Uskrs kao blagdan sa sobom donosi radost za vjernike, pobjedu života, kao i različite simbole koji ukazuju na buđenje i početak novog života…
Nakon duge zime dolazi proljeće, priroda se budi, sve u šarenilu boja procvjetalih voćaka i proljetnog cvijeća. Ljiljan podsjeća kršćane na Isusovo uskrsnuće. Sam ljiljan koristi se u različite svrhe u uskrsnom vremenu, a ujedno je i simbol čistoće Blažene Djevice Marije. Osim ljiljana, sunovrat, narcise i tulipani također su simboli Uskrsa. Njihovo cvjetanje u proljeće simbol je Isusovog uskrsnuća.
Križ je simbol kršćanske vjere, a podsjeća nas na Isusovu smrt na križu nakon koje je treći dan uskrsnuo. Diljem kršćanskog svijeta crkvena zvona prestaju zvoniti na Veliki četvrtak. Ona miruju u znak sjećanja na Isusovu muku i smrt. Ponovno počinju zvoniti na Veliku subotu kao veseli glasnici Isusova uskrsnuća.
Isus je predstavljen kao Dobri pastir koji pazi na svoje ovce, zato je janje simbol Uskrsa jer dolazi na svijet u proljeće. Uz janje, zečevi nas također podsjećaju na proljeće i novi život, a ujedno su bili omiljene životinje proljetne božice Eastre.
Simboli Uskrsa su nezaobilazna jaja, odnosno uskrsne pisanice. Bogato i šareno ukrašene dio su svakog blagdanskog stola, a simbol su proljeća i znak novog života. Ostali simboli su svijeća koja daje svjetlo i rasvjetljuje tamu, grančice palme i masline kao simbol mira, kruh i vino kao znak sjećanja na Isusovu žrtvu.
Uskrs je simbol pobjede dobra, nad zlom. Svo zlo učinjeno od ljudi, sva muka od sotone nabačena na leđa pravednika kako bi odustao od dobra, svi udarci koji su iz bijesa upućeni pravedniku jer njegov način života smeta, provocira i podsjeća na naše životne promašaje i neustrajnosti.
Onaj koji je prošao zemljom čineći dobro i čije je tijelo služilo dobru čovjeku Uskrsnuće je garancija da ni dobro, ni ustrajnost, ni udarci nisu uzaludni, te da primanje udaraca za dobro nema posljednju riječ. Bog ima posljednju riječ, i svaka narav koja se kroz Korizmu preobrazila i postala Bogu slična kroz ustrajnost u dobru i nesebičnosti, je dovoljna plaća Dobro, sloboda i radost naših bližnjih dovoljna su plaća za sav trnovit put kojim živimo!
Trnovitu krunu su Isusu stavili kao simbol trpljenja u zamjenu za lovorov vijenac. Lovorov vijenac je znak moći, časti i vlasti, koji se daje pobjednicima i najboljima među nama, vijenac koji je Isusova glava zaslužila više od svih glava u povijesti.
Opet, iako su njegova djela zaslužila pohvale i zahvale, divljenje i čast, umjesto zasluženoga – trnje na glavi! Znači da ne dobijemo uvijek očekivanu nagradu za dobra djela! Hoćemo li onda odustati, kada vidimo čije sve glave vijenac kiti? Kojim putem krenuti?
Putem pravde, istine i poštenja! Pogotovo ako smo na tom putu nekome obećali ljubav u dobru i zlu, djeci obećali svoju roditeljsku ljubav i brigu, Bogu obećali ljubav prema njemu i bližnjemu. Isus nam s križnog puta govori da je jedini put koji nas na kraju čeka- uskrs.
Uskrsnuće i njegov sjaj nagrada su i pokazatelj ljepote duše koja živi po Božjim zakonima i svoju nagradu ne očekuje od ljudske pohvale i nagrade, nego od Istine. Od Ljubavi, jer Bog je ljubav, do promjene na bolje koju želimo vidjeti u svijetu.
Neka radost Uskrsa obasja vas, vašu obitelj, narod i cijeli svijet! Neka prosvijetli misli i osjećaje svih odgovornih za ratove i ljudske patnje!