Srbijansko Tužiteljstvo za ratne zločine podiglo je optužnicu protiv četiri visoka časnika Hrvatske vojske zbog ratnog zločina nad srpskim civilima jer su u vojno-redarstvenoj akciji Oluja 7. i 8. kolovoza 1995. naredili avionsko raketiranje kolone izbjeglica na Petrovačkoj cesti kod Bosanskog Petrovca i u mjestu Svodna kod Novog Grada…
Kako javljaju mediji, optužnica je podignuta protiv četvorice pripadnika hrvatskog ratnog zrakoplovstva – Vladimira Mikca iz Ptuja, Zdenka Radulja iz Osijeka, Željka Jelenića iz Pule i Danijela Borovića iz Varaždina zbog sumnje da su izvršili ratne zločine protiv civilnog stanovništva.
“Ubijeno je 13 ljudi”?
“U avionskom raketiranju identificirano je 13 ubijenih osoba, od kojih šestero djece te 24 ranjenih. Optužnica je predana sudu na odluku o potvrđivanju, a Tužiteljstvo je predložilo da se optuženima sudi u odsutnosti”.
Kako je obrazloženo u optužnici, protek vremena daje dovoljno razloga za sumnju da će Hrvatska ili BiH pokrenuti kaznene postupke protiv odgovornih za kazneno djelo.
Po svemu sudeći, Srbi i Srbija, zajedno sa SPC i SANU se nikada neće moći pomiriti sa tim da su u brutalnoj srpskoj agresiji na nenaoružan hrvatski narod imajući ogromne količine naoružanja u konačnici izgubili rat koji se vodio isključivo na teritoriju napadnute Hrvatske samo sa jednim ciljem, stvaranja tzv velike srbije…Olujom su hrvatske snage HV ugasile sve te srpske monstruozne snove… Inače su srpski , četnički agresori potpomognuti srbima unutar Hrvatske nanijeli ogromne žrtve, posebno civilne Hrvatskoj te uništavali, rušili i palili sakralne, kulturne, i sve druge objekte koji su podsjećali na katolički hrvatski narod ne bi li izbrisali kulturu hrvatskog naroda uz genocidne radnje zabranjene svim pravilima ratovanja i svim konvencijama o ratovanju
Da zaključimo; Srbija MORA hrvatskoj što prije otkriti gdje su sve masovne grobnice u kojima leži još preko 1800 žrtava srpske agresije te Hrvatskoj platiti ratnu odštetu koja je ogromna. Inače, Srbija sigurno neće preko nestalih hrvatskih žrtava i neplaćanja ratne odštete neovisnoj, samostalnoj, europskoj i demokratskoj Hrvatskoj, ne samo nepristupiti EU, već na to nema nikakvo pravo dok se ne ispune svi mogući uvjeti a posebno oni iz poglavlja 23…U svakom slučaju, važno je napomenuti da je Vlada RH već dopustila Srbiji ( “bez ikakvih ispunjenih uvjeta”!?) da vrši pregovore za sam ulazak u EU, što je jako zabrinjavajuće, jer je Srbija izvršila strašne ratne zločine u Hrvatskoj i BiH da njen pristup u pristupnim pregovorima jednostavno treba zamrznuti. To se i sad jako dobro vidi kod agresije Rusije na Ukrajinu da Srbija voli sjediti na dvije stolice ne odobravajući cijeli paket mjera i sankcija prema Rusiji. Tu Srbija staje, jer se ne bi rado zamjerila svojim saveznicima Rusima u ovim jako turbulentnim i osjetljivim za cijeli svijet vremenima kad Rusija vrši brutalnu agresiju na Ukrajinu pokušavajući istoj uz teška razaranja i žrtve oduzeti veliki dio teritorija ili čak i cijelu Ukrajinu(slično ili istovjetno onom što je Srbija svojom agresijom radila u Hrvatskoj i BiH!)koje u to vrijeme nisu imali potporu skoro cijelog svijeta već su bile prepuštene sebi samima, a Hrvatskoj je tada međunarodna zajednica uvela embargo na naoružanje i ostavila hrvatski narod na milost i nemilost jako dobro opremljenoj ubojitim sredstvima Srbiji i jna…Zato Srbiji Hrvatska treba zamrznuti predpristupne pregovore za ulazak u EU i natjerati je da jednom zauvijek shvati da se na dvije stolice nemože sjediti već da se mora pridržavati, nazovimo to “Timskog rada i djelovanja”…
