskog Drenovca postavile su zasjedu na planinskoj komunikaciji Velika – RRC Papuk TT-953, odnosno na prostoru između današnjeg spomen obilježja i objekta Radio relejnog centra. Dobro organizirana zasjeda neprijatelja dočekala je našu kolonu motornih vozila koja je dolazila iz smjera Velike (očekujući da idu snage na smjenu osiguranja koja je tog dana bila odgođena). U teretnom motornom vozilu logistike TAM 150 bili su: Ivica Zlomislić, Branko Peći, Damir Pišmiš i Tomo Perić; u vozilu Pinzgauer bili su Davor Dragić, djelatnik zapovjedništva 123. brigade i vojni policajci Vinko Tomašević i Tomislav Pranjković; u drugom vozilu Pinzgauer bili su dva pripadnika 40. brigade veze iz Samobor (odred veze GS) Anđelko Tule i Tomislav Vužić-Mohenski.
Iz suprotnog smjera, odnosno s položaja objekta Radio relejnog centra prema Velikoj, krenuo je u osobnom motornom vozilu zastava GTL55 Tade Nikić, djelatnik zapovjedništva 123. brigade i Jozo Koutni, zamjenik zapovjednika 1. bojne 123. brigade. Nažalost, u toj zasjedi 2. prosinca 1991. godine, svi oni izgubili su život (fotografije vozila)
Na mjesto tragedije prvi je došao pripadnik treće satnije koji je sa vozilom išao prema objektu Radio relejnog centra, gdje se nalazio na osiguranju 3 vod 3. satnije 1. bojne 123. brigade. Zatečen prizorom vratio se prema mjestu Velikoj do Samostalnog izviđačkog voda 123. brigade odakle je obavješteno zapovjedništvo brigade u Požegi. Bez odgađanja iz vojarne u akciju izvlačenja poginulih upućuju se snage izvidničke desetine 1. bojne te ostale snage koje se su se nalazile u pripravnosti. Također su upućeni i pripadnici izviđačkog Samostalnog voda iz Velike te dio snaga Vojne policije. U večernjim satima istog dana osam poginulih bilo je transportirano na patologiju bolnice u Požegi, dok su ostali trojica prevezeni drugi dan 3. prosinca. Prema izvornom dokumentu, kriminalističkom izviješću Policijske stanice Požega, a na temelju patoloških pregleda tijela, evidentirano je da ”na tijelima poginulih nema elemenata kaznenog djela ratnog zločina” . (dokument krim. obrade br.4684/91.)
U Požegi je na Trgu Svetog Trojstva dana 5. prosinca 1991. godine, uz nazočnost desetak tisuća građana, održana velika komemoracija za poginule pripadnike. U suzama se obratio prisutnima i oprostio od svojih vojnika i zapovjednik 123. brigade Miljenko Crnjac, posebno su bile dojmljive ove rečenice: Vaša imena bit će trajno zapisana u 123. brigadi Zbora narodne garde, kao imena ljudi koji su vlastitom krvlju pisali stranice svijetle i ponosne hrvatske povijesti.
DRUGE NEPRIJATELJSKE ZASJEDE
Prisjetimo se i drugih neprijateljskih zasjeda na ovom dijelu Zapadnoslavonskog bojišta postavljenih 1991. godine. Od mjeseca rujna do kraja prosinca 1991. godine, srbočetničke neprijateljske snage postavile su tri velike zasjedne akcije od sela Kusonja do vrha Papuka u kojima je poginulo ukupno 43 branitelja.
Prva zasjeda neprijatelja dogodila se 9. rujnu 1991. u selu Kusonje u kojoj je poginulo 20 branitelja pripadnika 105. brigade HV Bjelovar koji su bili zakopani u masovnu grobnicu Rakov potok te eshumirani 1992. godine. Danas postoji obilježje te masovne grobnice u Rakovom potoku prema selu Brusnik. (fotka 4)
Druga zasjedna akcija neprijatelja bila je na Papuku 2. prosinca 1991. u kojoj je poginulo 11 branitelja 123. brigade HV Požega. Spomen obilježje njima u čast nalazi se na Papuku kod odvojka ceste za Jankovac. fotka 5 .
Treća zasjeda dogodila se 29. prosinca 1991. u dijelu sela Brusnik u kojoj je život izgubilo 12 branitelja 127. brigade HV iz Virovitice. Njihova tijela su razmijenjena i sahranjeni su u siječnju 1992. u Virovitici. Spomen obilježje njima u čast nalazi se odmah do obilježja masovne grobnice Rakov potok. fotka 6
Mario Kalan /izvor-pozeskivodic.com
