Molitvom pred ratnim skloništem uz Franjevački samostan i crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu započeo je molitveni program na završetku obilježavanja Dana pobijenih hercegovačkih franjevaca…
Na 77. obljetnicu jugokomunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca molitvu je pred mjestom ubojstva i spaljivanja 12 franjevaca iz samostana predvodio širokobriješki gvardijan fra Ivan Marić.
Nakon toga uslijedila je procesija prema crkvi Uznesenja BDM, gdje je molitva nastavljena pred grobom u crkvi u kojem su trenutno pokopana 24 ubijena hercegovačka franjevca.
Uslijedila je sveta misa zadušnica koju je predvodio i na njoj propovijedao dr. fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije.
Pjevanje na sv. misi predvodio je Veliki župni zbor. Misno čitanje pročitao je fra Rade Dragićević, posljednji živući hercegovački franjevac koji je pohađao glasovitu Franjevačku klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu. Molitvu vjernika čitali su gvardijani pojedinih samostana.
U svojoj dirljivoj propovijedi fra Miljenko je naglasio kako su franjevci na ovim našim prostorima bili obespravljeni, proganjani, ubijani i zatirani. Samostani su rušeni i paljeni, ali nikada franjevce nisu mogli izbrisati, jer je uz njih uvijek Isus Krist te su uvijek iznova započinjali. Godine 1944. Provincija je bilježila 231 franjevca, a godinu dana poslije, u travnju 1945. samo 61. Mnogi su bili ubijeni, mnogi završili na Bleiburgu i Križnom putu.
Molitva kod ratnog skloništa ispod crkve i samostana
Prije ove sv. mise bili smo na stratištu naše dvanaestorice braće. Partizani su ih smakli hicem u zatiljak i strmoglavili niz stube skloništa. Jednoga po jednog. Okrutno, bezbožno i hladno. Onda ih polili benzinom i zapalili, kao da nisu dovoljno poniženja i strahote učinili ovim monstruoznim ubojstvom. Sklonište su zatrpali i zločin svoj krvavi obavili velom šutnje i prijetnje da se o njemu ne smije progovoriti. I to traje do ovoga trenutka. Ime ni jednoga neposredna izvršitelja zločina ne znamo.
Ni jednoga iskaza njihova nemamo, a kamoli isprike i pokajanja za ubojstvo… Naprotiv, ovdje ne oklijevam kazati da sluge tih istih partizanskih zločinaca, do današnjega dana, evo 77 godina, razvijaju svoje teorije opravdanja zločina i začuđujućom snagom zla ova ubojstva, bez ikakva sudišta, krajnje nehumano prosuđuju kao “normalna”! Čovjek se može samo čuditi kakve su to površne iluzije života, magle, tamne sjene i razarajuća djelovanja zla u njihovim savjestima! Mogu li se ovakvi zločini ičim opravdati? …
Uz članove hercegovačke franjevačke provincije u procesiji su sudjelovali i brojni Širokobriježani
Ono što nam najteže pada jest da do danas ne znamo za grobove još skoro polovice njih, a ubijali su ih i puna dva mjeseca nakon svršetka rata. Pa da u ovoj našoj krvlju zalivenoj zemlji zasadimo jedan jasen iznad njihovih stratišta. Da vijori njihovu priču naraštajima i da ih nikada ne zaboravimo. Da skroji debeli hlad koji će čuvati njihova imena i prezimena stoljećima… Dostojno i spokojno do dana “novih nebesa i nove zemlje” (usp. Iz 65, 17). Krvlju su svojom obilježili stazu života.
Svojim žrtvama kročili su u vječnost. Izdržali oganj i mač, zasvijetlili poput čista zlata na taljici na kojoj su bili iskušani. I koliko su god krvnici mislili da će ih ubiti, da će ubiti Zajednicu, da će ubiti narod, ubiti vjeru, ljuto su se prevarili. Nisu oni znali za ove evanđeoske riječi koje smo čuli. A one su izgovorene našoj pobijenoj braći: Dođite k meni vi umorni i opterećeni, ja ću vam biti odmor i vječnost… I te nas riječi godinama i godinama okupljaju, a okupljat će nas do kraja naših života i čuvati sjećanje na našu braću, kazao je između ostaloga fra Miljenko.
— Jabuka.tv (@jabukatv) February 7, 2022
Na kraju mise vicepostulator fra Miljenko Stojić ukratko je iznio rad Vicepostulature postupka mučeništva “fra Leo Petrović i 65 subraće” kroz prošlu godinu, a gvardijan fra Ivan Marić, ml. uputio je riječi zahvale i dobrodošlice.
Ovaj dan većina stanovnika Širokog Brijega tumači kao pad Širokog Brijega, dok je u povijesti često tumačen i kao oslobođenje jer su na današnji dan prije 77 godina partizani ušli u Široki Brijeg te počinili strašne zločine u franjevačkom samostanu na Brigu, ali i nad pukom Širokoga Brijega.
Toga kobnoga 7. veljače 1945. partizani su u širokobriješkom franjevačkom samostanu pronašli dvanaestoricu fratara te nekoliko učenika koji su se skrili zbog sigurnosti. Pripadnici Zloglasnog 11. dalmatinskog korpusa, osnovanog u selu Kozica pokraj Vrgorca, iz samostana su izveli sve zatečene fratre, potom ih žicom vezali, odveli ih u obližnje ratno sklonište te ih tu mučki ubili, a neke i žive spalili. Komunistički režim je nakon toga vršio i strašnu društvenu i medijsku propagandu protiv hercegovačkih franjevaca, označavajući ih kao bliske suradnike ustaškog režima.
Činili su sve i da se istina o ovom stravičnom zločinu sakrije, ali iz sjećanja naroda istina se nikad nije izbrisala iako su trebale godine i godine da ona izađe u javnost te povjesničari daju objektivan znanstveni sud o događajima početkom veljače 1945. godine na ovim područjima.
Grad Široki Brijeg i Županija Zapadnohercegovačka donijeli su odluke o dostojnom obilježavanju 7. veljače.
Tako je Grad Široki Brijeg 2013. godine donio Odluku o obilježavanju 7. veljače Danom sjećanja na pobijene franjevce i puk Širokog Brijega, a godinu kasnije Županija Zapadnohercegovačka donijela je Odluku o obilježavanju 7. veljače Danom komunističkoga zlosilja Županije Zapadnohercegovačke.
izvor-jabuka.tv