SENSE – Centar za tranzicijsku pravdu (SENSE CTP) obilježava 30. godišnjicu granatiranja Dubrovnika petodnevnom internet kampanjom Dubrovnik 1991-Spomenici na nišanu u okviru programa sjećanja na mjesta zločina i žrtve. Danas su objavili 10-ominutni dokumentarac u kojem su dubrovčani svjedočili na haškom tribunalu o srpsko-crnogorskom i jna uništavanju Grada Dubrovnika…
Kratki film-Pogledajte u nastavku…
Zanimljivo je napomenuti koliko su predstavnici UNESCO-a bili razočarani i koliko su se, kako kažu, stidjeli srpskog granatiranja Dubrovnika i uništavanja i rušenja Stare jezgre grada koji je upravo UNESCO zaštitio…Kažu da im je to bilo nezamislivo, ali su srbi u svojoj brutalnoj agresiji na Hrvatsku uništili i spalili na desetke tisuća spomenika kulture, sakralnih i drugih vrijednih povijesnih građevina, otuđili jako veliki broj kulturnog i drugog baštinskog blaga iz srpskom agresijom okupirane Hrvatske… SENSE i svi ostali trebali su mnogo ranije odreagirati ili neka reagiraju ubuduće još barem desetak-20 godina , ne samo vršeći nikakav pritisak na Srbiju da Hrvatima nadoknadi načinjenu kulturnu i materijalnu štetu koja je nemjerljiva novcem već jako ozbiljno kao međunarodne organizacije poput UN-EU i svih ostalih. A žrtve srpske agresije?? No, UNESCO, SENSE, UN, EK, EU- kao i veliki broj nevladinih udruge se baš i ne zalažu da Srbija odgovara za nanesen kulturocid i fašistički genocid učinjen Hrvatskoj. No, nikad nije kasno da se upotrijebe alati koje imaju UN, EK, EU i svi ostali koji su Hrvatima uveli embargo na naoružanje i samim tim nam kao napadnutom narodu onemogućili zagarantirano ljudsko pravo na obranu od bilo koje (u ovom slučaju od brutalne srpske oružane agresije!) Nikako se ne smije zaboraviti naplata od agresorske Srbije za svu porušenu, pokradenu materijalnu baštinu ali poseban naglasak se mora staviti pred obvezu Srbije za isplatom ratne odštete svima koji su u obrambenom Domovinskom ratu izgubili i po cijele obitelji, kao i naplate odštete svim zarobljenicima koji su čamili i bili ubijani u srpskim koncentracijskim logorima. Nadalje, od Srbije ustrajnije i državnički odlučnije zatražiti sve spoznaje o našim nestalim koje i dan danas obitelji traže a koji su po Hrvatskoj, i po nekim spoznajama, čak odneseni i u Srbiju te su ih srpski monstrumi tamo negdje pokopavali u masovne grobnice. Sve to Hrvatska kao članica EU MORA promptno i bez fige u džepu javno zatražiti od Srbije kojoj se već polako uz pripomoć Hrvatske politike priprema put u EU u koju po svim zločinačkim parametrima ta zemlja ne može nikada ući…Ili, barem ne , sve dok ne ispuni sve obveze koje mora ispuniti da bi prošla , naročito poglavlje 23 i 25…U protivnom sve bi to bilo ne samo neozbiljno od Hrvatske , već neodgovorno politički i samim tim odobravanje nečega čemu Srbija teži a to je izjednačavanje agresora i Hrvatske kao napadnute žrtve, što bi bilo ravno izdaji svih nacionalnih vrijednosti RH.
H.H.