Pogledajte što uvaženi svjetski i hrvatski političari kažu o blistavo čistoj “VRO Oluja 95”, što je u konačnici potvrđeno i na Međunarodnom sudu u Haagu oslobađajućom presudom hrvatskih generala Gotovine, Markača i Čermaka…Također je Međunarodni Sud u Hagu potvrdio i ono što stoji u hrvatskom Ustavu, a to je, da je na Hrvatsku izvršena velikosrpska i crnogorska agresija sa ciljem oduzimanja teritorija hrvatskom narodu i stvaranju sao krajine, paradržave unutar Hrvatske…No Srbi i Srbija su izgleda zaboravili da oni kao narod nikada nisu u ni jednom ratu pobijedili a u nametnutom ratu hrvatskom narodu i Hrvatskoj i BiH su , naravno izgubili, protiv, potvrđeno najboljih ratnika na svijetu. A sama VRA Oluja se i danas proučava na velikom broju Vojnih učilišta, onih u inozemstvu i Hrvatskoj…
U sklopu službenog posjeta Sjedinjenim Američkim Državama, 2017 godine-tadašnji potpredsjednik Vlade i ministar obrane Republike Hrvatske Damir Krstičević susreo se u Pentagonu s američkim ministrom obrane Jamesom Mattisom, tijekom tih razgovora naglašena je iznimno dobra suradnja Republike Hrvatske i SAD-a kao strateških saveznika i partnera.
2017 godine je sam ministar obrane James Mattis naglasio je iznimno dobru suradnju Republike Hrvatske i SAD-a kao strateških saveznika i partnera. Tom prigodom američki ministar obrane James Mattis je istaknuo: “Proučavajući Oluju, moram naglasiti kako je ona izmijenila tijek povijesti i zbog toga se danas o njoj uči na američkim vojnim školama kao o primjeru dobro pripremljene i provedene vojne operacije”…Ovim izjavama general Mattis snažno potvrđuje činjenice o VRO- Oluji kao legalnoj i legitimnoj vojnoj operaciji, te o pravednom i obrambenom karakteru Domovinskog rata. Kad o Oluji tako govori jedan od najiskusnijih američkih generala, marinac, koji je sudjelovao u Zaljevskom ratu 1991., u ratovima u Afganistanu i Iraku, najkrvavijim sukobima u Faluđi 2004., onda to za svakoga vojnog eksperta u svijetu nešto znači. Oluja dakle za američkog ministra obrane Mattisa predstavlja primjer vojne operacije koja pokazuje što dobro planirana, dobro vođena, dobro opremljena i dobro uvježbana vojna operacija, te posebno politički dobro predvođena može napraviti, te preokrenuti povijesni tijek događaja. Zbog svega toga, Oluja se proučava i na američkim vojnim akademijama. “Iznimno poštujemo Hrvatsku, kao našeg saveznika, jednu malu zemlju, koja se bori znatno iznad svoje kategorije” rekao je Mattis…
Ove izjave ministra Mattisa kao generala koji zna kako je težak, uvijek rizičan i neizvjestan ishod svake vojne operacije takvih razmjera, predstavljaju čin istinskog poštovanja Hrvatske vojske kao i čin posebnog uvažavanja svog tadašnjeg sugovornika i hrvatskog ministra obrane, ratnog generala Damira Krstičevića. Ovakve izjave američkih generala i činjenice da američki časnici na svojim vojnim školama uče o tome kako su hrvatski generali i admirali planirali i proveli Oluju, čine ničim utemeljene optužbe pobunjenih Srba na sudu u Chicagu protiv MPRI-a da su Amerikanci pripremili i vodili Oluju, zapravo smiješnim i apsurdnim.
Zašto Amerikanci proučavaju Oluju na svojim vojnim školama?
