STARA PJESMA
O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!
Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?
Među narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osuđeni pasti i propasti bez časti.
Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.
A.G.MATOŠ
KIP DOMOVINE
U katedrali jedne teške noći
Uđoh tiho i priđoh oltaru
Sa zvonika jecahu zvona stara
Htio sam duši molitvom pomoći
Kad tamo pri tamnom visokom odru
Jedna žena gledaše u daljinu
Tri su joj boje ovile haljinu
Prepoznah crvenu, bijelu i modru
I reče mi tiho, moli se sinko
Nad nama pletu neke čudne niti
Hrvat je opet teško biti
A.G.MATOŠ
H.H.
DOMOVINO!… EVO TI ISTINE O HRVATSKIM RATNICIMA-TVOJIM STVORITELJIMA!…Domovino, gdje su ti HEROJI?