Putin je najavio veliku proslavu na sutrašnji “Dan pobjede nad fašizmom” iz 9.5.1945.
Rusi su antifašisti i osloboditelji. Borili su se protiv Hitlera…
Oslobodili su Rusiju, Istočnu Njemačku i druge zemlje. I Istočni Berlin.
Hitlera su zamijenili Staljinom. Bodljikavom žicom i zidom opasali pola “oslobođene” Europe.
Borbu protiv fašista i nacista zamijenili borbom protiv neprijatelja naroda.
A taj neprijatelj naroda bio je narod.
Kažu da će Putin sutra na “Dan pobede nad fašizmom” objaviti rat Ukrajini.
Ajde neka. Nikad dosta antifašizma i oslobađanja. Nikad dosta antifašista i osloboditelja.
Dubrovnik, Vukovar, Sarajevo, Srebrenica, Mariuopolj, Kijev…
Ispred svih ovih gradova došli su isti mentalni sklopovi i njihovo ratno sklopovlje s istom simbolikom. U tim gradovima prepoznali su fašiste i naciste i u njima LEGITIMAN CILJ.
Naredili su “PALI!”. Spalili sve. Ubili sve po redu.
I naši domaći jugoslavenski antifašisti i osloboditelji slave s Putinom. Oni slave svaki dan neko oslobođenje iz 1945-e. Nedavno su proslavili oslobođenje Vukovara iz 1945-e. Danas slave oslobođenje Zagreba. Da nije bilo njih, kako kažu, Dalmacija bi danas bila Italija. Ne bi bila Hrvatska. Da nije bilo njih ni Hrvatske kažu ne bi bilo.
Jer su, kako stalno ponavljaju, NDH, ustaše i Pavelić prodali Dalmaciju Italiji.
Zato se okupljaju i slave oslobođenje od fašista. Slave po Hrvatskoj bez ijedne hrvatske zastave ili hrvatskog grba. Slave i pjevaju svi uglas ko jedan talijansku pjesmu “Bella ciao”.
Srušili su 1945-e hrvatsku državu, a 1991. nisu dali da se osamostali i odvoji od Jugoslavije.
Sad kažu da su zaslužni za njeno stvaranje. Je, je.
Antifašizam. Oslobođenje. Je, je.
Prodali su Italiji njihovi jugoslavenski velikosrpski mentori djelove Dalmacije i Istru i Rijeku, dva desetljeća prije ustaša, NDH i Pavelića.
Prodali su te dijelove hrvatske ugovorom potpisanim s najvećim fašistom Benitom Mussolinijem!
Ali hvala hrvatskoj gluposti, oni mogu još uvijek lagati i u isto vrijeme biti napredni i pametni i dobri, a ne nazadni, glupi i zli.
Ako smo 1945-e oslobođeni, što smo onda radili 1995-e???
Danas je Majčin dan. Mnoge majke plaču nad vašim objavama o antifašizmu i oslobođenju.
Plaču i srce ih boli jer su mnogi muževi i sinovi u svijetu kroz povijest pali od ruke tih “antifašista” i “osloboditelja”, a mnoge majke, silovane i ubijene. Plaču kad vide kako ljudi okreću glave od nepravde. Plaču, jer mi smo dio tog svijeta.
Proglasiti sve te žrtve legitimnim ciljem i reći da su zaslužili smrt neizmjerna je nepravda.
I jedno veliko zlo.
Odite u Ukrajinu. Odite u bivšu Istočnu Njemačku. Porazgovarajte s ljudima. Pitajte ih kako gledaju na ove proslave koje vode mentalni sklopovi Staljina, Tita, Miloševića, Vučića, Putina i njima sličnih “antifašista” i “osloboditelja”. Uostalom odite u Rusiju. Svaki drugi čovjek tamo je žrtva “antifašista” i “osloboditelja”.
Odite u Zagreb kod nekih onih rijetkih preživjelih kojima je 8. svibnja 1945-e pobijeno sve, samo zato jer su voljeli i htjeli Hrvatsku, a ne Jugoslaviju. Pitajte njih kako doživljavaju antifašističke i osloboditeljske proslave iz 1945-e u kojima hodočaste Milanović, Plenković, Pupovac i vi na društvenim mrežama. Pitajte njih.
A svim ljudima dobre volje čestitam njihovo sudjelovanje u svakom obliku borbe protiv fašizma, nacizma, komunizma i svakog drugog ljudskog zla.
Svim majkama, posebno mojoj majci koja je sada na rehabilitaciji, čestima njihov dan.
Neka svojoj djeci usađuju dobrotu. Jer iz dobrote se ljubav rađa. A ljubav je sve što čovjek treba. I ovaj svijet, kako bi ozdravio.
P.S.
“Da je na moju Hrvatsku pala samo JEDNA granata sa simbolom Jugoslavije, trebalo bi mi biti dovoljno da se toj Jugoslaviji zahvalim na svemu, zauvijek. A nažalost palo ih je mnogo više od jedne. Samo na Vukovar palo ih je 6,5 MILIJUNA”
Ova moja misao predstavlja civilizacijski prag kojeg nijedan civiliziran čovjek ne bi trebao prijeći, ma koliko god mu u Jugoslaviji bilo lijepo.
Između Jugoslavije i druga Tita stoji znak jednakosti. Veličati druga Tita, znači veličati Jugoslaviju, znači veličati neizmjerne zločine koji su se dogodili, ne samo nad hrvatskim narodom, nego nad čitavim čovječanstvom. Jer ako spasiti jednog čovjeka znači spasiti čitav svijet, onda ubiti jednog čovjeka znači ubiti čitav svijet.
A Jugoslavija je pod drugom Titom ubila mnogo više od jednog čovjeka. Oni koji ne znaju istinu, trebali bi je naučiti, konačno.
Konačno bi trebali uspostaviti kriterije po kojima se ljudi ili vlast ili država procjenjuju. Ali iste kriterije za sve.
Pa ako je kriterij zločin, onda neka se svakome njegovi zločini stave na vagu. Svakome.
A Tito je po svim kriterijima koji se uspostavljaju zločinac.
I nije grijeh govoriti pozitivno ni o njemu, ni o Jugoslaviji. Grijeh je i njega i Jugoslaviju isključivo stavljati u pozitivan kontekst, zanemarujući pri tom ili negirajući zločin. To je grijeh svih onih koji su s njim pušili cigare i zabavljali se, zanemarujući pri tom ili negirajući njegove zločine i žrtve. To je grijeh onih koji to i danas rade.To je grijeh…
Nekidan je proslavljen “Prvi Maj”. Bila je nedjelja. Dok su mnogi radnici na dvostruki blagdan radili, ljubitelji druga Tita i Jugoslavije iskoristili su priču o radničkim pravima za nostalgično vraćanje u ono vrijeme u kojem je sve kao tobože bilo lijepo i idilično. Prisjetili su se usput i druga Tita koji je dao tvornice radnicima.
A sve te tvornice oduzete su, ukradene, otuđene od vlasnika, koji su ih generacijama stvarali.
Pa kad kažete da je drug Tito dao tvornice radnicima, onda promislite biste li ga slaviti da je neka poklonjena tvornica radnicima bila vaša, obiteljska. Biste li ga slavili da je prilikom oduzimanja vaše obiteljske tvornice ubijen vaš otac ili djed koji se suprostavio toj neviđenoj pljački privatne imovine.
A ovo je popis hrvatskih tvornica koje je drug Tito oduzeo vlasnicima 1945. godine (u zagradama je godina osnutka tvornice). Neke od njih su, kao Gavrilović, osnovane dva stoljeća prije Tita, njegove partije i Jugoslavije. Evo ih:
Belišće, Belišće (1884.); Koestlin, Bjelovar (1905.); Čakovečki mlinovi, Čakovec (1893.); Čateks, Čakovec (1874.); Međimurska trikotaža, Čakovec (1923.); MTČ, Čakovec (1923.); Vajda, Čakovec (1911.); Belje, Darda (1911.); Dalit, Daruvar (1905.); Daruvarska pivovara, Daruvar (1893.); Pamučna industrija, Duga Resa (1884.); Dalmacija, Dugi Rat (1908.); Đakovština, Đakovo (1921.); DIK, Đurđenovac (1895.); Karlovačka pivovara, Karlovac (1854.); KIO, Karlovac (1903.); Lola Ribar (osnovana pod imenom Tulić Mlin), Karlovac (1932.); Cemex, Kaštela (1904.); TOP, Kerestinec (1922.); Podravka, Koprivnica (1934.); Brodogradilište Kraljevica (1729.); Mlinar, Križevci (1903.); Cetina, Omiš (1930.); Drava tvornica žigica, Osijek (1856.); Kandit, Osijek (1920.); Karolina, Osijek (1909.); Osječka pivovara, Osijek (1856.); Saponia, Osijek (1894.); Tvornica šećera, Osijek (1905.); Gavrilović, Petrinja (1690.); IGM Ciglana, Petrinja (1920.); Sardina, Postire (1907.); Zvečevo, Požega (1921.); Brionka, Pula (1942.); Brodogradilište Uljanik, Pula (1856.); Istra cement, Pula (1925.); Brodogradilište 3. Maj (osnovano pod imenom Kvarnersko brodogradilište), Rijeka (1892.); Torpedo, Rijeka (1853.); Tvornica papira, Rijeka (1821.); Viktor Lenac, Rijeka (1896.); Mirna, Rovinj (1877.); Tvornica duhana Rovinj, Rovinj (1872.); Div tvornica vijaka, Samobor (1884.); Segestica, Sisak (1918.); Željezara Sisak, Sisak (1938.); Ciglana IGM, Sladojevci (1900.); Đuro Đaković (osnovana pod imenom Prva jugoslavenska tvornica vagona, stojeva i mostova), Slavonski Brod (1921.); Brodosplit, Split (1931.); TAL, Šibenik (1937.); TEF, Šibenik (1897.); Brodotrogir, Trogir (1922.); Metalska