Na samom pragu ljeta 1993. godine prometna nesreća na autocesti pokraj njemačkoga grada Ingolstadta oduzela je Hrvatskoj jednog od najboljih sportaša svih vremena – košarkaškog virtuoza Dražena Petrovića. Pretvorila je taj 7. lipnja u dan šoka, tuge i nevjerice, a svaki sljedeći 7. lipanj u dan sjećanja.
Nikad prežaljeni košarkaški genijalac ostavio je neizbrisiv trag, i to ne samo u Hrvatskoj, ne samo na starom kontinentu, već u svjetskim razmjerima. Zapravo, ostali smo lišeni nevjerojatnih priča, uspjeha i dosega kakve bi sigurno stvorio da ga život nije zaustavio prije navršene tridesete godine života…
Prošlo je već 29 godina od smrti jednog najboljih hrvatskih sportaša svih vremena Dražena Petrovića. Košarkaški Mozart, kako ga mnogi zovu, poginuo je na današnji dan, 7. lipnja 1993. godine u 29. godini, u prometnoj nesreći na autocesti u njemačkom Denkendorfu kod Ingolstadta…
S Draženom su u crvenom Golfu bile njegova djevojka njemačka manekenka Clara Szalantzy i njezina prijateljica Hilal Edebal, talentirana košarkašica Sveučilišta Niagara. Automobil je vozila Draženova djevojka Klara koja se Golfom zabila u Mercedesov tegljač pri navodnoj brzini od 160 kilometara na sat. Dražen je spavao na suvozačevom mjestu te je pri sudaru ispao iz automobila i na mjestu poginuo. Hilal je izgubila pamćenje i karijera joj je završila. Klara se uspješno oporavila, a 2001. godine udala se za legendarnog njemačkog nogometaša Olivera Bierhoffa. Prema navodima njemačkih medija, Klara se nikada nije javila prijateljici Hilal, ali ni Draženovoj majci Biserki Petrović.
Svoju posljednju utakmicu Dražen je odigrao protiv Slovenije u kvalifikacijama za EP u Wroclavu. Bilo je to 5. lipnja 1993. godine. Hrvatska reprezentacija iz Poljske se vraćala zrakoplovom, no Dražen je na put krenuo automobilom Clarom i Hilal. Nažalost, bila je to njegova posljednja vožnja.
Oduševljavao je svojim igrama, ali i odnosom prema sportu. Jednostavan, pomalo samozatajan i skroman za popularnost kakvu je uživao. Živio je za košarku i za sport. Bio je i ostao istinska legenda, nadahnuće generacijama i simbol hrvatskoga sporta.
– Imao je 13 godina kada je prvi put stao na parket male dvorane na Baldekinu. Šibenka je još igrala u drugoj ligi. No dvije godine kasnije Zoran Slavinić ga je gurnuo u prvu momčad. Imao je 15 godina i svijet pred sobom. Nastup za reprezentaciju na Olimpijskim igrama 1984. godine, gdje je tadašnja Jugoslavija osvojila broncu, značio je i kraj njegove šibenske karijere. Iste godine seli u redove Cibone i sa “Vukovima” osvaja dva naslova europskog prvaka. Nakon četiri zagrebačke godine seli u Real Madrid u čijem dresu je već u prvoj sezoni osvojio naslov španjolskog prvaka, španjolski kup i titulu europskog prvaka. U finalnom susretu protiv Snaidera Caserte postigao je čak 62 koša.
Nakon Šibenika, Zagreba i Madrida, Draženu je Europa postala premala i s titulom najboljeg europskog košarkaša preselio je u NBA ligu u redove Portlanda. Tamo se našao u situaciji u kojoj nikada nije bio. Grijao je klupu uz malu minutažu. Izdržao je dvije sezone, a potom je otišao u New Jersey Netse gdje je pokazao svu raskoš svog talenta. U dresu Netsa se profilirao u jednog od vodećih šutera NBA lige. Uslijedio je i najveći uspjeh hrvatske košarke – srebro na OI u Barceloni i nezaboravno finale protiv jedinog pravog “Dream teama”. Draženov američki uzlet i divljenje samih Amerikanaca njegovom igrom prekinula je stravična prometna nesreća.
Dražen je dobio svoj Dom košarke i muzej u Zagrebu, a veliko priznanje stiglo je i iz NBA kada je uvršten u ‘Kuću slavnih’. Njegov dres s brojem 3 umirovljen je u dvorani Netsa. Hrvatski Olimpijski Odbor je 1995. godine poklonio Olimpijskom muzeju u Lausanni spomenik Draženu Petroviću. Rad kipara Vaska Lipovca postavljen je u parku ispred Olimpijskog muzeja. Nagradu koja nosi njegovo ime HOO je ustanovio 2006. godine, a namijenjena je mladim sportašima, sportašicama, te muškim i ženskim ekipama za izvanredne sportske rezultate i sportski razvoj.
U spomen na legendarnog košarkaša, nekolicina Hrvata iz Nürnberga okupi se svake godine u malom njemačkom gradu Denkendorfu, na spomen obilježju u blizini mjesta gdje je poginuo gdje polože cvijeće.
U Šibeniku prigodnim programom obilježena još jedna tužna Draženova obljetnica
Kod Draženovog spomenika na Baldekinu te ispod koša u šibenskoj Preradovićevoj ulici obilježena je još jedna tužna obljetnica tragične smrti Dražena Petrovića. Uz gradonačelnika Grada Šibenika Željka Burića i ostale uzvanike, prigodnom je događanju uz sudjelovanje klape „Bunari“, a koje su moderirali učenici Osnovne škole „Juraj Šižgorić“, prisustvovalo i vodstvo HKS-a – predsjednik Stojko Vranković, dopredsjednik Nikola Rukavina i glavni tajnik Josip Vranković.
“Puno toga je rečeno i napisano o Draženu, a ja se mogu samo prisjetiti svojih igračkih dana jer sam imao čast i zadovoljstvo i privilegiju igrati s njim te mogu reći da su mi to bili pa možda i najdraži trenuci karijere. Pogotovo 1992. godine, ne treba objašnjavati zašto.
On je bio naš vođa, kapetan, veliki čovjek i veliki radnik. Budite ponosni na svog ‘Peću’, neka vam on bude vodilja u životu i neka mu je vječna slava i hvala”, rekao je u svom govoru pred mnoštvom okupljenih g. Stojko Vranković.
2017 godine DPH München
Obnovili su tada zapušteni Draženov spomenik i napisali;
Spomen-obilježje se nalazi nedaleko od mjesta prometne nesreće, na autocesti A9, dvadesetak kilometara od Ingolstadta. Križ s Draženovom slikom i spomen-ploča na hrvatskom i njemačkom jeziku su postavili tamošnji Hrvati.
D.J.