Četiri svijeće vijenca predstavljaju četiri tjedna adventa. Svaka simbolizira 1000 godina, zajedno 4000, što je biblijsko vrijeme od stvaranja Adama i Eve do rođenja Krista…
Iako suvremeni vijenci imaju svijeće različitih boja, a običaj dopušta korištenje i bijelih, tradicionalno se na vijenac stavljaju tri ljubičaste i jedna ružičasta. Na prvu nedjelju adventa ili došašća pali se prva ljubičasta svijeća, proročanska, u sjećanje na proroka Izaiju koji je prorekao rođenje Krista. To je i svijeća nade. Druga ljubičasta, svijeća Betlehema koja simbolizira Kristove jaslice, a predstavlja ljubav, pali se drugu nedjelju…
Kršćani su do srednjeg vijeka usvojili običaj praviti vijence o Božiću te su ih počeli koristiti kao dio duhovnih priprema za Božić jer prema Bibliji, “Krist je svjetlo svijeta”. Ipak, prema nekim izvorima smatra se da je prvi adventski vijenac, najbliži onome kakav poznamo danas, osmislio protestantski pastor, osnivač doma za siromašnu djecu u Hamburgu, Johann Hinrich Wichern 1839. godine. Budući da su ga djeca stalno propitkivala kada će Božić, konstruirao je drveni krug od kotača zaprežnih kola na koji je stavio 19 malih crvenih i četiri velike bijele svijeće. Svaki bi dan palio po jednu crvenu, a bijele nedjeljom kako bi djeca bolje pratila približavanje dugoočekivanog blagdana. Taj je običaj uskoro našao svoje mjesto u protestantskim crkvama diljem Njemačke, a veliki je vijenac polako evoluirao u manji s 4 ili 5 svijeća. U 20-im godinama prošlog stoljeća postao je i dio rimokatoličke tradicije.
Predložak za Obred paljenja druge svijeće na adventskom vijencu može se preuzeti na stranicama Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije.
L.K.