Na današnji dan prije 22 godine umro je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman!…
In memoriam: Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman (1922.-1999.)
PROŠLE SU 22 GODINE
Franjo Tuđman preminuo je na današnji dan, Najveći državnik kojeg je hrvatski narod imao u svojoj slavnoj povijesti!
Pod odlučnim vodstvom dr. Tuđmana, Republika Hrvatska međunarodno je priznata te je uz hrabrost i žrtvu hrvatskih branitelja obranjena i oslobođena u Domovinskom ratu. Svojom je državničkom mudrošću osigurao mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja, a državotvornom vizijom zacrtao europski i atlantski put Hrvatske.
U nacionalnom će sjećanju dr. Tuđman ostati upamćen kao najveći državnik kojeg je hrvatski narod imao u svojoj slavnoj i bremenitoj povijesti. Demokratska, slobodna i samostalna Hrvatska njegovo je najveće postignuće.
Prepoznavši povijesni trenutak, pod njegovim vodstvom HDZ je postao okupljajuća, stožerna stranka koja je, na temeljima nacionalne pomirbe i zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske, vodila hrvatski narod do stoljećima sanjane slobode. Neka mu je vječna slava i hvala”, objavio je HDZ.
U prigodi 22 obljetnice smrti prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, izaslanstvo Hrvatskog generalskog zbora predvođeno predsjednikom Pavlom Miljavcem, potpredsjednicima Ljubom Ćesićem i Josipom Lucićem te glavnim tajnikom Marinkom Krešićem, položilo je u petak 10. prosinca 2021. vijenac i zapalilo svijeće na njegovom grobu na zagrebačkom Mirogoju.
Franjo Tuđman bi sigurno da je poživio proveo lustraciju. Tuđman je bio svjestan da u uvjetima velikosrpske agresije i međunarodno nepriznate Hrvatske ne može ići u unutarnji obračun s moćnim udbaškim lobijem…
Zato je inzistirao na pomirdbi kako bi prvo obranio zemlju a potom osigurao i međunarodno priznanje Hrvatske. Unutarnje sređivanje države trebalo je uslijediti nakon ostvarenja pobjede u Domovinskom ratu, međutim činjenica jest kako ni dan danas nema ozbiljne političke volje suočiti se ili iznijeti na svjetlo dana sve mračne tajne i moć komunističke tajne službe i njezine mreže u Hrvatskoj….
Podsjetimo sve one političke diletante, profitere i sve ostale koji su se od smrti Franje Tuđmana jurišnički odlučili na detuđmanizaciju te po svaku cijenu nastojali i još uvijek nastoje umanjiti lik i djelo prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana te Hrvatsku državu poistovjetiti sa NDH nazivajući je fašističkom tvorevinom upravo zbog toga što je Hrvatska nakon osam stoljeća pod rukovodstvom Tuđmana izvojevala svoju samostalnost u obrani od srpskog agresora koji je izvršio brutalnu agresiju na Hrvatsku…Sa ovom činjenicom razni mrzitelji svega hrvatskog i danas nastoje destabilizirati samostalnu, suverenu, demokratsku Hrvatsku koja je članica EU, NATO i svega onog što je prvi hrvatski predsjednik pod svojim mudrim i hrabrim vodstvom uspio u teškim vremenima predvidjeti i otvoriti put na krvi stvorenoj Hrvatskoj da danas bude ravnopravna članica ali i samostalna država koja će se znati i moći skrbiti za svoj narod koji nije kalkulirao kad je trebalo ginuti za Hrvatsku…
Iz govora Tuđmana u UN davne ratne 1992 godine bi mnogi hrvatski političari trebali izvlačiti ono najbolje što je Tuđman tada govorio i samim tim ne nasjedati raznim provokacijama, podmetanjima i pokušajima destabilizacije i stvaranja u javnom prostoru potpuno krive slike o Hrvatskoj samo kako bi unosili nemir žaleći za svojom pokojnom jugoslavijom koja im je još urezana u njihove izopačene glave i memorije…
Govor Dr Franje Tuđmana u prigodi primanja RH u članstvo UN-a
Ujedinjeni narodi, New York City, 22. svibnja, 1992. godine
Gospodine predsjedniče,
Vaše ekselencije,
dame i gospodo!
