U večernjim satima u srijedu 15. prosinca u svetištu blaženih s. M. Jule Ivanišević i četiriju susestara Kćeri Božje ljubavi poznatih kao Drinske mučenice, u crkvi Kraljice svete krunice na Banjskom brijegu u Sarajevu svečanu koncelebriranu misu predvodio je vrhbosanski nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH Tomo Vukšić…
Zajednici sestara Kćeri Božje ljubavi iz samostana sv. Josipa na Banjskom Brijegu pridružile su se na misnom slavlju i sestre iz Novog Sarajeva te redovnice drugih družbi i brojni drugi štovatelji Drinskih mučenica među kojima i učenici nastanjeni u internatu Katoličkog školskog centra sv. Josipa koji djeluje u sklopu toga u komunističkom vremenu oduzetog i kasnije vraćenog sestarskog zdanja.
Uime sestara Kćeri Božje ljubavi riječi pozdrava nadbiskupu Vukšiću i okupljenima uputio je odgojitelj u internatu KŠC-a i rektor crkve Kraljice svete krunice vlč. Sandro Jurešić. Uvudeći u misu nadbiskup Vukšić pozvao je sve da mole zagovor pet blaženih sestara da svi ljudi i svi narodi u toj zemlji, u svim trenucima i u svim uvjetima, slijede put dobra, put Božji.
U propovijedi nadbiskup Vukšić podsjetio je kako je „do četvrtka uvečer 11. prosinca 1941. u mjestu Pale u svom samostanu, koji je nosio naziv Marijin dom, živjelo je ustaljenim redovničkim životom pet časnih sestara, članica Družbe kćeri Božje ljubavi“.
„U skladu s karizmom i poslanjem vlastite zajednice, svjedočile su svoju katoličku vjeru. U samostanu su živjele prema pravilima svoje zajednice, a u mjestu vodile osnovnu školu, u njoj održavale nastavu, pomagale susjedima od kojih su najbrojniji bili pravoslavci, njegovale bolesnike, pekle kruh djeci državnoga dječjeg doma te, u skladu sa svojim mogućnostima, pomagale siromahe i prosjake. Zbog toga je njihova kuća bila prozvana gostinjcem siromaha. Do kobnoga prosinačkog četvrtka već je bilo prošlo dosta mjeseci prve ratne godine. Kroz to vrijeme na svim stranama nesigurnost je rasla a zlo se umnažalo. U njihovu mjestu također su se smjenjivale različite vojske. Smrt i nasilje sve su bili češći i povećavala se glad i siromaštvo. Nepovjerenje je jačalo a mržnja se umnažala. Tako je bilo u cijeloj Europi pa i na Palama. Rat se sve više pretvarao u svjetski te je uskoro i dobio taj naziv. Stoga je cijeli pošteni svijet vapio za mirom, za svjedocima dobrote, razumijevanja i uzajamnoga poštivanja“, kazao je nadbiskup Vukšić, ističući da su i sestre bile svjesne opasnosti o čemu svjedoči i pismo poglavarica samostana s. Jule njezinoj rođenoj sestri u kojem šalje dvije svoje fotografije „s molbom da se nje, ako bude ubijena, sjećaju u molitvi“ te dodaje sljedeće riječi: „Neka nam dragi Bog dadne sretnu i lijepu smrt i ne treba nam ništa drugo.“
„U hladnu večer 11. prosinca 1941., dok su Pale bile prekrivene snijegom, u samostan su upali ljudi zlih nakana, opljačkali su ga i zapalili, a svih pet sestara poveli sa sobom u zarobljeništvo prema padinama Romanije. Sutradan, u petak ujutro, prema kasnijem svjedočenju jednoga zarobljenika, kojega su vodili zajedno sa sestrama a koji je međutim preživio, njega i četiri sestre četnici su poveli prema Goraždu. Putom sestre skoro da i nisu razgovarale već su samo molile. A kad bi štogod progovorile, izražavale su brigu za staru sestru koju su vojnici ostavili toga petka ujutro. U Goražde su svi, nakon četiri dana teškoga putovanja, dovedeni 15. prosinca oko pet sati popodne i smješteni u različite prostorije, odvojeno muškarci i četiri sestre. Malo nakon toga, prema svjedočanstvu nekoliko svjedoka, začula se vika muških glasova, provaljivanje vrata i plač iz ženskih usta. Borile su se sve dok im nije bila pokidana gornja odjeća. Onda je jedna otvorila prozor i iskočila a druge su je slijedile. Sve ostalo je već poznato“, rekao je nadbiskup Vukšić.
Usred moralnoga mraka i izgubljenosti ljudi, primjeri se kršćanskih mučenika pojavljuju kao svjetlila koja naznačuju ispravan smjer i put. Njihovi životi i primjeri su draguljarnica i najveće bogatstvo Crkve. Oni su za nas kao kompas u ruci, koji zalutalom čovjeku pomaže da se sa stranputice vrati na pravi smjer i vodi ga pravim putom. A govor o mržnji, koja je progonila mučenike, tu je samo zato da podsjeća kako se nitko ne treba i nikada ne smije ponašati, pojasnio je nadbiskup.
„Nitko, nikada i ni na koji način ne smije ugroziti ljudski život, poručuju kršćanski mučenici. Nitko i nikada ne smije ugrožavati mir i prijetiti ratom. Nigdje na svijetu. To večeras poručuju, vape i mole Drinske mučenice. Zajedno s nama jednako zazivaju također sve majke u crnom, sve udovice, sve žene kojima je učinjena sila, svako siroče, svaka razorena kuća, svako ugašeno domaćinstvo, svaki nasilno oduzeti život, sve žrtve rata i svaki njihov grob. U tom smislu, opomena Drinskih mučenica postaje dodatno suvremena u naše dane koji obiluju neodgovornim riječima”, istaknuo je mons. Vukšić. Na kraju mise pred pokrajnjim oltarom na kojem je slika Drinskih mučenica izmolio je molitvu za njihovo proglašenje svetim.
Prigodna misna čitanja pročitale su učenice Katoličkog školskog centra, a molitvu vjernika s. Terezija Antunović. Liturgijsko pjevanje animirao je zbor iz župe Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu uz orguljsku pratnju s. Mirele Iličić.
Proslavi je u subotu, ponedjeljak i utorak prethodila trodnevnica s misom i prigodnom propovijedi. Misna slavlja predvodili su mons. Slađan Ćosić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije, fra Jozo Marinčić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene i mons. Luka Tunjić, nacionalni ravnatelj PMD-a u BiH. U nedjelju 12. prosinca u Goraždu je vrhbosanski nadbiskup metropolit kardinal Vinko Puljić slavio misu i molio na mjestu stradanja Drinskih mečenica.
O životu pet blaženih sestara više na mrežnoj stranici Provincije Božje providnosti sestara Kćeri Božje ljubavi posvećenoj Drinskim mučenicima: http://mucenice.kblj.hr/zivotopisi/
