Priča o Isusu iz Gvozdanskog
Na današnji dan 13. siječnja 1578. godine turski su osvajači, nakon 74 dana opsade, ušli u utvrdu Gvozdansko u kojoj su zatekli mrtve, smrznute hrvatske branitelje, koji se nisu htjeli predati, već su radije umrli od gladi i zime, ustrajni u obrani svog doma i domovine. Priča o Gvozdanskom spada u svjetske jedinstvene motive spremnosti čovjeka da obrani svoje, do zadnjeg daha.
Nažalost, tragična povijest osvajanja i ubijanja u Gvozdanskom ponovila se i to ne jednom, nego još DVA PUTA.
Velikosrpski, jugoslavenski osvajači su o BOŽIĆU 1941. godine u Gvozdanskom pobili 55 Hrvata i nakon tog zločina srušili župnu crkvu svetih Filipa i Jakova.
Isti osvajači, dakle velikosrpski, jugoslavenski, 1991. godine su u svojoj agresiji ponovno, po drugi put, srušili župnu crkvu svetih Filipa i Jakova, te zaklali troje stanovnika tog malog prenapaćenog mjesta.
U velikosrpskoj, jugoslavenskoj agresiji od 1991. do 1995. godine na području BANOVINE nije ostala cijela niti jedna katolička crkva, kapelica, pa čak ni raspelo na raskrižjima.
Ova priložena fotografija nosi naslov “Streljani Isus 1991. – Gvozdansko.”
Isusa su 1991. godine za BOŽIĆ bez suda streljali velikosrpski, jugoslavenski osvajači u crkvi svetih Filipa i Jakova, gdje je ova fotografija i snimljena.
Isti velikosrpski, jugoslavenski osvajači i agresori streljali su vjerovatno na isti način i 1941. godine Isusa u istoj crkvi, koju su srušili.
Dakle, srušili su crkvu i ubili Isusa u Gvozdanskom DVA PUTA.
A Isus je i Krist i Hristos!
Oni koji su ga ubili, ubili su ga vaistinu svakome tko vjeruje u njega.
Jer kalendara su dva, ali Isus je jedan; Krist, Hristos.
A oni koji su ga ubili sigurno nisu vjerovali ni u Isusa, ni u Krista, ni u Hristosa.
Ubili su njega i njegov vjerni narod. Ovce paše njegove su poklali.
U Gvozdanskom danas živi 19 stanovnika!
I kada se sada govori o zaboravu, oprostu, pomirbi, ekumenizmu, okretanju u budućnost i zaštiti manijina, trebalo bi otići u Gvozdansko.
Trebalo bi pitati preostale stanovnike vjeruju li da postoji neka manjina koja je više ugrožena od njih devetnaestorice? Treba ih pitati vjeruju li da se Isus rađa u srcu naše javnopolitičke elite koja do devedesetih nije slavila rođenje ni Isusa, ni Krista, ni Hristosa, jer je baštinila ideologije koje su ubijale i Boga i čovjeka? Treba ih pitati vjeruju li porukama mira koje upućuju bivši niški specijalci, padobranci, preobučeni u crne mantije s križem u ruci na kojem je razapet onaj Isus kojeg su oni ubili? Vide li išta dobro u mentalnim komunistima i četnicima, te drugim zastupnicima velikosrpske, jugoslavenske ideologije raspoređenih na raznim pozicijama u Hrvatskoj? Vjeruju li u iskrenost njihovih koalicija i zajednička bdijenja u isčekivanju Hristosa u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, dok hrvatskim pravoslavcima ne dozvoljavaju da imaju svoju Hrvatsku Pravoslavnu Crkvu, u svojoj HRVATSKOJ?
Znaju li ti ostaci ostataka hrvatskog čovjeka u tom ispaćenom kraju Banovine s kim se to treba izmiriti, kome treba oprostiti i što sve zaboraviti?
Treba pitati tih 19 preostalih duša iz Gvozdanskog kakav im je pogled u budućnost. Što vide u njoj? Što vide u našem društvu kad dođe Božić po bilo kojem kalendaru? Vide li negdje put, istinu i život?
I na kraju, treba ih pitati što misle o svima nama?
Uključujući turske osvajače, crkva je srušena, a Isus ubijen u Gvozdanskom TRI PUTA.
To je svjetski antropološki fenomen i raritet u primjeru kontinuiranog zatiranja i Boga i čovjeka.
Bez upoznavanja i ispravljanja problema iz povijesti, budućnost će biti ponovljena povijest.
Crkva u Gvozdanskom danas je obnovljena, a Isus, Krist, Hristos, premda tri puta ubijen, ipak živi.
Zato oživimo i mi, učinimo svi zajedno sve, da više nikad ne bude ubijanja. Ni Boga, ni čovjeka.
A žrtvama iz Gvozdanskog neka bude na utjehu da je upravo na današnji dan 13. siječnja 1992. godine Vatikan priznao Hrvatsku. Zahvaljujući svima njima Hrvatska danas živi.
Autor / Miki Bratanić, 13. siječnja 2022
(VIDEO) ZABORAVLJENIM JUNACIMA GVOZDANSKOGA: ‘‘NEK’ SE RUŠI KULA SVAKA, AL’ NE SPOMEN NA JUNAKA’’