Ponedjeljak, 23. rujna 2024.

Ne pitaj što Domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za Domovinu

ČASNA SESTRA S NEPUNIH 30 GODINA STRIJELJANA U ČAPLJINI (Svome ubojici dala sat sa svoje ruke i mirno predala svoju dušu Kristu)

Mnoge žene su u jugoslavenskom komunističkom totalitarnom režimu Josipa Broza (Tita), i njegovih partizana doživjele golgotu stradanja, silovanja, premlaćivanja do smrti i razna druga zlostavljanja . Navali takvog zla nisu bile pošteđene ni majke, ni udovice, pa ni časna sestra Regina Milas. Sestra Regina rođena je 1915. godine, u Tihaljini, hercegovačkom mjestu, u kojem kao i u mnogim drugim mjestima diljem bivše države zlo u liku ideologije jugoslavenskog komunizma doživljava svoju erupciju.

U samostan je Školskih sestara Trećega reda sv. Franje u Hercegovini stupila 17. ožujka 1938. godine, a vječne zavjete je položila 25. ožujka 1942. godine. Kao časna sestra, odgojiteljica i učiteljica, radila je u Mostaru, Širokom Brijegu, Međugorju, Opuzenu i Čapljini.

Krajem Drugog svj. rata 1945. godine, sestre su iz Čapljine protjerane iz svoje kuće od strane partizana, a sestra Regina je odlučila ostati sa svojim pukom. Partizani su je 1945. godine, odveli iz sestrinske kuće. Sa sobom je uzela samo dvije stvari: časoslov i krunicu. Prvo što su od nje zatražili je da skine redovničko odijelo, što je odbila rečenicom: “Ja to ne mogu učiniti jer bih tim činom prestala biti ono što jesam!” S grupom građana, strijeljali su je Titovi partizani ispred crkve svetog Franje u Čapljini. Mirno je čekala svoj red za egzekuciju gledajući svoje sumještane kako umiru. Kada je došao red na nju, svome ubojici dala je sat sa svoje ruke i mirno predala svoju dušu Kristu 2. veljače 1945. godine, upravo na dan osoba Bogu posvećenog života.

Spomenik čapljinskoj mučenici časnoj sestri Regini Milas podignut 2002.

Osim nje mnoge časne sestre bile su žrtvama jugoslavenske komunističke ideologije. Život su provodile u logorima i po nekoliko godina. Sestre iz Širokog Brijega, otjerane su u veljači nakon što su poubijani fratri, na kamionu do Splita, gdje su neko vrijeme bile smještene kod sestara splitske provincije. Druge su sestre ostale u svojim kućama, smještene u manje prostorije. Kuće su im nacionalizirane (otete), a onda su 1949. godine, izbačene iz njih. Osim časnih službenica, ništa lagodnije nije bilo ni ženama udovicama koje su ostajale same s djecom te onim ženama čiji su muževi bili u logorima ili na ratištima. Teško siromaštvo i patnja žena i majki u crnini nije sprječavalo Titove partizane da im oduzmu često i posljednji komadić kruha koji su skrivale da bi mogle prehraniti svoju djecu. Da bi patnja bila još bolnija, u otimačini su sudjelovale i osobe iz njihove blizine, susjedi, prijatelji pa i rodbina. Mnoge žene prisiljavane su odlaziti na prisilan rad kojeg je režim zvao “društveno koristan rad”, bez ikakvih novčanih ili bilo kakvih drugih prihoda, dok su djeca u kući bila gladna, gola i bosa.

Prvopričesnici otkrili spomenik mučenici

Spomenik čapljinskoj mučenici časnoj sestri Regini, koju su 2. veljače 1945. godine, strijeljali partizani, djelo je akademskog kipara Stipe Sikirice

Dan majki okrunjen je u Čapljini svečanošću u Perivoju sestre Regine. Upravo je časnoj sestri Regini Milas posvećen na osobit način, otkrivanjem spomenika 2002. godine, čapljinskoj mučenici, koji je izradio akademski kipar Stipe Sikirica iz Zagreba.

Spomenik su na simboličan način otkrili mladi župljani, prvopričesnici. Prve svijeće uz spomenik zapalile su Mara Miličević, majka dvojice sinova poginulih u Domovinskom ratu, te časne sestre franjevke. U prigodi otkrivanja spomenika časnoj sestri Regini istaknuta je potreba osvjetljavanja uloge časnih sestara unutar Crkve.

Svima koji su pridonijeli podizanju spomenika sestri Regini zahvalio je najstariji hercegovački franjevac i njezin rođak fra Kamilo Milas. Njezin je rad u Čapljini ostavio dubokoga traga, te joj je u zahvalu podignut spomenik.

Sloboda misli, sloboda govora i sloboda ispovijedanja svoje vjere imale su svoju cijenu. Nažalost, tu cijenu su nezaobilazno plaćale žene i djeca. Ako bi zlo definirali kao nedostatak dobra, onda bi sasvim sigurno i objektivno mogli zaključiti da je takvo jedno zlo komunizam. Stoga je apsurdno da i danas u našem narodu postoji mišljenje da je to jedini pravi put prema demokratičnosti i bratstvu. Mnogi i danas s čežnjom i simpatijom promatraju taj kult zla.

izvor-komunistickizlocini.net

H.H.

Najnovije

Oporba i formalno ostala bez jedne ruke. Sabor od jučer nema 151, nego 150 zastupnika

Foto:Wikipedija   Prvo glasovanje ovogodišnjeg jesenskog zasjedanja Sabora potvrdilo je da raskol u Domovinskom pokretu nije utjecao na stabilnost parlamentarne većine i samim tim Vlade Andreja...

Biblijska poruka 23. 9. 2024. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Vi ste svjetlo svijeta

Lk 8,16-18     Reče Isus mnoštvu: »Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak da oni...

Tomislava Jonjića u utrci za Pantovčak podupire 230 poznatih osoba. Evo popisa

Kandidat za hrvatskog predsjednika, dr. Tomislav Jonjić, objavio je popis na kojem se nalazi 230 poznatih osoba koje su mu dale potporu u kandidaturi...

Mogu li plodovi Međugorja biti bez ukazanja, odnosno mogu li ukazanja biti bez plodova?

Nakon što je Vatikan objavio odluku “nihil obstat” (hrv. nema zapreke ili ništa ne priječi), kojom se Međugorju priznaju plodovi odnosno darovi kojima to...