U ukupnoj povijesti razvitka i međunarodnog položaja jednoga naroda ne može biti važnijeg događaja od priznanja njegove samostalnosti i suverenosti, i njegova primanja u svjetsku zajednicu ravnopravnih i neovisnih država, kakva je u naše doba Organizacija ujedinjenih naroda. Stoga mi dopustite da u ime hrvatskoga naroda i Republike Hrvatske izrazim najdublju zahvalnost za primanje u OUN:
– glavnom tajniku OUN-a g. Boutros Boutros-Ghali-ju;
– predsjedniku Vijeća sigurnosti g. Peteru Hohenfellneru i svim njegovim članovima koji su Rezolucijom 753 (1992.) jednoglasno preporučili primanje Republike Hrvatske u članstvo UN-a;
– i na kraju osobito predsjedniku ovog 46. zasjedanja Glavne skupštine, g. Samir S. Shihabi-ju, i svim sudionicima ove plenarne sjednice, koji su nam današnjom odlukom o primanju iskazali čast i povjerenje koje je Hrvatska jamačno zaslužila i koja će nastojati u potpunosti opravdati.
Ekselencijo,
štovani predstavnici slobodnih zemalja svijeta!
Današnjim danom Hrvatska je zadobila svoj međunarodni legitimitet. Njezina zastava, koja je svetost svakom hrvatskom čovjeku, jer je zbog nje bio osuđivan i proganjan u tuđinu, vijorit će se odsada slobodno pred zgradom OUN-a, i svuda po svijetu, s posvetom i međunarodnoga priznanja.
Hrvatski narod jedan je od najstarijih naroda sadašnje Europe. On ima pisane dokumente i biljege o svojoj nacionalnoj državnoj samobitnosti, te o pripadnosti zapadnoeuropskoj civilizaciji, od sedmoga stoljeća (n. e.) pa nadalje, u kamenu i na pergameni, u književnosti i umjetnosti, i što je najvažnije u svom duhovnom biću. Hrvatski narod može biti ponosan na svoj udjel u duhovnoj i tvarnoj kulturnoj baštini čovječanstva. Uzgred nije slučajno što je njezin mali dio nazočan i ovdje. Ulaz kojim prolazimo u dvoranu glavne skupštine Ujedinjenih naroda napravljen je od mramora s hrvatskog otoka Brača. U mojoj se domovini taj kamen smatra simbolom hrvatske opstojnosti. U njemu su se ogledali, tijekom mnogih stoljeća, svojim umjetničkim dijelima, najveći hrvatski kipari, a među njima i Antun Augustinčić čija se konjanička figura, “Spomenik mira”, nalazi u parku iza ove iste palače Ujedinjenih naroda.
Od desetog do dvanaestog stoljeća Hrvati imaju svoje samostalno kraljevstvo pod narodnim vladarima. Povijesne mijene i nezavidan geopolitički položaj njihove zemlje – na razlučnici civilizacija zapadne i istočne Europe – uvjetovali su da poslije toga, od XII. do XX. st. (do 1918.) budu u zajednici s ugarskom i habsburškom krunom. Međutim, kako u toj, tako i u kasnijoj jugoslavenskoj višenacionalnoj državnoj zajednici, hrvatski je narod sačuvao svoju samobitnost – o čemu posebno svjedoči slavna Dubrovačka Republika – težeći neprekidno punoj samostalnosti i suverenosti. Taj najviši cilj, ostvarenju kojega žudi svako narodno biće, od trenutka kad u svom razvitku dostigne stupanj posebne nacionalne, političko-kulturne samosvijesti, i kad mu to međunarodne okolnosti dopuštaju, hrvatski je narod – kao i mnogi drugi manji narodi – ostvario u današnje doba. To je naime doba u kojemu čovječanstvo, zbog znanstveno-tehnološke (stvaralačke ali i razorne) svemoći, doživljava dosada najviši stupanj civilizacije (kulturne, gospodarske, tehničke, prometne, informatičke) integracije, ali istodobno i nacionalne individualizacije. U prožimanju ovih, u biti suprotnih tendencija čovječanstvo teži stvaranju jedinstvene svjetske zajednice, kao uređenoga međunarodnog poretka samostalnih suverenih država, nastalih na opće prihvaćenim načelima o pravu naroda na samoodređenje i slobodu.
No, hrvatski narod nije ostvario svoju samostalnost i suverenost u sklopu samo ovakvih općih tendencija, već i pod posebno teškim okolnostima sloma totalitarističkoga socijalističkog sustava u Europi i raspada višenacionalne jugoslavenske državne zajednice. Hrvatska je nakon uspostave demokratskog poretka i proglašenja samostalnosti plebiscitarno izraženom voljom naroda, morala podnijeti teške žrtve za očuvanje svoje suverenosti. Hrvatskoj je bio nametnut rat jugo-komunističke armije i srpskog imperijalizma za restauraciju komunizma i osvajanje hrvatskih područja. U tom ratu, u kojem se hrvatski narod našao goloruk naspram tehnički nadmoćne oružane sile JA, Hrvatska je, obranivši svoju slobodu i demokraciju, stekla i međunarodno priznanje na putu u punopravno članstvo u KESS-u i u OUN-a. Taj rat, međutim, još nije posve okončan, osobito stoga što su ga izazivači proširili i na susjednu Bosnu i Hercegovinu, usprkos angažiranju EZ-a i Vijeća sigurnosti OUN-a.