Jednostavno zato što s vojnog aspekta za sve ozbiljne vojne eksperte i analitičare danas u svijetu, Oluja predstavlja primjer dobro pripremljene i provedene vojne operacije. Pored toga, Oluja je bila veliko iznenađenje i važna naučena lekcija za tradicionalnu američku vojno-obavještajnu zajednicu. Zašto? Zato što su u to vrijeme sve relevantne američke vojno-obavještajne informacije tvrdile da Hrvatska vojska za tako radikalnu vojnu operaciju širokih razmjera nije sposobna, kako zbog velikih količina teškog naoružanja, topništva, oklopa, raketnih sustava itd., koje je JNA koncentrirala na tom prostoru, tako i brojnih paravojnih postrojbi od Šešelja do Arkana, predvođenih visokim oficirima JNA koji su došli iz Srbije. Sve to činilo je hrvatsku vojnu prijetnju o brzom i učinkovitom oslobađanju svojih privremeno okupiranih područja u međunarodnoj zajednici malo vjerojatnom i teško izvedivom. Iako su mnogi u to vrijeme u svijetu imali razumijevanja za hrvatske argumente: od prometne blokade koja je ugrožavala opstojnost hrvatskog gospodarstva, do stotina tisuća izbjeglica, vojna opcija kao put k razrješenju problema činila im se gotovo nemogućom. Politički nekonzistentna i politički nevjerodostojna, Kontaktna skupina uporno je od Hrvatske u to vrijeme zahtijevala da se suzdrži od bilo kakve eskalacije vojnih sukoba. Za hrvatske gospodarske i prometne probleme, kao i stotine tisuća izbjeglica o kojima je skrbila nitko nije previše mario.
Neposredno prije početka operacije Ljeto 95., te 2017 godine Krstičević je rekao; prisjećam se zadnjih riječi ratnog ministra obrane Gojka Šuška, koje nam je prije početka operacije Ljeto 95 na Livanjskom polju, 25. 7. 1995., rekao, citat: “…ako ne izvršite ovu zapovijed, tražite si neki novi planet na kojem ćete živjeti…”. Nije to bila prijetnja, nego su to bile riječi ratnog ministra obrane koje je govorio svojim najbližim suradnicima, te je na kraju dodao: “… pazite na svoje vojnike…”. U to vrijeme mnogi ozbiljni vojni analitičari u međunarodnoj zajednici tvrdili su kako objektivna i realna politička rješenja moraju voditi računa o stvarnom odnosu vojnih snaga između sukobljenih strana na terenu. Ne smije se zaboraviti da su tada pobunjeni Srbi još uvijek kontrolirali oko četvrtine teritorija Republike Hrvatske i gotovo 70% prostora Bosne i Hercegovine. U tim i takvim okolnostima te posebno u vrijeme druge bihaćke krize, gotovo nijedan realan i objektivan vojni analitičar nije vjerovao u politička rješenja koja će biti prihvatljiva za sve sukobljene strane. Znali smo da Karadžić, Mladić i Martić nikada neće pristati na političke ustupke koji bi zadovoljili Hrvate i Bošnjake, sve dok na to ne budu prisiljeni vojnom silom. Sve je dakle bilo jasno! Samo novi odnosi vojnih snaga na terenu mogli su voditi prema novim prihvatljivim političkim rješenjima. Dakle i s tog aspekta Oluja je bila neizbježna! U tom kontekstu stavove međunarodne zajednice, koja je bila vrlo sklona prihvatiti snagu i pravo jačega da nameće političke uvijete, najjasnije je iskazivao Lord Owen, predsjedatelj Kontaktne skupine koji je često isticao: “Ne možete za zelenim stolom dobiti ono što niste kadri osvojiti na vojnom planu”. No, zaboravio je Lord Owen da su Srbi već 1990. uz pomoć JNA razoružali Teritorijalnu obranu svih republika bivše države, da bi tek nakon toga zajedno s JNA krenuli u rat protiv Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, a nakon toga i Kosova kako bi demonstrirali svoju vojnu snagu i “viteštvo”.
Tadašnji američki ministar obrane W. Perry u svom pismu hrvatskom ministru obrane Gojku Šušku od 18. 7. 1995., dakle dva tjedna prije samog početka Oluje, traži mirno rješenje krize dogovorima i pregovorima te izražava “… puno razumijevanje Vlade SAD-a za sve probleme s kojima se Hrvatska susreće, od stotina tisuća izbjeglica do činjenice da pobunjeni Srbi na više od jedne četvrtine hrvatskog državnog teritorija ne priznaju hrvatsku vlast, kao i činjenicu da je Hrvatska tek u tim teškim ratnim vremenima bila prisiljena stvarati svoje oružane snage”. No, naglasio je da im je “unatoč srpskim provokacijama, hrvatska suzdržanost u ovom trenutku izuzetno važna kako bi se izbjegla daljnja eskalacija sukoba, koja bi mogla destabilizirati čitavu regiju”. S druge strane, jedan ugledni američki vojni analitičar ističe: “Ne vjerujemo ni u kakvo političko rješenje koje neće biti popraćeno odgovarajućim rješenjima na vojnom polju. Srbi nikada neće pristati na ustupke koji bi zadovoljili bosansku ili hrvatsku vladu sve dok na to ne budu primorani vojnom silom”.
Sjećam se mnogobrojnih sastanaka, koje smo u to vrijeme vodili s američkom administracijom u Washingtonu, Pentagonu, State Departmentu i Bijeloj kući. Svakako jedan od najupečatljivijih u to vrijeme bio je sastanak s pomoćnikom američkog ministra obrane dr. Johnom Nyeom, istaknutim američkim političkim strategom, te dugogodišnjim dekanom John Kennedy Government Schoola. U rujnu 1994. bezuspješno smo ga pokušavali uvjeriti da je Hrvatska vojska spremna vojnim putem vratiti svoje privremeno okupirane teritorije. Nekoliko tjedana kasnije, na sastanku s načelnikom združenog stožera američke vojske, generalom Shalikashvilijem, general Bobetko je ponavljao da Hrvatska ima snage vojnim putem riješi pitanje “Krajine” te je prijetio kako će Hrvatska vojska pod svaku cijenu spriječiti dalji nastavak srpske ofenzive na Bihać. Međutim, procjene njihovih vojno-obavještajnih službi govorile su da Hrvatska vojska još uvijek nije spremna za napadne operacije tako širokih razmjera. Richard Holbrooke, tadašnji pomoćnik ministra vanjskih poslova, otvoreno nas je upozoravao “nemojte na to ni pomišljati”.
Nije bio spreman prihvatiti niti upozorenje da takva vojna operacija može i treba spriječiti veliku humanitarnu tragediju civilnog stanovništva koja se tada dešavala u Bihaću. Hrvatska državna politika sve to vrijeme tada je iskazivala maksimalnu strpljivost i kooperativnost kako bi se mirnim putem došlo do prihvatljivih i pravednih rješenja. No, u ljeti 1995. godine nakon srebreničke tragedije svima je bilo jasno, pa i američkoj administraciji, da Karadžić i Mladić uz potporu Miloševića nisu spremni ni na kakve kompromise. Operacije Hrvatske vojske u ljeto 1995. bile su dakle jedino rješenje, koje je spašavalo međunarodnu zajednicu od daljnjih ponižavanja od strane Miloševića, Karadžića, Mladića i Martića. Prisjetimo se samo vezivanja zarobljenih UN-ovih časnika lisicama uz ograde mostova itd.
Prisjetite se svi vi srpski agresori kako je to izgledalo imati sve a izgubiti rat koji ste nametnuli Hrvatskoj i njenom golorukom narodu…
Prisjetite se svi vi srpski agresori kako je to izgledalo imati sve a izgubiti rat koji ste nametnuli Hrvatsko i njenom golorukom narodu…
Hrvati su dobronamjeran i miroljubiv narod, ali kad treba braniti svoje, svoj dom, obitelj, zemlju, narod, onda su ratnici kakvih nema na svijetu!…Za dom, Domovinu i svoj narod tada nema spremnijih i hrabrijih ratnika, što ste i te kako osjetili…!
Usput se prisjetite i vaših priprema za bježanje iz Knina i ostalih hrvatskih gradova pred hrvatskim snagama, koje su poštedile sve civile i sve one koji su se predali kao ratni zarobljenici…Prisjetite se i nekih vaših osuđenih ratnih zločinaca i onih koji su sa vama manipulirali…Naravno, morate upamtiti i to da vas nisu napadale nikakve Ustaške snage već isključivo Hrvatske obrambene snage nastale u obrani svoje napadnute zemlje koje su vas kao agresore na našu Hrvatsku na kraju vojno i porazile…
Oluja – Srbski “heroji” sa tenkovima izgazila kolonu svojih izbjeglica
D.K./M.M.