industrija, Varaždin (1939.); Mundus, Varaždin (1892.); Varteks, Varaždin (1918.); Jadranka, Vela Luka (1892.); Zdenka, Veliki Zdenci (1897.); Dilj, Vinkovci (1922.); OPECO, Virovitica (1896.); TVIN, Virovitica (1913.); Pik, Vrbovec (1938.); Borovo, Vukovar (1931.); Maraska, Zadar (1768.); Badel, Zagreb (1862.); Cedevita, Zagreb (1929.); Chromos, Zagreb (1920.); Croatia osiguranje, Zagreb (1884.); DTR, Zagreb (1914.); Dukat, Zagreb (1912.); Elka, Zagreb (1927.); Franck, Zagreb (1892.); Gradske pekare Klara, Zagreb (1909.); Gredelj, Zagreb (1894.); INA, Zagreb (1882.) *- zapravo nastala 1964. iz Kombinata za naftu i plin, a koji je nastao držanom krađom i spajanjem triju rafinerija: riječke (osnovana 1882.), sisačke (1927.) i zagrebačke (1927.); Jadran, Zagreb (1930.); Jamnica, Zagreb (1828.); Katran, Zagreb (1890.); Končar, Zagreb (1921.); Kraš (osnovan pod nazivom Union), Zagreb (1911.); Lipa Mill, Zagreb (1907.); Medika, Zagreb (1922.); Pastor, Zagreb (1930.); Pliva, Zagreb (1921.); Prvomajska, Zagreb (1936.); TEŽ, Zagreb (1929.); TOZ-Penkala, Zagreb (1937.); Tvornica duhana, Zagreb (1817.); Zagrebačka banka, Zagreb (1914.); Zagrebačka pivovara, Zagreb (1892.); Zvijezda ulje, Zagreb (1916.); Karbon, Zaprešić (1932.)
Za sve kojima nedostaje znanja o našoj povijesti i razumjevanja naše sadašnjosti napisao sam knjigu, zbirku članaka, “Priručnik za život u Hrvatskoj”, čiji su članci dostupni za čitanje na mojoj internet stranici, a u skoro će biti i tiskana.
Preporučam svima njezin članak “Kronologija jednog stoljeća”.
-Svaki bi čovjek u slobodnom društvu slobodno trebao moći reći da su mu Tito i Jugoslavija omogućili nešto dobro. Ali sloboda tog čovjeka trebala bi mu omogućiti da kaže kako je to dobro nažalost ukaljano velikim zlom koje su Tito i Jugoslavija učinili mnogima. Ako to čovjek ne kaže tako, onda on nije slobodan. On je zarobljen u Titu, u Jugoslaviji, u sebi. On je rob zla.
Kada bi moji prijatelji
ovdje na Facebooku znali jedan posto (1%) od onoga što sam saznao u istraživanju zločina Jugoslavije i druga Tita, do kraja bi se života crvenili od srama zbog onog što pišu o Titu i Jugoslaviji. Crvenili bi se od srama kada bi shvatili kako su sve te sladunjave priče danas o Titu i Jugoslaviji zapravo samo nastavak velikosrpske politike, koja je toliko zla napravila. Nevjerovatno je da joj ljudi opet otvaraju vrata, pored svega toga zla. Nevjerovatno.
Tito i njegova Jugoslavija napravili su vjerojatno jedan od najvećih zločina u novijoj povijesti čovječanstva. Nakon završetka Drugoga svjetskog rata, od polovice svibnja do polovice lipnja 1945. godine, danonoćno su, dakle čitav mjesec, masovno ubijali vojne i civilne ratne zarobljenike.
Činili su to po šumama Slovenije i sjeverozapadne Hrvatske, bez ikakvog suda. Svjedočanstva o tim zločinima su stravična. Način na koji su ljudi mučeni i ubijani su zastrašujući. Zastrašujući. Hrvatska javnost nažalost ni nakon tri desetljeća postojanja vlastite države, niti uz sva sredstva informiranja i tehnologiju, NE ZNA ni promil istine o tim zločinima Tita i Jugoslavije.
A ti zločini su samo nastavak velikosrpske politike iz prve Jugoslavije.
Za skrivanje zločina i manipulacije povijesnom istinom pobrinula se velikosrpska politika u Hrvatskoj i u svim drugim državama bivše Jugoslavije. Toj zločinačkoj politici su manipulacija Jasenovcem, NDH i ustašama, te sladunjave priče o Jugoslaviji snažna uporišta kojima polako vraćaju svoje krvave ruke na javnu scenu, a sve kroz prizmu glorifikacije Jugoslavije, a blaćenja Hrvatske. Kroz medije, politiku, kulturu, isprazni i isprani mozak naroda. Nevjerojatno je kako danas u Hrvatskoj i drugim susjednim državama, čak i visoko obrazovani ljudi još uvijek ne prepoznaju tu njihovu krvavu zločinačku masku.