Užasne su posjedice toga barbarskog rata na kraju XX. stoljeća. U Hrvatskoj je poginulo i ranjeno tridesetak tisuća ljudi, pretežito građanskih osoba i potpuno su razorena mnoga naselja i čitavi gradovi, uništeno nekoliko stotina povijesnih spomenika, gospodarskih, crkvenih, zdravstvenih i školskih objekata. Dimenzije stradanja civilnog pučanstva u ovom agresivnom ratu protiv Hrvatske očituju se u činjenici da je u Hrvatskoj prognano ili izbjeglo iz svojih ognjišta više od šesto tisuća ljudi, nemoćnih staraca, žena i djece. A povrh toga oko četvrt milijuna ljudi izbjeglo je iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku.
Zbrinjavanje prognanih i izbjeglih ljudi nadilazi mogućnosti ratom iscrpljene Hrvatske. Stotine tisuća ugroženih ljudi očekuje pomoć međunarodne zajednice. Osim toga, Hrvatska apelira na najviša tijela svjetske organizacije, da zajedno s EZ-om i KESS-om, poduzmu odlučnije i djelotvornije korake radi neodložnog okončanja rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, radi uspostave mira i stabilnog međunarodnog poretka u ovom dijelu svijeta.
Ekselencijo,
dame i gospodo!
Članstvo u Ujedinjenim narodima kruna je međunarodne potvrde suverene državnosti Republike Hrvatske. Međutim, mi smo duboko svjesni odgovornosti koju tim članstvom preuzimamo. Čast mi je s ovom mjesta svečano izjaviti da Republika Hrvatska u svemu prihvaća Povelju Ujedinjenih naroda, te da će biti privržena načelima te Povelje i vladavine međunarodnog prava, na temelju kojih je Hrvatska izvojštila svoje međunarodno priznanje. Hrvatska će odsada, kao punopravni član Ujedinjenih naroda, moći uživati veću podršku svjetske organizacije u naporima za mirno rješenje krize na tlu bivše Jugoslavije, na načelima Povelje UN-a, za uspjeh Mirovnih snaga Ujedinjenih naroda, za rješavanje spomenutog problema izbjeglica, za poticanje gospodarskog razvitka. Republika Hrvatska prihvaća načelo po kojem međunarodna zajednica ima pravo posredovanja u slučajevima kršenja osnovnih ljudskih prava i etničkih prava, ugrožavanja mira, ili ekološke stabilnosti naše planete.
Hrvatska je prihvatila završne dokumente Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji, a također i načela na kojima djeluje Mirovna konferencija u Bruxelles-u, za rješenje jugoslavenske krize i odnosa između država što nastaju na tlu bivše Jugoslavije. Sve to govori jasno da Republika Hrvatska želi biti vjerna načelima na kojima se zasniva Povelja, načelima mira, pravde i međunarodne suradnje bez ikakve diskriminacije. Hrvatska želi biti djelotvorni čimbenik suvremenog međunarodnog poretka koji se izgrađuje na opće prihvaćenim načelima antifašizma i demokracije.
Hrvatski je narod i sam u Drugom svjetskom ratu dao znatan prinos borbi protiv naci-fašizma koji je ugrozio demokratski poredak Europe i svijeta. (S ponosom mogu pripomenuti da sam i sam kao mlad čovjek i sudjelovao u tom ratu protiv fašizma). Hrvatska je, u sastavu bivše državne zajednice, dala i znatan prilog rješavanju problema osamostaljivanja zemalja trećeg svijeta i njihova gospodarskog razvitka. A to je služilo i jačanju uloge Ujedinjenih naroda u hladnoratovskom razdoblju.
Na kraju želio bih, gospodine predsjedniče, dame i gospodo, istaknuti našu čvrstu odlučnost da međunarodno priznatu Republiku Hrvatsku izgrađujemo na načelima otvorenoga, demokratskoga i slobodnoga društva. Želimo da Hrvatska bude, u političkom i gospodarskom smislu, država pravnog poretka i slobodan dom svih njezinih građana. Hrvatska želi biti otvorena za svestranu suradnju sa svim susjednim i drugim zemljama Europe i svijeta. Hrvatska želi biti oslonac mira i stabilnosti međunarodnoga poretka i dostojan član Ujedinjenih naroda.
M.M. / Braniteljski portal
U prilogu cijela objava MVPEI
Foto-screenshot-MVPEI ne spominje prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana
