Kažu da bi ukinuli spomen Božića. Kao da Boga već nisu ukinuli iz svojih života pa bi i drugima. Njihov bog lažnog sjaja, konzumerizma i dominacije nad drugima dajući mrvice manje vrijednoj rasi siromašnih i nerazvijenih, nije mi potreban, ne poznam takvog boga niti ga želim…
Ne želim bor pun ukrasa i lampica, miris pečena mesa i kolača, kuhana vina iz drvene kućice gazeći umjetni snijeg…ne želim jer moj brat i sestra su sami, njihova trpeza je bol i glad…ne želim zadovoljiti savjest mrvicama..
Možda povjerujem u njihova boga kada pozovu siromahe u dvore, isti ti EU predatori koji ne žele Božić niti spomenuti. Ne treba mi njihov božić, ne želim ga. Ustvari, davno sam ga ukinuo uredbom srca. Jednoglasno.
Sveti Nikola je 325. godine na prvom Nicejskom Saboru svećenika i heretika Arija ošamario jer je nijekao Isusovu istobitnost s Ocem. Skrivanje Božića ne može sakriti Boga jer Bog se objavljuje kome hoće, kada hoće i kako hoće. Boga se ne može sakriti. To je uzaludan trud.
Da li bih nekoga ošamario? Bih. Sebe najradije. Svaki put kad nisam Božji a to nije rijetkost. Šamarao bih i predlažem vama isto, đavla molitvom, često, jako često. Dok se on trudi sakriti spomen Boga, hajdemo molitvom, postom i milosrđem osvajati ljude za Boga.
Jest, ovo su samo slova razbacana na ekranu, ali molitva, prisutnost sutra na zornici, ispovijed i pričest, to je susret sa vječnosti, sa živim Bogom koji te mijenja a mijenjajući tebe mijenja svijet, mijenja povijest….Božić dolazi polagano iz tvoga srca u kojemu se rađa. Nosi ga drugima. Ne moraš ga spomenuti, Bog će se objaviti onom kome treba. Bog će pobijediti. S tobom dragi čovječe. Tako mu se svidjelo. Budi Božji, budi Božić drugima.
O. Krešimir Josip
L.K.